#B(R)OŽE_IZDRŽI

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da Mostar može imati kuma, bio bi to Milan. Nisam generalno siguran da bi to mogao biti kršteni kum, jel, iz više nego opravdanih razloga, prošla su vremena kad se o križu na Humu govorilo da je to jedan veliki plus za Mostar. Ali Milan Bandić definitivno bi bio izabran za mostarskog kuma. Možda šišanog. Jer... Tko šiša Mostar. Ta će on.

Najprije, jer je neraskidiv od Ljube. Vezani su kao gradonačelničkom vrpcom što se presjeca na otvaranjima objekata. Kad god Milan provali nešto da uveseli narod, i ovaj za koji dan nešto veliko... lupi. Drugo, jer Ljubo i Milan kao da razmjenjuju ideje o projktima na Skypeu dva puta tjedno. Imamo iste aparate za naplatu parkinga, jest, one što ne vraćaju ni kusur nit’ daju žvaku.

Imamo veliku rupu nasred grada, mi gradimo kolektore, oni rade remont tramvaja. Oni imaju stari i novi Zagreb, mi imamo najmanje dva Mostara. Oni imaju ski stazu po ulicama grada, mi imamo... Da imamo ulice, imali bismo stazu, u ovim uvjetima usporedimo da Zagreb ima ćenifu od milijun i pol kuna, a Mostar rupu umjesto dvorane od 8 milijuna eura.

U posljednje vrijeme ta pupčana vrpca naših sijamskih gradonačelnika reflektira se na način da oba kao nešto samostalno odlučuju. Recimo, Ljubo neki dan proglasio suvenir grada, koji se može okačiti mačku o rep, jer prodavati se ne može. Prava su na Gradu, ne na autorima, a Grad nema zakonsku osnovu da prodaje te suvenire... Kontaš?

Milan, za razliku od ovog našeg, odlučio samostalno da ukida Trg maršala Tita na korist Republike. Pitanje nazivlja ulica, zar vas čudi, jednako kao Zagreb, muči i Mostar pa sad, za potrebe ove priče, zamislimo da je i Ljubo odlučio napraviti isto u Mostaru. Ionako je samo pitanje dana, jer Gradsko vijeće će opet biti jednog lijepog četvrtka.

Ulice Joza

Ne trebate sumnjati da će odluka izazvati revolt svekolike javnosti, jednako kao i burne reakcije i stanovništva i pučanstva. Nedvojbeno je da će svoje mišljenje o problemu iznijeti i sam pokojni drug Tito putem unučadi i ostalih nasljednika. Uslijedit će tri dana prepucavanja i odluka će, šutke, biti provedena.

E sad, Mostar je poznat po tome da može vršiti mitozu (staničnu diobu bez redukcije genetskih informacija) kao i svi eukarioti (organizmi koji imaju jezgru, tipa stara gradska jezgra i tomu slično). Iznijet ću samo nekoliko primjera mostarske mitoze: vatrogasci, vodovodi, komunalna poduzeća.

Sam Mostar je ranih devedesetih izvršio mitozu na dva obalna grada, vamonaš i anamonjiov. A ulice su tek posebna priča. Sjećate li se Splitske koja se mitozom podijelila na Splitsku i Dubrovačku. Srećom odvodi ne rade pa mikroklimatski uvjeti nisu povoljni za uzgoj ulica, jer zamisli tek, u idealnim uvjetima iz jedne Splitske mogle bi se dobiti redom: Dubrovačka, Metkovačka, Makarska, Omiška, Splitska, Zadarska, Ninska, Šibenska, Pulska, Riječka, Opatijska, Trstststska...

I Titova ulica je dugačka te bi je jamačno pocijepali. Najmanje na šest ulica i dva autonomna šetališta. A onda bi tek uslijedila borba. Treba to sve imenovati, a političari pročitali knjigu i pol pa nemaju inspiracije za imena.

Tko prije ulici, ulica njegova

Znate i sami kako im se već dalo zalomiti pa su mislili da je Mile Budak poznati hrvatski književnik. Veli Jože (Vladimir Nazor), kao ni Baraka pet be (Miroslav Krleža) nisu bili na popisu njihove lektire, očito. Čuo sam vlastitim ušima i jednako dostojanstven prijedlog da se da ime Alije Nametka da jednoj ulici u Mostaru, jer i on je također poznati bosanski književnik.

Ne bi me čudilo da tako dijelovi Titove dobiju imena po još nekim poznatim domaćim književnicima: Anti Paveliću, Slavku Kvaterniku, braći Kulenovićima (Džaferu i Osmanu), Ademagi Mešiću, Svetislavu Šumanoviću, Savi Besaroviću... Vidiš, ima tih umjetnika dovoljno u svim konstitutivnim narodima Lijepe naše... pardon, BiH.

Prvo bi se podijelila imena uličicama, a tek onda, nekoliko godina kasnije, bilo bi postavljeno pitanje: Kosuti? Đesbili? Štasradli?

Naravno, mogu se kladiti da bi i prilikom te stihijske diobe ostali zaboravljeni: Džemal Bijedić, Jole Musa, Mujaga Komadina, Milivoj Uzelac, Predrag Matvejević, Hamza Humo, Ico Voljevica, Krešimir Ledić, Jusa Nikšić, Vlado Puljić, de Rivera...

Srećom po Tita, a na našu žalost, mostarski blizanac nije sposoban koliko zagrebački. Ako se sjećate onog zagrebačkog skupog WC-a. E pa, njihov je skup, ali bar radi, a ovaj mostarski, preko puta Staklene banke, planirano je otvaranje jednog četvrtka, pred lokalne izbore. Tako i s pločom u Titovoj.

Nemaju, bolan, ovi sad muda da maknu, za razliku od tebe i od mene, to su ti sve obične komunjare sad na vlasti i njima se gaće tresu na sami spomen Josipa Broza. Ne smiju oni ni okrečiti što je Tito izgradio, zato se sve raspada. Nije to jer ne znaju. Ne smiju oni dirnut’ u svoju zakletvu.