Klizna situacija
Cijena odanosti: Šefik Džaferović u markama
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nakon Denisa Zvizdića, čije je samopouzdanje toliko da bi za njega mora dobiti oružani list, od kandidature za bošnjačku članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine je odustala i Sebija Seka Izetbegović - supruga, majka, direktorica i prva snaha u najbrojnijeg naroda. Za koji dan Stranka demokratske akcije službeno će objaviti ko će na jesen pokušati zamijeniti Bakira Izetbegovića u kolektivnom šefu države. Bit će to, ukoliko se ne desi neko ama baš veliko čudo, a neće, Šefik Džaferović: pravnik iz Zavidovića sa već dvadesetpetogodišnjim stažom u SDA.
Kako god završila njegova kandidatura, Džaferović će u izbornoj noći moći reći da mu fali oko dvije milje maraka za doći do miliona. I to samo u ovom vijeku. Ono prije, od 1993., kada se ispisao sa tržišta advokatskih usluga i upisao u SDA, pa do 2000. godine, se ne računa.
Od prve gopdine 21. stoljeća, do evo ove u kojoj planira doseći vrhunac odanosti dinastiji Izetbegović, Šefik Dažeferović je iz budžeta naplatio devet stotina šezdeset četiri hiljade i sto pet maraka. Kada se napiše brojevima, to izgleda ovako: 964.105. Dok ne sazna hoće li ili neće biti član Predsjedništva, uzet će još oko 34.000!
Pravnik iz Zavidovića i zenički okružni sudija, donio je 1992. najgluplju odluku u svom životu: napustio je stalni posao i prešao u advokate. No, već 1993. je ispravio grešku i potpisao pristupnicu Stranci demokratske akcije. I tako je, eto, započeo uspon čovjeka koji bi, da nije promućuran, branio sitne kriminalce i gledao ko mu je, a ko još nije platio odvjetničke usluge.
Kako je postao gospodin član, tako je Džaferović u roku odmah montiran za nekakvog savjetnika u tadašnjem Okrugu Zenica, pa onda za načelnika Centra službe bezbjednosti. Poslije prvih poratnih izbora postaje predsjednik kantonalne skupštine i poslaniku u Domu naroda Federacije BiH. Usput je napredovao i u stranci: bio je njen sekretar, glasnogovornik, ovo i ono, kružeći po parlamentima do početka ovog vijeka u kojem je, da ponovimo, stigao skoro do milion maraka prihoda.
Početak svega, pa i stoljeća, je uvijek težak. Za one dvije godine koliko je SDA bila u opoziciji – od 2000. do 2002. – Džaferović je zaradio tek oko 40.000 maraka. A onda je krenulo: od 2002. do 2006. nekih 125.000, od 2006. do 2010. skoro 270.000, od 2010. do 2014. nešto manje od 290.000 i od 2014. do sada umalo 240.000, uz očekivanih trideset i nešto do promjene vlasti.
Šefik Džaferović ima sve što porodica Izetbegović voli: karizmatičan je k'o kanister, beskrajno odan, primjetan koliko se od njega traži, nevidljiv kada god to treba biti i uvijek spreman govoriti u frazama koje zvuče ozbiljno, samo što ne znače ništa. I da, očito, voli zaraditi, a ne voli raditi. On, naravno, misli da je svaku marku zaslužio i da je osamnaestogodišnje kurenje svircu po salama u kojima se izvode predstave parlamentarizma – a stvarne odluke donose na stranačkim sijelima i međustranačkim ručkovima – neki ozbiljan posao.
Nije, vrlo vjerovatno, Džaferović sretan zbog izvjesne kandidature za člana Predsjedništva BiH, ali je svjestan da, vrijeme je, mora vratiti uslugu onima koji su ga učinili važnim i bogatim i zbog kojih nema pojma kolika je, zapravo, stvarna plata u Bosni i Hercegovini i kako izgleda život u kojem svakog mjeseca – na isti datum – ne legne četiri-pet hiljada na tekući.
Odavno kandidat SDA nije imao manje šansi na izborima i odavno, ako je ikada, ta stranka nije nosila manji koalicijski potencijal. Sa SDA, jednostavno, neće niko – osim HDZ-a i SNSD-a, no oni se za sada ne računaju – dok su onome koga ona kandidira konkurenti i Denis Bećirović i Željko Komšić, jer se radi o istom bazenu glasova, a još ako se i Radončić prijavi, e onda, kako je rekao Damir Arnaut iz SBB-a, „prvi put u zgradi Predsjedništva BiH neće biti neko iz SDA ili da je ponikao u SDA“. (To što je njegovog šefa SDA stvorila, Arnaut je, uzgred rečeno, strateški prešutio.)
Da Denis Zvizdić nije pretjerao sa samopoštovanjem i samopouzdanjem, da se Bakir Izetbegović može i treći puta kandidirati, da Sebija Izetbegović nema neke druge planove, Šefik Džaferović bi, opet, bio na nekoj dobroj izbornoj listi, ušao u jedan od parlamenata ili domova naroda i na trećini prvog mjeseca novog ciklusa uspješno stigao do miliona iz budžeta. Sve bez nervoze koja je neizbježna u složenoj operaciji čiji je bitan dio.
Njegovom kandidaturom, Bakir Izetbegović je porazio unutarstranačke oponente pokazavši, uz ostalo, da lako uči lekcije spletkarenja koje mu, navodno, daje bivši predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija. Zajedno im je sada ostalo da riješe i smjenu na vrhu SDA gdje se, kažu, iznad Džaferovića kao potpredsjednika, vidi supruga, majka, direktorica i prva snaha u najbrojnijeg naroda – Sebija Izetbegović.
I u razvijenijim demokratijama se, vrlo često, manje ili veće promjene, svejedno je, dešavaju s ciljem da sve ostane navlas isto. U SDA, međutim, vode računa da niko i ne posumnja kako će jednom, nekada, nešto biti drugačije. Pri tome aktere prelaska iz ničega u ništa obilato honoriraju. Normalno, našim parama.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.