Dijalog iz pakla: Tito na kokainu, a Ramo na Smetovima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Manje poznati pisac je ušao u kancelariju puno poznatijeg Urednika u izdavačkoj kući koja štampanjem djela Manje poznatog pisca uspješno puni skladište. Prijateljstvo između Manje poznatog pisca i Urednika bilo je, za razliku od poslovne saradnje, uspješno – ako se tako može reći za odnos dvojice muškaraca koji su vješto izbjegavali razgovarati o tome da bi se Manje poznati pisac trebao ili ostaviti pisanja ili konačno napisati nešto što zanima više od oko dvoje ljudi.

Manje poznati pisac je pokušao, naravno neuspješno, sakriti zadovoljstvo pričom koja će, čim postane knjiga, biti komercijalni hit, možda poticajan za kakvu adaptaciju, ali svakako dovoljan da Urednik ne mora vlasniku objašnjavati zašto, zaboga, opet objavljuju neprofitna slova u rinfuzi.

MANJE POZNATI PISAC: Mislim da imam nešto što je toliko dobro da ne može propasti čak i da svi, ali svi, preko noći zaborave čitati.

UREDNIK: Ako nije krimić ili komedija, a najbolje oboje, onda znaš šta će biti, a ako još jednom podbaciš, i ti ja možemo birati hoćemo li taksirati ili razvoziti pizze.

MANJE POZNATI PISAC: Ništa se ti ne sekiraj.

UREDNIK: To mi i kardiolog govori. Reci, šta je.

MANJE POZNATI PISAC: Znači, dva, ako ne i tri toka priče. U prvom ministar unutarnjih poslova Federacije, al' ćemo staviti Bosne i Hercegovine, fikcija je, i lakše će se skontat' u Srbiji i Hrvatskoj, sam sebi organizuje skup podrške. U drugom specijalna policijska agencija hapsi pripadnike specijalne policije, njihove šefove i tajkune zbog saradnje sa narko kartelom, a u trećem političar čiji je kum pritvoren pokušava dokazati da je žrtva zavjere.

UREDNIK: Aha. I kako završi?

MANJE POZNATI PISAC: Nisam još skroz siguran. Za sada mi je najbolje da se ustvari ne završi.

UREDNIK: Pravim se da razumijem o čemu govoriš.

MANJE POZNATI UREDNIK: Nije mi jasno šta tu ima biti nejasno.

UREDNIK: Ama sve. Reci mi, taj ministar, što će mu skup podrške i od koga, ustvari zbog koga?

MANJE POZNATI PISAC: Evo, sad ću ti pročitati ono što sam vidio u novinama: „Uvaženi sugrađani, svi oni koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom domovinom, pozivamo vas da bude dio okupljanja na Smetovima kod Zenice kako bismo i na taj način iskazali svoju ljubav prema državi i odali počast njenim sinovima koji su svoju krv dali da bi je odbranili. kako bismo dali podršku federalnom ministarstvu unutarnjih poslova Rami Isaku u borbi s rušilačkim elementima koji svakodnevno nasrću na našu zemlju. Ovo okupljanje bit će prilika i da se snimi videospot za patriotsku pjesmu o našoj BiH, zbog čega vas dodatno motivišemo da ovom pozivu odgovorite pozitivno. Pošaljimo pravu sliku svijeta što je snaga naroda vođena iskrenim domoljubima!"

UREDNIK: Ko je to napisao?

MANJE POZNATI PISAC: On. Taj ministar, na Facebooku, pa novine prenijele.

UREDNIK: Kakve sad to veze ima s narko kartelom?

MANJE POZNATI PISAC: Izgleda nikakve i to je najbolji dio. Frajeru kupe specijalce, šefove policija, usput i neke doktore, influencerice, ma redom, a on o tome ne samo da nema pojma, već, prema svemu sudeći, ništa ne zna ni o tome čime su se bavili. Normalno, to mu ne smeta da se okuplja i podržava.

UREDNIK: A taj kartel, to su neki krimosi u pokušaju ili…?

MANJE POZNATI PISAC: Ozbiljni lauferi. Američka DEA ih proglasila jednim od najopasnijih kartela na svijetu. Za njih su radili Talijani, Irci, nema ko nije, valjali kokain na tone. Sve vodio frajer kojeg zovu Tito. Živio u Dubaiju.

UREDNIK: Čuj Tito… Je l' mu to Kardelj bilo predugo?

MANJE POZNATI PISAC: Joj tebe jarane! Kao da je to sad bitno. A i pravo dobro zvuči.

UREDNIK: A ti što ih je pohapsilo?

MANJE POZNATI PISAC: Specijalci, njihovi šefovi, kum od ovog političara… Pa rekao sam ti.

UREDNIK: Mislim, zašto?

MANJE POZNATI PISAC: A to? Pa kad je taj Tito dolazio, onda su ga čuvali pravi policajci kojima je on otvarao kafiće, njihovi nadređeni ili nisu trzali ili su to podržavali, ovi neki civili – doktor, influencerice, tajkunčić – su prali pare od bijelog. Pazi ovo: „Problem je to kako ti spavaš u istom hotelu sa dilerom, kako isfingiraš svoje odsustvo i sa službenim vatrenim oružjem pređeš granicu, odeš s njim dok obavlja posao i vratiš se, a zauzvrat uzmeš sedam hiljada eura. Ako ja to znam, kako je moguće da oni koji s njim rade to ne znaju? Svi rade na tome da se to prikrije. Ja znam za jedno lice koje je kupilo na desetine nekretnina u Sarajevu. Tri momka iz ovih policijskih struktura imaju svoje ugostiteljske objekte, to je zakonom zabranjeno dok se radi kao policajac. Po tvrdnjama mojih kolega najmanje 25 policijskih službenika u Sarajevu drži svoje ugostiteljske objekte koje oni koriste za rasparčavanje narkotičkih sredstava. Kriminalci im pomognu da ih kupe ili zakupe i u njima su zaštićeni. Droga se valja u takvim ugostiteljskim objektima. To pola Sarajeva zna i svi šute na to”.

UREDNIK: To si ti napisao? Mislim, ako jesi, trebaš pročistiti tekst.

MANJE POZNATI PISAC: Nisam. To je rekao ovaj jedan što je bio policajac, ono, visoka pozicija, a sad je zastupnik u parlamentu.

UREDNIK: Ja… Šta bi s onim političarom?

MANJE POZNATI PISAC: E, njegov kum je tu bio u igri, a on, mislim političar, tvrdi da mu pakuju politički protivnici i bivša vlast, samo što su mu ti politički protivnici bivše stranačke kolege i što je u toj bivšoj vlasti i on bio vlast.

UREDNIK: Meni ti je, da ti pravo kažem, tu najbolji lik onaj što sam sebi daje podršku na tim nekim sletovima.

MANJE POZNATI PISAC: Smetovima.

UREDNIK: Dobro, tamo. Nego, znaš šta bi ti trebao ubaciti?

MANJE POZNATI PISAC: Šta?

UREDNIK: Leteće slonove u boji, trideset – četrdeset komada.

MANJE POZNATI PISAC: Ne kontam?

UREDNIK: Pa kad je nenormalno, onda mora biti nenormalno do kraja, toliko da postane normalno. Kao kod Marqueza.

MANJE POZNATI PISAC: Ali ovo je stvarnosna proza.

UREDNIK: Jašta je, ako nije i zavičajna literatura.

MANJE POZNATI PISAC: Ozbiljno ti govorim.

UREDNIK: Nego, da te pitam, ti češ Medelin opisivati preko Google mapsa?

MANJE POZNATI PISAC: Kakav sad Medelin?

UREDNIK: Pravi. Onaj u Kolumbiji.

MANJE POZNATI PISAC: Šta će mi Medelin?

UREDNIK: Pa zato što se to o čemu ti misliš pisati može, a i to možda, događati u Medelinu, mislim da ministar policije pravi cirkus, policija radi za kartele koji peru lovu preko ljudi s jakim vezama u politici i na kraju ne bude ništa.

MANJE POZNATI PISAC: Majke ti, šta ti je?

UREDNIK: Znaš kako se kaže: nije važno da li se nešto dogodilo, već da li je ispričano dovoljno uvjerljivo kao da se dogodilo, a kako publika veze nema o Kolumbiji, onda mogu povjerovati da je tamo moguće sve ovo.

MANJE POZNATI PISAC: Pa jesam li ja sada kriv što se sve ovo događa u Bosni i Hercegovini?

UREDNIK: Nisi. Ali ako je sve tako kako bi ti napisao, onda je pitanje šta i ti i ja radimo ovdje, mislim u Bosni Hercegovini?

MANJE POZNATI PISAC: Žalimo što nismo na vrijeme otišli u Njemačku.

UREDNIK: Znaš šta, hajde ti još malo razmisli, pa možda nađeš nešto bolje.

MANJE POZNATI PISAC: Šta u ovome ne valja?

UREDNIK: U najkraćem, sve. Od politike do policije, a najgori je kraj.

MANJE POZNATI PISAC: Ja još ne znam kakav će mi biti kraj. Mislio sam da, možda, ove što su ih pohapsili puste i da ih onda onaj ministar što se sam podržava svečano dočeka… Možda ne sve, ali neke sigurno.

UREDNIK: Gore ne može.

MANJE POZNATI PISAC: Znači, ništa?

UREDNIK: Baš tako.

MANJE POZNATI PISAC: E jebi ga onda.

UREDNIK: I ja kažem. Najiskrenije.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.