Klizna situacija

Diplomac: Tajni agent 008

Nema niti jednog jedinog razloga da oznaku tajnosti nose Osmicini dokazi o završenom fakultetu
Kolumna / Kolumne | 10. 07. 2020. u 09:23 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Damir Nikšić, mulimedijalni umjetnik, bivši član SDP-a i aktuelni zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, jedno je vrijeme snimao raznorazne, redom nakaradne bosanskohercegovačke pojave i te klipove završavao konstatacijom: „Ovo niđe na svijetu nema“. Da se nije politički angažirao, pa zbog toga stao sa bilježenjem naše karikaturalnosti, Nikšić bi do sada, najmanje dva puta, napunio Youtube do vrha, kraja, kako li se već kaže. Zbilja, ovo što ima kod nas, e to „niđe na svijetu nema“.

Primjera je, je li tako, tako je, bezbroj, a najnoviji stiže iz majstorske radionice Osmana Mehmedagića Osmice, direktora Obavještajno sigurnosne agencije (OSA), predratnog magacionera, ratnog tjelohranitelja Alije Izetbegovića i, evo, mirnodopskog šefa svih domaćih špijuna.

„Agencija je odgovorna za prikupljanje obavještajnih podataka u vezi s prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine kako u zemlji tako i u inostranstvu, njihovo analiziranje i prenošenje ovlaštenim službenim licima te ostalim nadležnim tijelima, gdje pod prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine smatramo prijetnje suverenitetu, teritorijalnom integritetu, ustavnom poretku, osnovama ekonomske stabilnosti Bosne i Hercegovine, kao i prijetnje po globalnu sigurnost koje su štetne po Bosnu i Hercegovinu uključujući i velike promjene koje dovode do složenih i međusobno povezanih sigurnosnih dešavanja u užem i širem okruženju. Imajući u vidu da se sigurnost Bosne i Hercegovine štiti zajedničkim nastojanjem njenih građana, državnih tijela i institucija, smatramo da je za djelotvornu nacionalnu sigurnost potrebno biti dovoljno transparentan prema javnosti o prijetnjama i opasnostima sa kojima se susrećemo...“, dio je teksta kojeg je navodno napisao, a sigurno potpisao Mehemdagić lično, pa dao da ga se objavi na novoj, redizajniranoj web stranici OSA-e.

"Jedna je o stepenovanju Pravnog fakulteta, a druga je Američkog univerziteta gdje se potencira da je 240 bodova bachelor međunarodnog prava. Uz to, dostavljen je i popratni akt koji je tajnog karaktera. Tvrdi se da su dokumenti unutar OSA-e tajnog karaktera kada je to u pitanju. S obzirom na to Komisija je zaključila da će Tužilaštvu dostaviti obavijest da smo dobili diplome i kakve smo dobili, ali da mi nemamo ovlasti da ‘skidamo’ tajnost. To Tužilaštvo može da traži od OSA-e“, izjavio je predsjedavajući Zajedničke komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije, Nermin Nikšić.

„Bachelor“ je, čisto da se kaže, stara konjička riječ za diplomca, dakle osobu koja je završila fakultet i to može dokazati.

Nikšićevu rogobatnu izjavu, datu nakon sjednice Zajedničke komisije neki dan, na razumljivi jezik je preveo bivši SDS-ovac i sadašnji predsjednik Ujedninjene Srpske, dakle Dodikov talking head, Nenad Stevandić: "Smatram da je to neprihvatljivo i da se s tim direktor izdigao iznad Tužilaštva BiH i Parlamentarne skupštine BiH – vlastitu diplomu proglasiti tajnim dokumentom, da drugi ne bi imali uvid. To do sada još niko nikad nije uradio i to je velika sramota. Oni koji to politički podržavaju treba da se stide“.

Stvarno, to „niđe na svijetu nema“: šef Agencije u kojoj smatraju „da je za djelotvornu nacionalnu sigurnost potrebno biti dovoljno transparentan prema javnosti“, te se nadaju „da će transparentnost u radu povećati povjerenje u Agenciju“, mjesecima je otezao sa dostavljanjem validnih dokaza da je završio neki fakultet, da bi, konačno, nadležnom parlamentarnom tijelu donio ne jednu, već valjda dvije diplome, ali pod „top secret“ oznakom!

Drugačije rečeno, Osman Mehmedagić ima potvrde da nije izmislio kako je jednom, nekada i negdje diplomirao, samo što su te potvrde – državna tajna.

OSA ima hiljadu i jedan od javnosti skriveni dokument i to s razlogom: obavještajne agencije, kazano kratko i jednostavno, služe da otkrivaju tuđe i čuvaju svoje tajne. Nema, međutim, niti jednog jedinog razloga da oznaku tajnosti nose Osmicini dokazi o završenom fakultetu. Ako je studirao, a evo kaže da jeste, radio je to javno. A ako je diplomirao, što također tvrdi, sasvim sigurno nije diplomski branio u gluhim sobama i na izoliranim, oružjem čuvanim lokacijama.

Tri godine i sedam mjeseci – vala, nije malo – traje storija o tome je li Mehmedagić završio fakultet i stekao diplomu bez koje nije mogao biti postavljen na mjesto direktora OSA-e. Tačno toliko vremena je, eto, trebalo Mehmedagiću da donese dokaze da mu diplomu nisu napravili u fotokopirnici na Mojmilu, prodali u Mostaru, poklonili u Banja Luci, već da je do nje došao učeći. Da mu je kamenoklesar pravio potvrdu o VSS-u, napravio bi je za četrdeset i nešto mjeseci isto toliko puta.

Pretpostavimo sada, bez obzira na nagomilano iskustvo, da OSA pod Mehmedagićem nije nastavak AID-a drugim sredstvima i da Bakir Izetbegović njenog direktora ne čuva koliko i Seku zato što ima interesa, već zato što se radi o vrhunskom policijskom profesionalcu koji Agenciju ne koristi, uz ostalo, da bi sačuvao guzice bošnjačkim tajkunima. Jesmo? E džaba smo: razvlačeći dostavljanje dokaza o tome da je završio fakultet, Mehmedagić se kompromitirao, a stavljanjem oznake tajnosti na diplome samo je učvrstio sumnje o tome da je postavljen po liniji podobnosti, a ne spsosbnosti i naobrazbe.

Možda su, ma jesu sigurno, i Dodik i Čović i svi njihovi pijuni Mehmedagića napadali iz političkih, a ne legalističkih razloga. No upravo im je on, tražeći tubu s diplomom preko tri godine i stavljanjem oznake „top secret“ na nju, svesrdno pomagao.

Bosna i Hercegovina je još od rata, pa i malo prije, špijunsko igralište. Istovremeno, preko naših se leđa lome geopolitički interesi velikih sila, kroz porozne granice prolaze i migranti i agenti maskirani u bajkere ili humanitarne radnike, afera koje prijete „osnovama ekonomske stabilnosti Bosne i Hercegovine“ imamo koliko i stanovnika i općenito smo od non do stop na rubu haosa, što onoga domaće proizvodnje, što iz uvoza. I u puno boljoj situaciji uloga OSA-e bi bila i velika i značajna. Mehmedagić je, međutim, dikreditirajući sebe, uložio nadljudske napore da isto napravi i Agenciji koju vodi. Godinama je – da ponovimo – šef svih špijuna tražio vlastitu diplomu i za to vrijeme, eno, fino je rekao Asim Sarajlić, ne znajući da ga se tajno snima, itekako pomogao da se skupe ruke za izbor Abdulaha Skake za gradonačelnika Sarajeva. Da više ništa nije napravio mimo procudere, reda i zakona, a sasvim sigurno nešto jeste, u svakom bi iole uređenom društvu bio smijenjen. Kod nas je, vidimo, neugroziv.

To, stvarno, kako ono reče Nikšić, „niđe na svijetu nema“.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close