Vjetrić pod smrdljive pazuhe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sad znamo da će, bude li sve u redu na nivou države, a tu uvijek postoji određeni strah, i Mostarci birati i biti birani, kako to popularno vole reći. Čitavo desetljeće stanovnici ovog grada nisu mogli kušati slatke plodove demokracije, umjesto čega su najčešće slušali dvije rečenice – „Nema izbora““ i „nema Gradskog vijeća!“ – i uglavnom jeli go**a.

Te dvije magične rečenice su u našem lokalnom svemiru dosegnule moć onih mitskih „abrakadabra!“ i „ćiribu – ćiriba!“, jer se njima rješavao svaki problem, a problema se nagomilalo, te objašnjavala svaka anomalija u Gradu na Neretvi, a bilo je animalija koliko hoćeš -  i još ih ima previše!

Ti se nešto požališ, okupiš grupu istomišljenika, malo zagalamiš – a onda ti kažu kako je sve to uzalud, jer te nitko ne čuje! Nema Gradskog vijeća, gradonačelnik tu ne može ništa, čak i ako može, može samo što mora, a ono što mora nije to tvoje. I tako, znate već. Rijetki su probili taj magični krug, ali su ipak pokazali da se može i mora.

S dolaskom novih dana i sa konačno odvaljenim katancem na magičnoj zaključanoj kutiji demokracije u Mostaru, građani ovog grada konačno će moći konzumirati demokraciju. Nije sad da su se isti pretrgli ovih deset godina pokazati kako im nedostaje izborni proces, nije da su previše marili što žive u gradu izvan ili iznad zakona, ovisno odakle gledaš, ali je bilo popularno kazati, pogotovo ako pravite novinsko izvješće iz Mostara kako građani pate jer izbora nema!

Uvijek sam imao jak dojam, čak što više, siguran sam, kako nikada izbori nisu zahtjevani odozdo, iz naroda – narod k'o narod, šuti i trpi, mogli smo da se pitalo jedno, brat – bratu, 90 posto stanovnika ove kotline, ovako, bez izbora, i do kraja svijeta! Za izborima su poput kurjaka zavijali pojedinci ili manje grupe, stalno se pritom sudarajući s vjetrenjačama – jedne je pokretao čvrst politički stisak glavnih stranaka u gradu, a druge klasična ignorancija stanovništva.

Nije se ni čuditi, jer Mostarci i nisu imali kad naviknuti se na demokraciju, jednako kao što se nemaju vremena naviknuti da iz onih malo gradskih fontana zbilja teče voda. Poprave, poteče, samo da bi sutra sve crklo!

Oni prvi demokratski izbori devedesete bili su plebiscitno narodno izjašnjavanje kontra socijalizma, ali i da vidimo koliko ima koga u gradu i oko njega. Svima onima koji me uvjeravaju kako je Mostar ipak jedna snošljiva građanska sredina, sa sjajnim stanovništvom, koje opet jedva čeka zajednički život, poentiram s očajno lošim rezultatom esdepea i reformista te devedesete, stranaka koje su bile na toj agendi. I teško me može netko uvjeriti kako je današnji Mostar sposobniji birati drukčije od onoga iz 1990., ali hajde...

Poratni izbori nastavljeni su kao plebiscitarno pokazivanje koliko nas ima drugim sredstvima i u drugim okolnostima, ali se, da skratim, uvijek sve svodilo na ono „da naša strana dobije njihovu stranu“ plus ovo malo neosedlanih. U tom grmu leži zeko i teško je oteti se dojmu koji je od Mostara napravio igralište za dvije momčadi i par akvizicija sa strane.

U svemu tome Mostarci se uopće nisu stigli naviknuti na to da je glas moć i da mnogo glasova čuda čine. Od glasača nema birača, kaže stara narodna, pa su tako i Mostarci uglavnom do sad bili glasači - navijači, a onda im je netko ukinuo i to. I nisu se bunili. Ostalo je „naša strana protiv vaše strane“ kao zaglavljena varijanta zajedničkog življenja u gradu u kojem se ipak mora živjeti skupa i u kojem je tanka zemlja za rast laburista, zelenih, socijalista, anarhista, senzacionalista...

Ne sumnjam da će kolorit narednih i dugoočekivanih izbora stoga biti u istom fazonu kao i do sada, jer ma koliko mi trubili o gnjevu građana i njihovoj svijesti da se nešto ovdje mora pokrenuti, još uvijek realno sumnjam da smo ovih deset bezizbornih godina potrošili na vlastito kultiviranje. Bit će stoga mnogo onih koji će na izbore izaći da bi spriječili promjene, da im ne bi delegaliziralo već legalizirano, pokvarilo već napravljeno, srušilo što već imaju i postavljalo neugodna pitanja o onome na čemu jesu.

Ili, još jednostavnije, izaći će da spriječe promjene, za svaki slučaj, jer ima ovdje dosta ljudi kojima nije nikad bilo bolje! Realno. Pusti sad folklorne jadikovke i kuknjave, to je ovdje i sredstvo napada, ali još više sredstvo obrane, ima ih dosta što još uvijek pamte neka sirotinjska vremena i što im je ovo danas Las Vegas. A demokracija im je interesantna samo kao onaj dan kad se upicane da obave dužnost, zna se koju i prema kome.

No, i to je neizostavni dio mogućnosti biranja. Otkočeni izborni proces svakako neće preko noći urušiti stare navike i puko davanje glasa po navici onima koji u životu nezahtjevna čovjeka neće previše talasati, ali će ipak otvoriti mogućnost da se to dogodi u nekom narednom valu. Uostalom, živi bili pa vidjeli, uskoro će Mostar postati još veće gradilište, padat će silne kapi na popucalu i žednu zemlju, osjetit ćemo nakon toliko godina sve blagodati vjesnika izbora. Brujat će mješalice, miris friškog asfalta ulazit će u nosnice, obećavat će se brda i doline...sve s razlogom, jer, kako reče Abraham Lincoln – You can fool all the people some of the time, and you can fool some of the people all the time, but you can't fool all the people all the time!

Otkočeni izborni proces ne samo da će „razvaljaniti“ poziciju i natjerati je da konačno radi za što je godinama statirala u kukuruzu, nego će i opoziciji ukinuti komotnu situaciju u kojoj sebe predstavlja kao alternativu kojoj građani vjeruju i hoće dati glas, ali blokirani proces to koči! Otkočeni proces i povratak demokracije promijenit će u gradu mnogo toga, makar na prvu loptu možda i neće biti velike promjene i mada će, opet sam siguran, zahrđali kotač demokracije u Mostaru zapeti još koji put na uskim rukavcima prebrojavanja i matematike.

Ali sve što nam treba je strah vlasti od narednih izbora i vlastite bogomdanosti i nedodirljivosti -  i strah opozicije od kraja sna o vlastitoj veličini i mogućnostima. Oba straha jednostavno tjeraju političke aktere na drugačije ponašanje, ako dobro pogledate narednih mjeseci vidjet ćete kako se na žabokrečini daju vidjeti i neki sitni, ali ipak valovi. Možda neće biti baš vinds of čejdnž, ali neki manji propuh svakako hoće.

Nakon svega, i to je odlično!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.