Zaokruži velikim slovima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dva tjedna se demokracija vježbala u regiJonu. Najprije su bankrotirali Srbijanci, s posebno naglašenom podrškom koja je došla od glasača u Republici Srpskoj. Nisam to izmislio, time se pohvalio Aca u izbornoj noći, da je najsnažniju, gotovo jednoglasnu podršku, dobio iz Republike Srpske.

Ponadali smo se da su zapadna regiJonalna braća mudrija i pametnija. Ispostavilo se da jesu, ali ne ona braća na čiju smo mudrost računali. Naime, dok je Aleksandar Vučić dobio tipičnu pirovu pobjedu, dobio je mandate, ali dušu naroda ne, s druge strane naše male klinike Andrej Plenković mudro je odigrao rokadu i zavadio se sa svojom ekstremnom desnicom.

A prema logici stvari Zvjezdanih ratova, neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj – tako je Plenković na račun malog postotka ekstremne desnice pridobio ogroman kolač one neodlučne liberalno-socijalno-demokratske sredine svake nacije. U prijevodu, pojeo je biračko tijelo donedavno naklonjeno SDP-u, učinio dakle ono što godinama nije pošlo za rukom strankama istinskog političkog centra, HNS-u i HSLS-u. I svaka mu čast na vrhunskoj rokadi.

Nakon što smo i Aci i Plenkiju iskazali nedvojbenu podršku, sada je vrijeme da pokažemo poslušnost svojim vođama, naravno, jer u krizi svaka nacija ide desno. Nije ova tvrdnja istinita, više je eufemizam za komplicirane društveno političke rotacije koje se događaju u vremenima krize, ali većina će je zagristi. Jer sada idu naši izbori.

 Tri u jedan, dva u tri

Naši izbori će, akobodga. Naši, pritom mislim na Mostar. Jer to su izbori čitave Bosne i Hercegovine, ne samo Mostara. Svaki problem u lijepoj našoj BiH problem je na kub u Mostaru, ne toliko zbog ljudi, osobno više novca ostavim drugim dvjema vjeronacijama nego ovim svojima, ali ne zato što sam progresivan nego su ovi moji nerijetko obične lopine, da to lijepo kažem.

Deset godina sav je izborni proces patio zbog Mostara, bila je to iskra koja se umalo raširila i na aparthejd Stolac, pritom ja kad kažem aparthejd u Stocu, ne mislim na Hrvate i Bošnjake nego da šačica uhljeba vlada običnim radišnim ljudima koji se ne vole petljati u visoku politiku. Ta je ista prepirka oko Mostara malo po malo unijela ozbiljne rupture i frakture u županijske i federalne institucije. Svaki mali previd u Mostaru može začas eskalirati u velike svađe, primjer je bio nedavna prepirka oko Puteva pobjede i Lipanjskih zora, treba biti prilično taktičan u takvim situacijama.

Ali mi uvijek zanemarujemo jedan majušni detalj, a to je da Bosna i Hercegovina ne može dalje desno, jerbo nejma đe. U Federaciji Bosne i Hercegovine nakon rata su na vlast došle stranke koalicije koja je praktično oformila ovu najmoderniju iteraciju države i tada su nesumnjivo bili politički centar i HDZ i SDA, što im i sama imena govore.

Naime, Bosna i Hercegovina je bila socijalistička prema uređenju, a socijalizam je samo jedan klik dalje od komunizma, dakle ekstremno lijevo. Pokreti koji su bili državotvorni još od 1968. naovamo, mada nerijetko prezentirani kao ekstremistički, bili su zapravo na liberalnim osnovama i mogli su izgledati desno samo ako je država u ekstremno lijevom kutu, što eto kao Jugoslavija nije bila.

Naravno da je bila ekstremno ljevičarska zemlja, činjenica da se Tito svojedobno obračunao sa još ekstremnijim staljinistima ne čini ga više centrom. Državno upravljana ekonomija, jednostranačje, apsolutistička vladavina, ljevlje jedva da je moglo biti. I onda HDZ i SDA kao državotvorni pokreti pokušavali su vratiti zemlju u centar političkog  svemira, na stanje „normalnosti”.

Histori Čanel - Ejlienz

Nakon rata HDZ i SDA su se obje borile za svoj dio glasačkog kolača, a kako su otključale politički pluralizam, priključivali su im se desni elementi u svojoj novootkrivenoj slobodi govora i djelovanja. U godinama kada smo se plašili ljevice kao vampir bijelog luka (pretpostavljam da vampiri pate od niskog tlaka, ništa drugo), i HDZ i SDA su malo preĆerale i počele naginjati desno.

Neko kratko vrijeme na političkoj sceni Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini počele su rasti desničarske političke opcije, radikali, pravaši i slično, i jedno kratko razdoblje bili su prilično zastupljeni na parlamentarnom nebu. Kod Bošnjaka koji su iz rata izišli s politikom naroda s najviše stradanja (lekcija koje se prisjećamo narednih nekoliko dana), desničarstvo je ostalo benigna pojava jer zlikovci su još uvijek bili komunisti i/ili miloševićevci. Pa je supermoćni SDA pojeo i desnicu kod Bošnjaka.

U to doba događa se čudni politički zaokret koji će vam jasno pokazati da je SDA sasvim desničarska politička opcija. Platforma. Trenutak kada se teško objašnjivo u političkim udžbenicima, spajaju dva ekstrema, krajnja ljevica i krajnja desnica.

Od bošnjačke ljevice, SDP, od hrvatske ljevice, Radom za boljitak (stranka koja rad stavlja na prvo mjesto je ljevica da je zamotaš u bilo koju kobasicu). Od hrvatske desnice pravaši, a od bošnjačke desnice? Tako je, SDA koja je okupila i desni politički udio bošnjačkoga korpusa, kroz tu svoju državotvornu ulogu zauzela je i to mjesto.

Istodobno se u Bosni i Hercegovini javljaju nove političke ideje i okrupnjivanja. HDZ s jedne strane shvaća da gubi utjecaj i budući da se zbog sukoba na relaciji Čović-Lijanović ne može okrenuti lijevoj publici (bolji poznavatelji političke povijesti suvremene Bosne i Hercegovine prisjetit će se da je raskol oko dva hadezea inicijalno počeo pobjedom Čovića na čelu stranke protiv Ivankovića i da je tek koju godinu kasnije došlo do konačnog obračuna), HDZ se sve češće obraća desnici.

Poznajem toliko mnogo ljudi koji su bili radosni zbog hadezeova zaokreta desno, a s platforminim mandatom (koji je priča za sebe) sve se više desnice primicalo HDZ-u. Danas HDZ ima toliko bivših pravaša u svojim redovima da se lako može zaključiti da više njeguje pravašku ideju od silnih malih marionetskih haespejčića. I tu je sve jasno i logično. Niti oni tu konzervativnost kriju, niti je što tu sporno, osim veze s HDZ-om u Hrvatskoj, koji je sad na nekom drugom kolosijeku, no o tom potom.

Seks, droga i alkohol

Ono što je sporno jeste položaj SDA. U narodu se naglašava često pogrešna krilatica „esdea demokratija”, no platforma je rodila više snažnih političkih pokreta među Bošnjacima. Najprije, razložili su se SDP i DF na političke stupnjeve, mada mislim da ni oni sami ne znaju koji su ljevlji od dvije stranke. Na političkom centru, blago ulijevo čak, javljaju se Savez za bolju budućnost i Naša stranka – objema grupacijama se već u imenu osjeti sodijaldemokratska vizija nečega budućeg i našega.

No u godinama međusobnog dokazivanja našem običnom gledaču Dnevnika nije upalo u oči da SDA u silnim razračunavanjima s preletačima, SBiH, SBB, NiP... s godinama ostaje sve manje centralna i lijeva. Iskreni birač Stranke demokratske akcije danas mora sebi pogledati u oči i priznati da su mu ideje pomalo desno, da ima neku blagu prizmu „našeg i njihovog” pred očima.

Ali pogledajte samo: SDA sudjeluje u pregovorima koji ISKLJUČUJU značajnu skupinu ljudi, poput onih o izborima u Mostaru, to rade stranke desnice; SDA će nerijetko povlačiti neka pitanja nacionalnih interesa – tipično ksenofobni gard nekog političkog pokreta; SDA će zavatriti oko pitanja broja nacionalnih mandata, jezika, čak i ako se ne radi o bosanskom... moglo bi se ovako satima nabrajati sve te male desne sitnice. Ali da pitate prosječnog glasača, reći će „esdea demokracija” kao da to uopće znači položaj na političkom spektru.

Naime, kada iz Bosne i Hercegovine gledate na susjede, izgleda da Srbija ide udesno, da Hrvatska ide udesno. Ali zapravo, njihove desne političke opcije rade zaokret nalijevo ne bi li zamjenom retorike zadržale birače centra. Ako govoriš o pravima žena, o slobodi seksualnosti, medicinski potpomognutoj oplodnji, ako ti je pobogu premijerka gay, to nisu oznake desničarskih stranaka.

Dakle, kada kao obični promatrač i budući glasač ocjenjujete susjedne i domaće političke opcije, nemojte ih po imenu gledati, gledajte ih po idejama koje zagovaraju. Ali isto tako, primijetite da je u Federaciji Bosne i Hercegovine na snazi koalicija dviju desničarskih opcija, pomalo je u nas pogrdan izraz desničarski, koji uporno i ja koristim, a na vlasti su konzervativci koalicije SDA-HDZ i oni i mogu skupa jer su zajedno konzervativni. Kao republikanci Ronald i Nancy Reagan, jer s prvom ženom demokratskih viđenja Jane Whyman, Ronald nije mogao ostati u koaliciji.

Građanskoj ideji o kojoj uvijek lamentiraju obje ove stranke, budimo krajnje iskreni, bliži su Naša stranka ili Savez za bolju budućnost i vrlo brzo doći će trenutak kada će upravo ove dvije opcije posegnuti za biračkim tijelom izvan bošnjačkoga spektra vjeronacije.

Nitko ne brani nikome da razmišlja konzervativno ili progresivno, ali glupi ste ako na izborima zaokružujete stranku po imenu, a ne po idejama koje zastupa. A da biste ih međusobno razlikovali, šta ću vam, treba vam barem sedam ili osam minuta dnevno, dovoljno da pročitate ovakav jedan tekst ili neku ozbiljnu reportažu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.