Odabrasmo vožda, sad ćemo bana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što je pandemija korone završila, učiteljica već prvog dana utvrdila da su djeca kao puštena s lanca (a takvi smo i sami bili kad je škola krenula poslije rata). I vidi ona da priča čoporu pa ih odluči na brzinu podučiti osnovnim regulama, dobar dan, dobar dan, podići ruku prije pitanja možeš li van, ali i kako se ponašati kad se vratiš, ili generalno kad ulaziš u neki prostor s puno ljudi.

I tako ona iziđe, zatvori vrata, pokuca, uđe, dobar dan, dobar dan... i ponovi to nekoliko puta, ne bi li djeca utvrdila. Već nakon trećeg puta jednoj od djevojčica dosadilo i kad je ona pokucala četvrti put, mala dovikne:

„Učiteljice, šta si se uzj*ala, il' uniđi il' iziđi!”

Open, zapen, open, zapen

E tako nekako izgleda hrvatska Vlada posljednjih dana sa konstantnim zabranama i puštanjima bosanskohercegovačkih građana na svoj teritorij. Najprije do zabrane realno nije trebalo niti doći, jer svi slučajevi u Bosni i Hercegovini su rezultat puštanja građana Europske unije u jednom već zaliječenu Bosnu i Hercegovinu. Potom, ako je već BiH i postala krizna, neobjašnjivo je dopušten ulazak daleko kritičnijim Srbijancima, a nama ne. Potom još blesavije otvaranje zatvorene granice, gdje ne postoji niti jedan razuman razlog da se otvori, ako se iščitaju preporuke Unije.

No, sve se itekako može objasniti izborima. Primjerice, vratimo se unatrag koji tjedan, jednako blesave rasprave su se vodile i u Vučićevu kraljevstvu, primjerice smije li dijete biti u spotu, mogu li dinosauri, koga ima manje u javnim medijima i na TV Pančevu (evo sve, ali što baš Pančevo). U Srbiji znamo da oni imaju nakaradnu vlast, a još žalosniju oporbu. Pa treba nečim skrenuti pozornost sa svakodnevnice.

Ista receptura je i u Hrvatskoj, nakon što se zemlja u potrazi za radnom snagom okrenula nama sirotinji, jer je njihova sva sirotinja pobjegla u bogatiju Europu, ne daj Bože da se za degradaciju društva optuže aktualni vlastodršci, pomalo drski Plenković koji se reklamira kao dobar katolik, a o crkvi i pobožnosti ima pojma koliko i prosječni Riječanin o 'Hercegovačkom slučaju', i nevidljivi predsjednik, čak i arogantniji od premijera, Milanović, koji se reklamira da je toliko lijevo da ga ja češće primijetim s desne strane političkog spektra, valjda probije od silne ljevice.

I onda treba neki hvatač pažnje, kao kad psu puckaš prstima kraj glave, da ne bi potjerao mačku na dvorištu. Da je hvatača nedostajalo, pokazuje i činjenica da je bivša predsjednica bila primorana pokazivati srednji prst u hinjavo odglumljenoj borbi za ženska prava. No sve to bilo je premalo za gotovo opipljivi pad HDZ-a na političkoj sceni, osim što se hrvu sa starim rivalom SDP-om, tu su sada i Škorići i Mostari da pušu za vratom. I što onda drugo napraviti, poći receptom najpoznatijeg od svih aktualnih predsjednika u svijetu, POTUS Trumpa. Prostite mi na iskrenosti, ali napraviš sranje.

Zatvoriš granicu za prijeko potrebne turiste iz susjedne i sestrinske Bosne i Hercegovine. Zatvoriš granicu za državljane Europske unije. Ono baš da bude, jel, sranje. Krene galama s obje strane zatvorene međe. Ovi psuju što si im ukrao sezonu, ovi psuju što se moraju plakat u bočatoj vodi. U trenutku kad se oporba pribrala od šoka i nevjerice i počela pričati kako je ovo dobro, jer napokon će vječito pokvareni Hercegovci prestati 16 puta glasovati na izborima (a znate i sami koliko se radujete otići na izbore za susjedni Sabor, a u svom gradu nemaš vlasti tri mandata)... Eh, u tom trenutku se budi Plenković i dopušta prelazak granice. I sad je on kao spasitelj, čestitaju si hadezeji kako su ovo dobro napravili, ovo je bolja spačka od 848 apelacija Ustavnomu sudu, a taman su ubili jedan cijeli tjedan da Hrvati ne pričaju o oporbi.

Prosječni s obje strane crte

E sad, nije meni problem za prosječnog građanina Republike Hrvatske koji se svakog jutra budi na tlu Europske unije, uredno popije kavu, doručkuje na tlu Europske unije, ode na posao na tlu Europske unije. Mene brine što će šuplju priču popušiti prosječni građanin Bosne i Hercegovine s pravom glasa u Republici Hrvatskoj, povjerovat će u bombardiranje priopćenjima stožerne jer do nas ne dolaze ni vijesti o Škorićima i Mostarima, a hrvatski i naš SDP imaju veze koliko Norveška i Švedska, ono, na istom su poluotoku.

I onda će prosječni građanin Bosne i Hercegovine s pravom glasa u Republici Hrvatskoj, u svom tipičnom danu, gdje se budi izvan Unije, gdje popije kavu i doručkuje izvan Unije, gdje je pitanje ode li na posao uopće jer sjetimo se ove godine je i Aluminij morao skočiti dolje poput Starog... onda će on zbunjen povjerovati u šuplju priču hrvatskih Trumpova i otići će u nedjelju još jednom zaokružiti pogrešni broj kao onomad djeca u Hugu i Hugolini izaberi jedan broj sigurno ćeš pogriješiti.

I mi ćemo onda opet odabrati izaslanike koji će diplati u šuplju motku, negdje postrani sve te europske priče Republike Hrvatske, i čudit ćemo se što nam je ovako loše i što nas braća Hrvati iz susjedne domovine ne vole... I znam ja nas, .... ti nas.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.