A sad slijede ključna dva tjedna

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Redoviti dan u običnoj, dosadnoj godini, možda neki derbi vikendom, i generalno je pravilo da je utakmica za one žilavih živaca i još žilavije tjelesne građe, za roditelje s djecom tu nema mjesta i tribine su u pravilu poluprazne, osim ako je kakav kup ili slično.

Redoviti je četvrtak u običnoj korizmi ili ramazanu i samo se može otići na kakvu predstavu u lokalni teatar ili neku pjesničku večer, promociju kakve knjižičičičice poezije i generalno je pravilo da je u dvorani, ma kako maloj, svaki gost u svom kutu jer prokleto nikoga nema.

Redovna je subota i koncert Lidije Bačić, i stasite i glasite, proda se dvanaest karata. Redoviti izlet lokalnog planinarskog društva za građanstvo, na neku jednostavniju, ali ne manje lijepu destinaciju, evo primjerice Mostarsku Bijelu, dvanaest izletnika amatera, bude više članova planinarskog društva nego gostiju. Redovita nedjelja popodne i u čitavom Mostaru na ulicama vidiš jedva 12 ljudi, a i oni nekim poslom izišli.

Donijela Civilna zaštita mjeru zabrane okupljanja i kretanja i odjednom nitko ne može izdržati u kući. Svi moraju u planine, svi moraju do trgovine, svi se moraju družiti, šetati makar.

Neka majka će pokupiti smeće

Nikakav to problem ne bi bio da se vi znate ponašati kao izletnici na otvorenom. Ono, da niste u roku tjedan dana ulice zatrpali odbačenim lateks rukavicama, jednokratnim maskama, da ste znali ugasiti svoje roštilje i pokupiti odbačene plastične boce daleko gore u planini.

Bijesan sam posljednjih dana. Iskreno, bijesan. Sve sam više pod dojmom da virus ovdje nije bolest, nego mi da smo bolest i virus da je očajnički pokušaj majke Zemlje da se izliječi od najbahatije svoje djece.

Znači posljednjih dana dolazim pred poštu, uredno stanem u kolonu ljudi udaljenih međusobno dva metra i pored nas prolazi najpametniji čovjek na svijetu koji pokušava tek tako ući. Portir ga vraća i pazi, on stane na početak reda. Šutjeli bi svi da nisam ovako po naravi duga jezika pa mu prigovorih, nije se ni najmanje uznemirio dok nisam koji put ponovio prigovore pa i ostali počeše graktati da se skloni na kraj kolone.

Nemojte onda pričati o ulasku virusa #sazad o tome da su zdravstveni radnici masovno izbjegli na bolovanja. Svaki od nas jednako je kriv za to stanje. Jesi mi vidio išta za ono? Ej, haj' mi vidi za ono. Ima li mene tu?

Ne zaslužujete ni air tractor ni kanader. Ne treba nama uopće vatrogastvo, nama treba dobro velika ludnica jer piromanija je opasna duševna bolest. Nama treba stroga primjena zabrane prodaje cigareta maloljetnicima i potpuna zabrana prodaje pirotehničkih sredstava klincima i prostorno i vremensko ograničenje pirotehnikih izvedbi ilitiga bacanja petardi i vatrometa. Treba nam apsolutno kažnjavanje bilo čega što bi poticalo razvoj kulta štovanja otvorenog plamena, travestija poput spaljivanja lutaka na mesopust i sličnoga.

Jer kad odete roštiljati u vrijeme zabrane okupljanja, onda ćete se plašiti plamena i dobro ćete ga ugasiti ili ga čak nećete ni pokušati upaliti. Previše nas puštaju vani, treba nam zabraniti kretanje i do kontejnera za smeće kakvi smo. Pa je li vas stid samo, koliko ste proteklog tjedna uništili šuma, nekih i endemskih, a većine stoljetnih? Virus je lijek Zemlje, mi smo pošast.

'Oće li majka papicu napraviti

I onda bi netko da mašta o pomoći gospodarstvu. Koji turizam vi mislite prodavati dogodine? Prljave, smrdljive ulice Grada za pješaka, gdje su automobili parkirani na travnjaku, a kolnici su zatrpani dva mjeseca neodvezenim smećem? Maštate možda prodati turistima pješačenje po izgorenim padinama Prenja ili Veleža, možda splavarenje uljastim vodama Neretve?

Ne znate se ponašati, kao balava ste djeca. Pitaju se čak i epidemiolozi otkud zaraze koronavirusom na ortopediji i u crvenom križu? Zato što je netko usred posla morao skinuti masku da zapali cigaretu, skinuti rukavicu da se otiskom prijavi na mobitel. Nehigijenski, neprofesionalno, glupo. Stid me je u kakvoj baruštini živim, i apsolutno ne razumijem te budale koje su samovoljno odlučile vratiti se iz urbanih zemalja razvijenog Zapada da bi ovdje bili uopće.

Ne znam, možda je kriv balkanski odgoj u kojem majke vječito pospremaju za djecom i onda ovi klinci odrastaju u debile koji ne znaju ni smeće pokupiti. Možda je kriva društvena impotencija pa svoj vapaj za društvenim promjenama glumimo nekakvim buntom protiv zabrane okupljanja i kretanja. Ali mi se čini da na kraju ipak jesmo gluplji od braće Europljana. Jer ako su Šveđani bez ikakvih policijskih sati uspjeli stati na rep koronavirusu, onda mi mora da smo preglupi da uz sve mjere zaštite uspijemo ne samo umirati od respiratornih poteškoća, nego uspijevamo jedni druge poubijati u prometnim nesrećama tijekom policijskog sata, bez i najmanje volje da pomognemo unesrećenom. Mi smo kao društvo zaslužili samo da dignu šengenske zidove oko nas i podijele nam  svima po košulju što se veže na leđima.

Nemamo se radi čega žaliti na Fadila i slične, nismo mi bolje niti zaslužili.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.