(P)ostanak života na Zemlji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zanemarimo li kreacionističku teoriju da je Svijet i sve u njemu stvorio Bog, koju ionako možemo ostaviti kao mogućnost ukoliko i ove druge teorije priznamo, jer „čudni su putevi Gospodnji”, postoje dvije teorije o postanku života na Zemlji koje prednjače pred svim ostalim teorijama.

Prva, s najviše poklonika u znanstvenim krugovima, ona o kojoj se naveliko uči, jest teorija o spontanom spajanju sve složenijih molekula u prvotnoj uzavreloj atmosferi. Vodik, kisik, ugljik dioksid, sumporna, fosfatna i druge proste kiseline i samo je bilo pitanje eona kada će se sve to sprčkati u prve molekule alkohola, a alkohol jer voli društvo dalje u složenije kiseline, eto peptida, polipeptida... Kad su se spontano stvorili lipidi (koji se 'plaše' vode, hidrofobni su) i počeli se družiti međusobno, dobili smo prvu staničnu opnu, a sve dalje znate i sami.

Druga je teorija mnogo zanimljivija ne toliko znanstvenom krugu, ali svakako umjetnički nastrojenim dušama. Riječ je o panspermiji, a ukratko, priča ide da je nekad na prastaru, vrelu i kiselu Zemlju pao asteroid na kojem su bili virusi. U Svemiru vladaju vrlo niske temperature od skoro pa ništa Kelvina (0°K je -273.15°C) što je praktično idealno mjesto za duboko zaleđivanje svakojakih boleščina i njihovu prezervaciju pod površinom asteroida na tom prekogalaksijskom putovanju. Vrlo simpatična teorija, iako ne objašnjava otkud života tamo negdje otkud je uopće krenuo na put.

Uglavnom, kako god okrenete, koja god teorija jednom da dobije nedvojbeno znanstveno pokriće, virusi su ovdje bili prije i Zemlju samo posuđujemo od njih. Virusi su toliko moćni gospodari planeta da RNA virusi mogu čak mijenjati organizme koje zaraze iz temelja, s druge strane bakterije, koje nas prate u stopu (na svakom čovjeku ima barem 10 milijuna bakterija u svakom trenutku) jedino istinski strepe od bakteriofaga – to su virusi predatori, najstrašnije biće u Svemiru.

'Ko 'e rek'o zeko

Iako nas je sedam milijardi, redovito nam virusi osvježe pamćenje tko je ovdje glavni. Slabašni i krhki Homo Sapiens ipak postoji samo 300-tinjak tisuća godina i u evolucijskom smislu, mi smo šljegli. Protiv virusa se ne možemo djelotvorno boriti, samo se sjetite ebole za koju svako malo povjerujemo da smo je se riješili i ona se stalno iznova javlja novim epidemijama. I sad dok ja razmišljam o pandemijama jedna epidemija ebole traje, a sad nam još treba i ovaj krunasti virus ekumenske naravi.

Naime, ni ovaj virus nije novi, novi bi bio virus napravljen u laboratoriju ili evolucijski novi virus, e to bi već bilo stravično da saznamo da je neki virus mutirao u super-virus. No polako, nemoj dvaput reći neće. COVID-19 smo iščupali iz neke kineske šume, dapače, prapovijesne prašumetine i pra pra pra još dodaj prema želji.

Skrati priču, šta 'oš?! Eo saću. Samo da završim.

Iskopali smo ga tako što smo tražili nove rude, novu naftu, nove sirovine za naše nemilosrdno bogaćenje neusklađeno s održivošću života na planetu koji je još uvijek jedini kojeg imamo, ma koliko o ekspanziji na nove svjetove maštao Elon Musk.

I sad smo se uhvatili za glavu. Kako reče Ghebreyesus (WHO) prije par dana, s virusima moramo naučiti živjeti, ne možemo ih pobijediti, ali možemo utjecati na to koliku će štetu epidemija napraviti.

Mrska matematika

Štetu je najlakše izmjeriti statistički, znam, nitko ne voli statistiku, ali većina nas je imala statistiku negdje tijekom obrazovanja. Moramo. To je i dalje dio matematike koji je češći od nelinearnih jednadžbi i iracionalnih brojeva.

Da preskočimo povijest na tren i dođemo do kraja. Virus je sada došao u Bosnu i Hercegovinu. Dok ovo pišem, nije još riječ o lokalnom prijenosu, ali možda kroz nekoliko sati već hoće biti. Nitko nije ni sumnjao da će nas nevidljivi neprijatelj zadesiti nespremne, praktično kao i snijeg svake zime. Eto to još znamo da će doći pa se ne pripremimo. Onda nikakvo čudo da su prvi slučajevi pokazali sve manjkavosti domaćeg zdravstva. Možete li ovdje zamjeriti zdravstvenim radnicima? Nipošto, ne budalite. Riječ je o neodgovornim pojedincima, o pozivanju na kumstva, o otvorenim granicama, o nepostojanju pravilnika s državne razine pa naniže kako postupati s potencijalnim širiteljima zaraze.

I na kraju dođete do preniskih plaća i odvratno loše opremljenosti naših zdravstvenih ustanova. Nema se tu što zamjeriti.

Kada su počeli umirati, zar se tu moglo ikoga optužiti?! Više od polovine osoba koje završe na respiratoru ne oporave se, malo zbog straha da će sustavno nestati slobodnih respiratora, malo jer je to već uznapredovali stupanj bolesti. Do prije neki dan slušali smo o nestašici acetilsalicilne kiseline i gaze u našim bolnicama, kakav bolan sad respirator. Nema šanse, skidam kapu ljudima koji uz ovako loše uvjete ikoga spase. Ali pazi sad s kim ću nas uporediti.

Znate li koja je država registrirala prve zaražene koronom u Europi? Italija, ma ne. Španjolska, ni blizu. Austrija, još malo, još malo. Njemačka je prva europska država u kojoj je netko zaražen novel korona virusom i vjerojatno je s jednog spornog sastanka u multinacionalnoj kompaniji zaraza proširena u ostatak Europe. I iako ih najduže pogađa, u trenutku kada ovo pišem Njemačka ima 67051 zaraženih i 682 smrtna ishoda. Malo na digitron i vidite kako je to manje-više stalno oko jedan posto mrtvih. E to ti je reći zdravstveni sustav. Bez presedana, skidam kapu, ljudi svaka vam čast, sve pohvale.

Unatoč tome, prije nekoliko dana slušao sam pravdanje njemačkog ministra zdravstva Jensa Spahna da se slučajno ne bi dogodilo da bezveze testiraju ljude i uludo troše proračunski novac. Nakon što je objasnio da im se rezultati testiranja čitavo ovo vrijeme vrte oko brojke od 35% ili uprošteno, na tri testa jedno je pozitivno, te da je to statistički gotovo idealan omjer uloženog i utrošenog, prestali su ga maltretirati nazočni na sjednici. Ispunio je njemački san, društvo će preživjeti pandemiju. Jer svi ljubitelji Vulkanaca iz Zvjezdanih staza znaju da potrebe mnogih nadvisuju potrebe pojedinca.

Nije tako u nas u Njemačkoj

U nas dvije totalno drukčije slike od Njemačke. U Federaciji BiH slučaj Igmana, poražavajući u svoj svojoj feudalnosti. Direktor poduzeća je testiran jer je bio u kontaktu sa zaraženim, a njegov vozač, rahmet mu duši, unatoč činjenici da vozio zaraženog u automobilu od zračne luke do poduzeća i natrag, nije imao spornu anamnezu pa nije ni bio testiran. Naravno da u feudalnoj Bosni i Hercegovini vozač nije vrijedan testa, ali direktor jeste. I onda se netko čudi da je umro. Kako bi ga općina bez infektologa mogla zbrinuti?! Kako?! Pa ti ljudi da su Žena Vrač dr. Quinn ne bi ga mogli spasiti. Kad je zakazao ustroj u Feudu Bosne i Hercegovine.

Testiran je u vrijeme nestašice testova Dragan Čović, jer nebitno o kakvom kontaktu, svaku, zetu, je riječ, šente Bože da voždu nešta bidne! Istodobno, čitava jedna škola u Mostaru je zatvorena jer je jedna učenica bila u kontaktu s obitelji Pralas. Učenicu nitko nije testirao već tri tjedna, iako je stvar opet statistike kolike su šanse da se sa zaražene osobe preko nezaražene prenese na sljedećeg pacijenta, ali su ljudima uredno propisali izolaciju. To je katastrofalna slika Feudalne Bosne i Hercegovine i ono na što stalno upozorava Svjetska zdravstvena organizacija – testirajte, testirajte, testirajte! Jedino tako možete zaustaviti zarazu.

U Feudalizaciji je najveći problem zašto se pomoglo Zagrebu prilikom potresa u jeku pandemije, kako je koji doktor potpisan na regionalnoj televiziji i čije su pipete i refraktori veći. To što direktor Zavoda za javno zdravstvo kašlje u novinare na konferenciji za medije o epidemiji, manje strašno.

S druge strane crte, nije feud, nego totalitarna Srpska. Republika, kako sama riječ kaže, navodi da je stvar, to jest korona, javna (Res Publica-stvar javnosti). Pa dolazi Alen Šeranić kao sam Spasitelj. OK, čovjek zna svoj posao, krajnje bi sramotno bilo da ga ne zna. Ali zdravstvo nije jedan Šeranić, i nisu su svi liječnici infektolozi kao Arapović niti su epidemiolozi kao Ravlija. (Isto tako se tješim da ni Feudalna nije jedan nesposobni Fadil). I onda se Šeranić u ponedjeljak pohvali da je testirano 189 ljudi i da je samo jedno pozitivno. Statističke lampice u glavama bilo koga tko razmišlja glavom se pale na alarm: koga ba vi testirate? Slučajne prolaznike, komšiluk.

O čemu se radi? Liječnici opće prakse, koji obično vode odjele na najnižoj razini, nisu eksperti u oblasti infekcije i epidemije i teško mogu do prostog puka doći s jasnim pitanjem: s kim ste bili u kontaktu? Hajd ti babi Radmili objasni da nije bila s Borkom u kontaktu, ako joj se baba Borka javila preko ograde i pitala za zdravlje i ljuCkoS. S druge strane, liječniku opće prakse nije u glavi razdoblje izloženosti i potom inkubacije i on panično traži testiranje svih iz blizine. I tu nastaje problem.

Šta baba zna šta je fibroza

Ako bi u rezultatima bilo deset posto pozitivnih, reklo bi se, malo paničare, ali hajde, dobro je, bolje to nego respirator, da je 20 posto, rade ljudi punom parom, malo pretjerano revno, ali hajd, ne može sve biti idealno. Da je preko pola testiranih zaraženo, već to je alarm da je premalo ljudi testirano, praktično, i prije testiranja za većinu njih ste znali da su bolesni. Pa ne želimo nigdje imati drugi Konjic u kojem je u ponedjeljak, tjednima od izbijanja klastera, samo 100 testova urađeno, unatoč svoj drami koja je pogodila ovaj grad.

Znači, liječnicima niti Šeranić niti bilo tko od nadležnih nije dao upute. Samo u jednom danu tako je bačeno cca 18900 Eura ili jedan ozbiljan dio respiratora. Opet velim, respirator je polovična sreća, ali više će ljudi preživjeti ako imaš 20 respiratora nego ako ih imaš 10.

Ne možemo, na kraju, utjecati na činjenicu koliko će ljudi preživjeti, naše zdravstvo ipak nije toliko moćno poput njemačkoga. Ali Nijemci su upravo sustavnim razmišljanjima desetljećima unatrag došli do ovih praktično pa savršenih brojki. Oni ne testiraju komšiluk, oni testiraju osobe za koje se opravdano sumnja na zarazu. Njihov liječnik ne priča o pulmonarnoj fibrozi, nego to prilagodi rječniku svakog prostog građanina koji nije višegodišnjim obrazovanjem zaslužio titulu dr.

Svaki taj neprofesionalno bačeni test je uzaludno umaranje jednog laboranta, vremena rada titratora, spektrograma, dakle nekog sofisticiranog uređaja za analizu u laboratoriju. Statistika, opet ta prokleta statistika, statistika velikih brojeva je neumoljiva, puno bačenih testova je isto što i jedan respirator koji nije kupljen.

Kada se gleda odnekud s visine, u prosjeku Bosna i Hercegovina se relativno uspješno bori sa zarazom, ne prestiže se značajno svjetski omjer oboljelih i umrlih. Unatoč poraznom stanju u zdravstvu. Ali ako se začeprka dublje, imate jedan užasni Feud u kojem se testiraju samo oni s pozitivnom anamnezom, direktori, voždovi ili ovi što su već umrli, a s druge strane nedodirljivu Totalitarnu, u kojoj pušu na hladno i sami liječnici prave paniku.

Znam, analiziram ovo s razine statistike, prošlog tjedna smo o osobnom pogledu govorili, ne vidim da ste čitali. Ali statistika ne oprašta poput poetike. Ako se vratimo opet savršenoj Njemačkoj, proteklog vikenda njemački ministar financija Thomas Schäfer ubio se, vjerojatno pod pritiskom korone na statističke lampice u glavi.

Ova borba, dragi moji, nije samo zdravstvena, ovo je borba za život i svi trebamo biti precizni kao vojnici, nema odstupanja od naredbi. Dakle, nema tog segmenta društva, prijevoz, financije, javna uprava, opskrba hranom i lijekovima, telekomunikacije... svi moraju kao orkestar, u taktu. Nema priče o samo liječničkoj borbi za život, i onaj što dovozi toalet papir i onaj što po kiši popravlja telefonsku žicu, svi oni se bore za naše preživljavanje. Jer što imamo ako preživimo koronu, a ostanemo emocionalno i financijski desetkovani, bez doma (kao u Zagrebu)...

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.