Kataklizma u najavi: Covid-19, pa Novid-20

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ko ima Fadila Novalića za premijera, tome ni Covid-19 nije najgore što se može dogoditi. „Ne zaboravimo da je svjetska praksa da dok raste broj zaraženih, a kod nas je to još uvijek, glavna pitanja su iz sektora zdravstva. Nakon toga ćemo se baviti ekonomijom", kazao je nadasve mudri i vješti predsjednik Vlade Federacije.

Fadil Novalić izgleda ne zna da interentu nije ograničeno radno vrijeme, niti je protok podataka stavljen u izolaciju. Ako u cijeloj Bosni i Hercegovini postoji još neko ko stvarno misli „da je svjetska praksa da dok raste broj zaraženih, a kod nas je to još uvijek, glavna pitanja su iz sektora zdravstva“ i da će se Njemačka ili Kina, Andora ili Slovenija, tek po okončanju pandemije baviti ekonomijom, treba ga – ili nju, sasvim svejedno – odmah postaviti na mjesto Novalićevog zamjenika, odnosno zamjenice. Ostatak Vlade, izuzev ministarstva zdravstva, može biti raspušten.

Prema pisanju Bloomberga, Švedska bi mogla doživjeti pad bruto društvenog proizvoda za osam posto i rast nezaposlenosti za deset procenata. Analitičari Swedbanka smatraju kako će recesija biti dublja i brža od financijske krize, jer Švedska je u znatnoj mjeri ovisna o trgovini. Zbog toga će tamošnja centralna banka sniziti kamate, kupovati obveznice korporacija i omogućiti jeftine zajmove, kako bi se problem ne izbjegao, već amortizirao.

Pored svega, odnosno prije svega, Švedska je jedna od rijetkih država u kojoj život, ali bukvalno, nije blokiran. Rade, dakle, škole, vrtići, trgovine, kafići, restorani, na posao se, manje – više, ide kao u sezoni obične gripe, dok tamošnji vodeći stručnjaci pozivaju na boravak na otvorenom, istina uz držanje propisane distance. Ni javni skupovi nisu zabranjeni, samo im ne smije prisustvovati više od 500 ljudi.

Na sjeveru, da ne bude kakve zabune, virusu nije zima, niti je Covid-19 nekim neobjašnjivim čudom zaobišao jedno uređeno i bogato društvo odgovornih građana. Sasvim suprotno, virusu je na nižim temperaturama idealno, broj zaraženih građana Švedske mjeri se hiljadama, a broj mrtvih desetinama. Šveđani, jednostavno, pokušavaju naći balans između borbe protiv pandemije i kolapsa zajednice – prestanka potrošnje, blokade protoka robe i novca, odumiranja uslužnih djelatnosti i kraja bilo kakve proizvodnje bilo čega. I opet se spremaju za veliku, jako veliku krizu, daleko goru i od one iz 2008. zbog koje je, kako je rekao neko ko se tamo pita, socijalna država u Švedskoj – inače, bila je socijalna da socijalnija valjda ne postoji – umrla.

U Bosni i Hercegovini, ovoj nezavisnoj, kao što znamo, nikada nije ni rođena. Pri tome smo i bez pandemije imali enorman broj nezaposlenih, iz budžeta je curilo toliko da ga se po broju rupa može uporediti sa goblenom, prosječna primanja nisu prešla 1000 maraka, cijene su se bavile alpinizmom, izvozili smo malo, uvozili previše i... Ono što se nama danas čini kao bolja prošlost, za Šveđane je bilo – i ostat će – užasavajuće.

Oni se, da ponovimo ako nije jasno, poput mnogih drugih bave neizbježnim, dok ovaj naš gigant ekonomske misli čeka da sve prođe, pa da vidimo šta ćemo i kako. Nimalo ga, pri tome, ne smeta to što u poznatom dijelu svemira ne postoji ni jedna jedina osoba koja sa sigurnošću može reći do kada će pandemija trajati i hoće li, ali stvarno, s toplijim danima doći do nekih bitnih promjena. Puno ozbiljniji, i za viruse stručniji ljudi od Fadila Novalića, daju isključivo kratkoročne prognoze – nimalo bajne – tvrdeći da su vakcina i lijek, po mogućnosti dva u jedan, jedino dugoročno rješenje, samo što ga biti neće još mjesecima, pa možda i duže, cijelih godinu i pol. Toliko treba da se nađe, testira i počne proizvoditi i primjenivati. No, tada će potrebe biti daleko veće od mogućnosti proizvodnje, pa će jadnici poput nas čekati da se srede bogatiji i brojniji. To će, nemojte da se lažemo ako nema prijeke potrebe, trajati.

„Pandemija će izazvati nemjerljivu ekonomsku štetu, masovnu nezaposlenost, jedva primjetan ekonomski rast ako ne i pad, i pogodiće cijeli svijet u kojem jedino azijske zemlje imaju izgleda da se iz svega izvuku ojačane. Banke, preduzeća i financijske institucije morat će – pored države – da podnesu teret kako bi pronašli izlaz iz ove krize i postali pouzdani partneri u očuvanju kolektivnog zdravlja svojih građana. Morat će da doprinesu naučnim istraživanjima, razradi planova pripreme za vanredne situacije na nivou čitavih nacija, te masovnom zapošljavanju kada se ova kriza jednom bude okončala. Morat će da ponesu breme ekonomske rekonstrukcije, ma koliko takav kolektivni napor djelovao neprofitabilno. Iz ove ćemo krize izaći zahvaljujući herojskom radu ljekara i medicinskog osoblja, ali i sveukupnoj otpornosti svih građana. Brojne zemlje već su iz nje izašle. Istinski izazov bit će upravljanje post-pandemijom...“, piše Eva Illouz, izraelska sociologinja i profesorica u Jerusalimu i Parizu.

Cijeli se, ali baš cijeli svijet bavi osmišljavanjem mjera za smanjivanje katastrofe koja slijedi. Samo Fadil Novalić čeka. Premijer Federacije se, kako sam priznaje, fokusirao na zdravstvene probleme, za što je toliko stručan da ni masku ne zna staviti. Dakle, taman toliko da nesreći u dolasku damo ime: nakon Covida-19, slijedi nam, eto, Novid-20.  

Bravo Fadile, majstore!  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.