Afera „Asim“: U SDA je stanje redovno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Eto i to smo dočekali: jedan visoki funkcioner Stranke demokratske akcije podnio je ostavku na sve partijske funkcije zato što se ponašao uobičajeno. Asim Sarajlić dugogodišnji, moćni generalni sekretar SDA i prvi do drugoga – prva je, naime, Sebija Seka Izetbegović, a drugi njen suprug Bakir –snimljen je kako obavlja ono što je i inače radio i što se u najvećoj bošnjačkoj političkoj organizacije dešava na sedmičnoj bazi, osim ukoliko nisu kakvi izbori blizu, pa se mora svaki dan.

Da podsjetimo: nakon gubitka na izborima za predsjednika Kantonalnog odbora SDA, Semir Efendić je na svom Facebooku objavio snimak čiji su akteri Sarajlić, zatim Sabahudin Delalić, sada već bivši SDA-ov poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo, Muhamed Šehović, junior u usponu i Velid Tvrtković, uposlenik općine u kojoj je Efendić načelnik. Tvrtković je razgovor s trojcem Sarajlić – Delalić – Šehović snimio tajno, glumeći spremnost da glasa za njihovog kanditara za KO SDA, Fikreta Prevljaka, tražeći zauzvrat da mu zaposle suprugu.

Sa samouvjerenošću većom od evropskog prosjeka i osjećajem sigurnosti zbog Izetbegovića iza leđa, Asim Sarajlić je usput, čisto da pokaže mišiće, Tvrtkoviću objasnio ko mu od uglednih stranačkih kolega koliko duguje, kako je „odradio“ izbor Abdulaha Skake za gradonačelnika Sarajeva, dodao da je uz njega i Osman Mehmedagić Osmica, bivši tjelohranitelj i načelnik Obavještajno sigurnosne agencije BiH... I tako je, eto, Tvrtković vratio Efendiću uslugi za zapošljavanje i novčanu pomoć, a sebi, baš kao i pametnom nalogodavcu, potpisao smrtnu političku presudu.

Čovjek treba biti ili neizlječivo naivan ili nemjerljivo glup ili, eto, taj Semir Efendić, da bi povjerovao kako će tonski zapis razgovora u automobilu zbilja izazvati tektonske poremećaje u stranci koja je nastala u familijarno-zatvorskom krugu oko Alije Izetbegovića, u kojoj se poltronstvo smatra vrlinom i u kojoj je jedina stvarna žrtva svih dosadašnjih afera bio – a i ostat će – konj Amira Zukića, već optuženog zbog trgovine utjecajem zajedno sa, o gle čuda, Asimom Sarajlićem.

Sudeći po reakcijama, kako onim iz dijela SDA, tako i sa ostatka političke scene, mahom sarajevske, ispada kako se do sada u SDA uspijevalo samo zbog znanja i zvanja, a ne zbog krvnog srodstva i rektalnog alpinizma -disciplina koje su Bakira Izetbegovića učinile predsjednikom stranke, a recimo tog nekog Semira Efendića načelnikom jedne prijestolničke općine.

Sukob u zvjerinjaku neće, na našu žalost, završiti neriješeno i sa ogromnim brojem žrtava na obje strane. Preživjet će ga, istina ranjeni, Izetbegović i Sarajlić – to što je potonji dobrovoljno ostao bez formalnog utjecaja ne znači kako je izgubio stvarni – dok će njihovi oponenti svjedočiti vlastitoj propasti unutar SDA. Hoće li, što nije nemoguće, karijeru spašavati kod Dine Konakovića u Narodu i pravdi – dakle kod još jednog poluproizvoda iz tvornice kadrova SDA koji je sebe prerano i pretjerano ozbiljno shvatio – nije nemoguće, samo što nije ni bitno.

U iole pristojnim društvima iz kojih moral i odgovornost nisu odstranjeni, afera „Asim“ bi punila naslovnice, inicirala ostavke i smjene, obarala stranački rejting i općenito izazivala šok i nevjericu. No, u istim tim, iole pristojnim društvima iz kojih moral i odgovornost nisu odstranjeni, odavno ne bi postojala ni stranka poput Izetbegovićeve. Likvidirali bi je birači iz niza razloga: pljačkaške privatizacije koja je odabranim tajkunima omogućila da za sitne pare dođu do milionske imovine, vjerskog radikalizma, katastrofalnih vanjskopolitičkih procjena, neispunjenih obećanja ma koliko sitna bila, pretvaranja ratnih zločinaca u narodne heroje, kapilarne korupcije, korištenja javnih preduzeća kao bankomata, vođenja tranzicije iz jednoumlja u maloumlje...

Kod nas, u Bosni i Hercegovini, važe neka druga pravila, pa kao što niko nikada nije uspio u SDA zbog vlastitih kvaliteta, tako nikome nije skinuta glava zbog slabih učinaka ili dokazanog lopovluka. Tamo smiču one koji su zaboravili da bez stranke ne bi imali ni tekući račun, a ničim izazvani vjeruju da se dinastija može skloniti nečim drugim osim biologijom. Sve njihove moralne ostavke i neizbježne smjene tek su jeftina pirotehnička sredstva kojima se pokušava stvoriti privid da vrh SDA zbilja ima problema sa ponašanjem koje ne bi trebalo biti društveno prihvatljivo, samo, eto, jeste. Da je drugačije, Bakir Izetbegović ne bi bio ni predsjednik mjesne zajednice, a Seka bi u koševsku bolnicu išla isključivo sa uputnicom za specijalistički pregled.

U cijeloj povijesti SDA nema niti jednog trenutka u kojem rodbinske i zatvorske veze nisu bile presudne za položaj u stranci i državnom aparatu, u kojem se politika nije vodila spletkarenjem i trgovinom, u kojem se kapitalne odluke nisu donosile na zatvorenim sijelima, u automobilima i džamijama za probrane i u kojem predsjednička volja nije bila presudna. Pa nije ni sada Asim Sarajlić radio na montiranju Fikreta Prevljaka za predsjednika Kantonalnog odbora SDA u Sarajevu zato što ga voli, već zato što je umirovljeni general bio izbor Familije.

Ništa se, dakle, neobično desilo nije, samo što se mi, famozna javnost, pravimo da jeste i sada u napetosti pratimo bitku između dva kraja iste krive linije, iako je sve što pristojan svijet može reći dok se krokodili istrebljuju u maloj bari, ono što je u drugom kontekstu kazao prvi predsjednik SDA, Alija Izetbegović: „To nije naš rat“.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.