Pandemija: O Covidu-19 isto toliko puta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

1.U vrijeme pandemije je redovno pranje ruku jedan od ključnih poteza u borbi protiv virusa. Kada bolesti ne kolaju kao glupost u prirodi, ruke se – tako ispada – može prati svakih mjesec, dva dana. Dovoljno je, kažu, dok pandemija traje koristiti vodu i sapun i trljati trideset sekundi. No, kako kako se Covid–19 zadržava na tkanini, dakle i na ručnicima, najbolje je odmah nakon brisanja ruku – oprati ruke.

2.Najugroženiji pandemijom korone su stariji i hronični bolesnici. Inače je kod nas, a i šire, životna dob oko dvije stotine godine, dok oboljeli od autoimunih ili horničnih opstruktivnih bolesti pluća, uhvate i bar pet decenija više.

3.Djeca su najmanje pogođena u ovoj pandemiji. Istina, mogu biti prenosnici, ali rijetko oboljevaju. E zato su zatvoreni vrtići i osnovne škole. Struktura virusa je, valjda, takva da djete ne može zaraziti vlastite roditelje pa je, je li, najbolje da sjedi u kući, dok prosvjetni radnici i pedagozi, svi redom, djece nemaju i mora ih se čuvati od isključivo tuđe.

4.Zbog širenja zaraze zatvorene su sve trgovine osim onih sa mješovitom robom i apoteka koje, inače, nisu dućani, ali svašta se u njima može kupiti. Pod ključem su prodavnice majica, punjača za mobitele i zimskih guma. Poznato je da je vazda više ljudi na mjestu gdje mogu naći dodatnu opremu za mobitele ili patike za basket, nego oko polica sa paštetama, sirom i kakaom.

5.Sve se lakše podnese kada se zna koliko će trajati, a mi, na svu sreću, možemo rok patnje provjeriti na tri mjesta. Uglavnom, vrhunac zaraze nas očekuje za oko petnaest dana (Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH), sve skupa će se protegnuti do juna ili jula (Vili Beroš, ministar zdravlja Republike Hrvatske), a škole neće raditi možda ni do kraja godine (Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije).

6.Virus Covid–19 se, ispostavilo se, zadržava i na novcu, pa je jako važno izbjegavati dodirivanje apoena od deset, pedeset, sto maraka... Posljedično, najmanje riskiraju oni koji para nemaju nikako.

7.U Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru, Sloveniju...virus je, kako se to sada kaže, importiran. U prevodu, došao je sa nekim iz Italije, Austrije, Njemačke i tako dalje i tako redom i tako dan za danom. Sve te države su do maloprije imale otovorene granice i još niti jedna nije provela obaveznu, nadziranu karantinu za sve koji ulaze iz bilo kojeg razloga.

8.Ko god stigne do mikrofona, apelira na sugrađane da se kreću što manje i da se, ukoliko im je propisano, drže pravila samoizolacije. Niko, osim Aleksandra Vučića, nije zamolio sunarodnjake iz rizičnih zona da u ime solidarnosti sa svijetom u domovini neko vrijeme ne dolaze kućama i ne donose Covid-19 uz prljavi veš, ušteđene eure i poklone za najmilije.

9.Virus je, naravno, nevidljiv, ali su njegovi nositelji – imali simptome ili ne – dosta krupni. Problem je, kao što reče briljantni Ante Kvesić, ako oboljeli zdravom prilazi sazad. Još je veći u tome što nam, osim maski, sredstava za dezinfekciju i ventilatora za pacijente koji jedva dišu, u apotekama i bolnicama nedostaje i retrovizora.

10.Zemlja koja nema vlastitu poljoprivrednu proizvodnju je u gorem položaju od onih koji je imaju. Pandemija je, inače, krenula iz Kine. Kina, uz ostalo, izvozi i bijeli luk, odnosno češnjak, poznat i kao prirodni antibiotik.

11.Najgore što se može učiniti u ovakvoj situaciji, jeste širiti paniku. Ne znači to, naravno, kako ne treba objavljivati nove vijesti, ma kako katastrofične bile. Važno je, dakle, znati da u Italiji gotovo svakog dana umre nekoliko stotina ljudi. Nebitan detalj je da je prosječna starost preminulih samo sedamdeset i devet i pol godina.

12.Covid-19 ćemo možda i pobijediti. Optimizam je, međutim, neizlječiva bolest. Dok je smrt radila na azijskoj turneji, bili smo sigurni da Evrope vidjeti neće. Kada je stigla u Italiju, vjerovali smo da neće svratiti i do Bosne i Hercegovine. Otkako je tu, znamo da neće baš nas, pa tako puta oko tri miliona.

13.Rođeni od polovine šezdesetih do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća smatraju se najnesretnijim generacijama ili generacijom ikada. Samo što je rat završio, pa nije prošlo ni punih dvadeset i pet ljeta, eto virusa ubojice. Zato su najsretniji rođeni početkom dvadesetog vijeka. Oni su predeverali samo dva svjetska rata, Špansku gripu, tifus i pravili djecu kao na traci, računajući da će od njih, recimo, sedam, preživjeti čak dvoje.

14.Vrlo je važno, to ne smijemo nikako zaboraviti, ne prilaziti blizu onima koji kišu, kašlju i neka im je zima u kostima. Čim prođe opasnost, možemo se grliti sa kim god hoćemo, bez obzira da li ima gripu, uši u kosi ili šugu.

15.Ako ste, a jeste, već kupili tonu brašna, hektolitar ulja i tridesetak tona toalet papira, sve što treba je slušati nadležne dok se situacija ne smiri. I da, naravno, jesti pitu. Zdravlje na usta ulazi. Malo je nejasno zašto se onda pretilost smatra nezdravom.

16.Dok se struka bori sa nevidljivom protivnikom, besmisleno ju je opterećivati nekim drugim, običnim bolestima. Vratimo se, dakle, pomalo zaboravljenoj narodnoj medicini koja, recimo, za upalu bubrega preporučuje da se zimski kaput presavije četiri puta i stavi pod jezik.

17.Pametni ljudi širom svijeta rade sve što mogu da čim prije nađu lijeka ovoj, novoj bolesti. Inače, rođeni brat – ili ipak sestra – Covida-19 je prije sedamnaest godina izazvala epidemiju SARS-a, ali ona nam je bila daleko i nije kačila bogate bijelce. Ako za pronalazak i testiranje novog lijeka treba oko tri godine, ne pitajte se zašto od tada nije nađen pet puta. Odgovor je prilično obeshrabrujući.

18.Kada sve ovo prođe, a proći će – jer samo je Dejtonski sporazum vječan, kako to običava reći Srđan Puhalo – disat ćemo punim plućima. I imati prazne novčanike. Kriza je, kažu, ujedno i šansa. Mi se, ne sekirajte se, u toj šansi naći nećemo.

19.Za kraj ćemo samo dodati kako je važno vjerovati institucijama koje rade svoj posao. Dakle, mirno spavajte: Šefik Džaferović je preuzeo predsjedavanje Predsjedništvom Bosne i Hercegovine.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.