CI(r)Kus: Tehnike koalicijske ljubavi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Principijelnost Fahrudina Radončića je kao separatizam Milorada Dodika ili istrajnost Dragana Čovića: javlja se često, oglašava bučno i onda samo sagori.

„Izborom novih članova CIK-a, u režiji SDA i SDS-a, realno je očekivati kontinuitet izbornih prevara, čija je žrtva najviše bio SBB. Dovoljno se sjetiti činjenice da je dan uoči izbora 2018. godine zamijenjeno čak 6.500 članova biračkih odbora, a CIK je sve to legalizirao. Danas je ta stranka dodatno povećala utjecaj na CIK i pripremila teren za nove izborne prevare. Dok mi trošimo svoje zdravlje i posljednji atom snage da pomognemo građanima u migrantskoj krizi, korona pandemiji i na drugim poljima, oni već planiraju kako da ponovo kompromitiraju izborni proces i izvrgnu volju građana. Ako ovo opstane, budući izbori nemaju nikakvog smisla, a ni sadašnja koaliciona participacija u vlasti“, napisao je – i to na Instagramu! – aktuelni ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine i predsjednik Saveza za bolju budućnost.

Htio ili ne, Radončić je inicirao niz pitanja čiji odgovori više govore o njemu, nego o Stranci demokratske akcije. Prvo je, a može biti i osmo, jer je redoslijed suštinski nebitan: zašto uporno koalira sa SDA koja ga, kako tvrdi, na svakim izborima pokrade? Za drugo možemo izabrati: ukoliko ga je boljeg rezultata 2018. koštala hitna zamjena tih šest i pol hiljada članova biračkih odbora, koji mu je onda motiv bio da se mjesecima nudi za partnera Bakiru Izetbegoviću? Treće je: ukoliko je SDA takva kakvom je prikazuje, a jeste i gora da se ne lažemo, šta je navelo uredništvo Radončićevog „Dnevnog avaza“ da brani donedavnog genseka te stranke, Asima Sarajlića, kao da im je rod rođeni? Pod četiri: na snovu čega je, ali tačno, Radončić pomislio da će se SDA upristojiti zato što, eto, njega ima za koalicionog partnera? Slijedi i pitanje pod rednim brojem pet: kome i čemu će uopće trebati SBB ukoliko istupi iz saveza do kojeg je stigla rušeći, uz ostalo, Vladu Edina Forte u Kantonu Sarajevo i čekajući da se famozni bh.blok usitni? Završit ćemo mini seriju posljednjim pitanjem: hoće li, „ako ovo opstane“ i zbog čega „budući izbori nemaju nikakvog smisla“ SBB odabrati bojkot i na njega pozvati nezadovoljne, dakle SNSD, HDZ, dio SDP-a...?

Fahrudin Radončić dijelom ima pravo: manevar što su ga združenim snagama izveli SDA i Srpska demokratska stranka prvima će omogućiti da nastave sa dosadašnjom praksom, dok će druge osigurati od Milorada Dodika i njegovog dara da ukrade više glasova od evropskog prosjeka. Neće zbog toga izborni proces biti nešto naročito regularniji, a to što će, možda, postojati neka pozitivna posljedica kadrovskih intervencija – ukoliko odluka zbilja opstane – ne znači da je one negativne neće zasjeniti. Drugačije rečeno, onemogućavanje Dodika u pljački glasova ne podrazumijeva poštenje SDS-a po defaultu, dok se od SDA svakako i ne očekuje nešto što je normalno. HDZ se u cijelu priču miješa bez veze: ta stranka ionako nema od koga ukrasti koji glas, jer joj konkurencija među bosanskohercegovačkim Hrvatima osvaja ukupno oko četiri, ali ne hiljade, već komada.

Kada se odlučio na tranziciju iz megafona Familije u stranačkog lidera, Radončić je sebe vidio, kažimo tako, kao zamjenu za Harisa Silajdžića, a SBB kao alternativu Stranci za BiH. Zanimala ga je, dakle, uloga nezaobilaznog i neodgovornog – uloga onoga s kojim svaki od relativnih pobjednika mora koalirati, pristajati na njegove zahtjeve i, naravno, praviti se da ne primjeti kako skupštinsku većinu plaća onim pozicijama na kojima je politički profit daleko veći od rizika.

Vrijeme se, međutim, promijenilo: najpouzdaniji i po broju glasova dovoljan partner SDA je Demokratska fronta, dok se njen predsjednik Željko Komšić još u onom mandatu od 2006. do 2010. toliko unio u Silajdžićevu rolu da ni dan danas izašao nije.

Istina, promijenio se i sam Radončić: pomislio je, naime, da će politički likvidirati jednog od onih kojima se stariji Izetbegović obraćao sa „sine“, ali i jedinog koji je to zbilja bio. Kontraofanziva bila je, pamtite valjda, žestoka i nije je Radončić preživio zbog manjka dokaza o njegovim vezama sa regionalnim gangsterima, već zbog odluke čelnika SDA da povuče ručnu.

Od sada pa do lokalnih izbora na jesen, SBB i SDA će voditi za javnost otvorene sukobe i u tajnosti se jedni drugih čvrsto držati. Prijetit će, bude li potrebe, Izetbegović Radončiću kada procijeni da je ovaj pretjerao. Prijetit će, također, Radončić Izetbegoviću i tako mu poručivati da mu već nešto treba. Na kraju svake razmjene verbalnih plotuna će se pomiriti zbog viših ciljeva i živjeti sretno i zadovoljno, potvrđujući kako je najisplativija marža u onoj trgovini koja se skriva iz velikih patriotskih i državotvornih floskula.

Ili, kako to već Izetbegović reče i ostavi krizu u povojima: „Partnerstvo SDA, SBB i Demokratske fronte podrazumijeva koordinaciju i dogovor o svim važnim političkim pitanjima. Ovaj put je ta koordinacija, nažalost, izostala. To je greška. Obrazložio sam mu (Radončiću, op.a.) da je riječ o nesporazumu i da razumijem njegovu reakciju".

Bude li mudar, glup svakako nije, Radončić bi se mogao i okoristiti od SDA-ovog i SDS-ovog poteza. Kada hoće, Stranka demokratske akcije zna pripaziti onoga koga želi, baš kao što u toj stranci znaju koliko je prokleto tačna teza prema kojoj nije važno ko glasa, već ko broji glasove. Ukoliko ne razumije i nije naučio na navodnim vlastitim primjerima, čelnik SBB-a može se o tome informirati kod Denisa Bećirovića i Željka Komšića. Prvi je, naime, morao izgubiti da bi pobijedio Šefik Džaferović, dok je drugom pobjeda prvo servirana, pa svečano dočakana u Ulici Mehmeda Spahe, na broju 14. U centrali one stranke bez koje bi, čisto da se prisjetimo, imperija malog zmaja postojala jedino u snovima njenog utemeljitelja - Fahrudina Radončića.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.