Duni, vjetre, malo sa Neretve!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Odem na pauzi do pošte, preuzeti neki paket. Dok sam se vraćao u ured, razmišljao sam što bih jeo i dok se penjem stubama, osjetim da mi neki klinci zapinju među zubima. Čekaj, sendvič još nisam ni naručio, a ionako nisam ljubitelj sendviča s pršutom pa da mi zapinje poslije među zubima čitav dan. Onda mi sine kroz glavu – da, to je prašina s ulice!

Sad, mogao bih se žaliti na izvođače radova, HP Investinge, Amitee itd. Neću. Imaju ti ljudi dovoljno svojih briga. Mogao bih se žaliti na Ljubinu administraciju, da Ljubinu, ama Gradsko vijeće Grada Mostara, baš kao ni Gradska uprava Grada Mostara, ne postoje.
Vjetar je kriv, zaključujem.

Od vizije preko revizije

Vjetar, veliš. Ne vjerujem da bi vjetar tako snažno puhao da ima šume na padinama oko Mostara. Ali šume nema. Šuma lagano nestaje još od početka devedesetih. Šumocid. Jedne godine borov četnik, druge godine ustaše i posijekoše, treće godine ba lije li lije, odnijelo sve niz Mazoljice u Fejićevu. Tako, mic po mic, sve što su komunjare sastavili, nasadili, posadili, od onog natpisa “TITO volimo te” što se promijenio u “BIH volimo te”, tako se i zelenilo oko Mostara prorijedilo, oćelavilo, ušlo u krizu srednjih godina.

Nije ovo nimalo smiješno, ali jeste tragikomično kad se sjetiš prosvjeda šumara, uposlenika Šuma Herceg-Bosne, koji su jedini kažnjeni za neuspjeh ideje Herceg-Bosne. I kaže Bakir da je protiv federalizacije. A smiješno je kad je Bakir svojevremeno obećavao 100 tisuća radnih mjesta, kada je Novalić obećavao podići drvoprerađivačku djelatnost. To je bilo prije nego su krenuli problemi koje znamo kao mebla i krivaje. Treća je godina mandata ove vlasti kojoj je važnije podijeliti državu revizijom tužbe protiv Srbije nego li ujediniti državu donošenjem jednog jednostavnog Zakona o šumama.

Zakona koji bi spriječio šumocid. Koji bi omogućio zapošljavanje šumara, da ljudi prate šumske nametnike. Borov četnik ne razlikuje stoljetnu muniku od prekjučerašnjeg bora, a da bi razlikovao Federaciju BiH od Republike Srpske. Šumocid bi se spriječio Zakonom o šumama i tako što bi... da, baš, sjeća li se itko ono kad sam pisao o potpali/potpiri koju braća Srbi nasijeku oko Banjaluke, nacjepkaju je fino i zapakiraju u crvene i narančaste vreće bez etikete, natovare za Austriju i Njemačku i onda oni tamo zalijepe etiketu i triput skuplje nam te iste vreće s potpalom/potpirom prodaju u našim trgovačkim centrima?

Ili kad prodajemo jeftinu drvnu građu Talijanima i oni nama prodaju skupocjene trosjede i fotelje za koje imaš onda one grupe po Facebooku, repariraju ljudi i prerađuju nameštaj. Taj, skupi talijanski namještaj napravljen od jeftinih bosanskih hrastovine i bukovine i... jel, jebanovine.

Zakonom protiv (jebi)vjetra

Razumijem, trebaju donijeti odluku da sebi povećaju plaće, paušale, naknade, to se mora. Ta vidiš kako je u ovim domaćim školama, cyberbullying, mobbing, a nije jeftino slati djecu vani u škole. Donijeti zakonska rješenja o suradnji policijskih i tijela službi spašavanja, isto je nepotrebno, vidiš, ovo dijete što je poginulo idući po ovce, šta ima dijete stoku čuvati.

Razumijem ja, pooštriti zakone o mirovinama i radu, mislim, ako neće djeca čuvati stoku, roditelji ne trebaju raditi, trebaju čuvati stoku. A kad će već u stočare, što će im i mirovina. Gasi sve. Ne treba popuštati narodu. Razumijem ja isto tako i da nema naknada porodiljama i Zakona o MPO, što će sirotinja ikako imati djecu, samo da je manje para da se djeca bogatih šalju vani u škole.

Sve ja to razumijem. Vlast je u pravu, smo uhljebi trebaju živjeti.

Ali ne razumijem to otezanje sa Zakonom o šumama. Da imamo šume oko Mostara, istina je da bi manje puhalo. A kad bi manje puhalo, manje bi nosalo prašinu. A kad ne bi nosalo prašinu, ne bi upadala u usta. A u prašini, znaš ti šta se tu svašta krije, i ona Ešerihija i svaka druga govna.
A majka mu stara, prašina isto ulijeće u usta i nama sirotinji i njima političarima. E zato stvarno ne kontam šta čekaju s tim Zakonom o šumama.