Dvije općine, dvije šipke i dva slučaja Šantić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

7.3. – Ponedjeljak

Policija u Mostaru umalo je izvela filmsku akciju. Naime, filmski ozbiljno su bili obučeni samo federalni specijalci, sve ostalo bilo je nalik na set snimanja neke jeftine kriminalističke serije. Dok su akcijom upravljali istražitelji i natezali se s kamatarom da ga uhite, okupilo se more znatiželjnika, koje nije imao tko filmski udaljiti na pristojnu udaljenost.
Tako je svatko mogao zaviriti u vozilo koje su pretresali, ali i ubaciti u njega sve što im se činilo zgodno za izbaciti iz džepova. Predstava pri uhićenju završila je predstavom i pred pravosuđem. Nakon saslušanja, filmski kamatar je filmski pušten.

Nažalost, mostarski je početak tjedna obilježio je jedan puno strašniji film. Starica je pronađena zbodena u svom stanu. Je li riječ o još jednom ubojstvu na čije rješenje će Mostar godinama čekati?

8.3. – Utorak

Dan žena. Društvene mreže pune se statusima o jednakosti, o važnosti i veličini žena. Vode se rasprave o ljepšem spolu. Gradom niču štandovi s cvijećem. Žene nespretno nose ruže, djevojčice se došaptavaju tko je kome poklonio ljepši cvijet. Za prava porodilja u Mostaru prosvjeduju žene koje su davno zaboravile pravljenje djece. Studentice se ne bune kako će im biti kada budu mame, mame nemaju vremena od posla i djece prosvjedovati. Ionako pravedan svijet treba graditi djeci u glavama, kad ga već ne želimo ispraviti u glavama razmaženih odraslih.

9.3. – Srijeda

Baš na dan kad je Ljubo Bešlić, mostarski gradonačelnik, raspisao natječaj za nagradu najuređenijem dvorištu u Mostaru, u videu jedne nevladine organizacije građani Mostara uputili su mu brojna pitanja. Većina od njih odnosila su se na to kad će se počistiti grad.
Nažalost, mostarski gradonačelnik pitanja nije čuo jer je zbog problema sa srcem otišao na liječenje u drugu državu.

No, i da je čuo, čisto sumnjam da bi odgovora bilo. Gradonačelnik očekuje da građani sami čiste grad, pa čak i ono što nije u njihovoj ''nadležnosti''. Jer, ako tražite od Grada da ogradite dvorište kako vam se gosti neke kafane ne bi parkirali pred zgradu, Grad će reći kako to nije vaše. Kada Grad pitate da vam počisti to dvoriše, Grad će reći da je to vaše.

A Bešlić ionako ne odgovara na pitanja. On sazove medije i kaže im da ne smiju negativno pisati o rekonstrukcijskoj lakrdiji. I novinari zašute, a mostarska ulica ostane prepuštena sama sebi i nadzorniku radova kojeg nitko nikada vidio nije.

10.3. – Četvrtak

Skoro zaboravljeni slučaj napada na prvog čovjeka bh vojske dobio je novu epizodu. Nakon zgražanja nad činjenicom da se golobradi tajni agenti u BiH igraju topovskim udarima, Zlatko Humo optužen je za izazivanje opće opasnosti. U silnim priopćenjima ostalo je nejasno je li obavještajac dobio otkaz iz agencije koja bi trebala biti pojam ozbiljnosti. Možda se, kao tajna služba, izvlače na tajne.

11.3. – Petak

U BiH je 60 tisuća zaposlenih u javnom sektoru višak, podatak je koji će razočarati sve one što čekaju da ih netko njihov uvuče na državne jasle. S druge strane, viškom u ovoj zemlji smatraju se svi oni koji nemaju nekoga da ih nadjasli, pa će zbog silnih bijegova iz zemlje, propali popis stanovništva, ako ga i objave, biti netočan.

12.3. – Subota

Fahrudin Radončić ostao je u bolnici, pa će se pravosuđe u BiH još malo izležavati. Bombastični slučajevi i bombastične akcije u BiH obično završe na aparatima.

13.3. – Nedjelja

Nedjelja je bila u znaku broja dva. Pljačkaš je mostarskoj policiji priznao da je dva puta u nekoliko dana orobio najpljačkaniju prodavaonicu u ovom dijelu zemlje. Riječ je o susjedu koji se, umjesto da se upiše u kvartovskoj prodavaonici u tekicu, upisje u dugu listu mostarskih crnih rubrika.

Na broj dva su se odlučili i u mostarskoj SDA, koja predlaže da se Mostar podijeli na dva dijela unatoč godinama trubljenja kako Mostar neće bitni ni njihov ni njihov.

A onda su točku na dan stavila dva napadača s dvije željezne šipke. Napadnut je čovjek koji godinama govori kako se godinama predmet o istrazi nestanka njegova oca provlači po ladicama sudova, a da nitko – uperivši prstom u velike i važne – ne čini ništa. Možda je pretučen samo zbog novca kojeg je imao kod sebe. No, i manje stvari dobivale su veliki politički predznak.

Sad ćemo imati dva slučaja Šantić, od kojih za neke medije neće postojati niti jedan, pa čak ni u kiseloj nedjelji neće objaviti vijest o napadu.

Tek će se netko sjetiti da na skupim pravosudnim stolovima leže gole sutkinje i da se za zataškavanje istraga o ratnim zločinima kažnjava tako da se tek na tri mjeseca smanji plaća. Uz obrazloženje da nije namjerno. A netko je namjerno dignuo metalnu šipku u zrak.

Tupo odzvanja stvarnost u mostarskoj noći kojom lete kese.