Džudžanov prvi Božić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Džudžan je mitsko biće koje živi u Hercegovini. Neki govore da ima glas purana, neki da ima rep kune, neki opet da ima kozje noge. Nešto poput chupacabre, unosi nered, vele, hrani se kokošima, praktično, nije čak niti da se hrani kokoškama, više ih obijesno pokolje po kokošinjcima i pojede jedva jednu-dvije.

Za razliku od ovih koji naginju pretjerivanju pa životinja vjerojatno ne veća od psa dobiva karakteristike bigfoota ili sasquatcha, mnogi će reći da se radi najvjerojatnije o lisici, kuni ili čak prilično rijetkom i tajnovitom žitelju Balkana, risu. Ima ih koji toliko ne vjeruju u nadnaravne priče da smatraju kako je riječ o najobičnijim poludivljim psima, koji još nisu naučili ubijati radi hrane, ali miješaju im se odgoj i instinkt. Bilo kako bilo, ne sjećam se kada je posljednji put prijavljen napad džudžana te se da naslutiti da je biće vjerojatno emigriralo u zemlje Europske Unije, zajedno sa sirotim homo balcanicusom, podvrsta bezvezni.

Nordijske i bajke međunarodne zajednice

Zanimljiva su istraživanja modernih autora poput Selme Lagerlöf i još nekih koji nisu dobili Nobela, nego su smatrani običnim ludacima. Priča se tako da je Selma, koja po imenu očito ima naših korijena, iza sebe ostavila i određeni tajanstveni arhiv koji, između ostaloga, govori o džudžanu. Rekla, kazala, ali šuška se da priča o džudžanu ide otprilike ovako:

U ono vrijeme, kada je Herod još uvijek tiranizirao Judeju pod plaštom Rimskoga cara, došlo je vrijeme da se ispune drevna istočnjačka proročanstva o rođenju Kralja svih kraljeva, iz roda Davidova. Kako se već prilično javno razglabalo, nešto poput dolaska novog Samsung uređaja, razna curenja informacija omogućila su bolji uvid u prilično neuobičajenu sudbu Kralja svih kraljeva, koji se trebao roditi u neopisivoj bijedi, poput najmanjeg od svoje braće, dijasporca i migranta.

Lokalni pastiri već su pripremali životinje koje će grijati malog Spasitelja, a na natječaj za radno mjesto prijavili su se i slonovi i lavovi i antilope i zečevi i koze i krave i ovce i magarci i konji, pa čak i džudžan. Neke su životinje olako shvatile natječaj pa nisu dostavile potpunu dokumentaciju, poput hijene ili čimpanze. Neke su odbačene zbog sukoba interesa, poput lava, mrava ili pčele, dok su za određene prilikom sistematskog pregleda utvrđene otežavajuće okolnosti, primjerice slonu ili dupinu ili žirafi.

Na intervjuu su pak riješene gotovo sve nedoumice i dok su nekim životinjama utvrđene prilično neugodne dijagnoze, primjerice lisici problem s bjesnilom ili vrani sa sindromom kleptomanije, džudžan je ušao u najuži izbor, u društvu magarca, vola, ovce i kokoši. Nekoliko predstavnika međunarodne zajednice Kako na nebu tako i na zemlji izrazilo je već negodovanje zbog načina na koji kokoš grije jaja, naime, imala bi gadnu naviku čučati na bebama ili pak galamiti dok ne čuči na njima. Baš u trenutku kada su vijećali između posljednja dva kandidata, kokoši i pogađate, džudžana, u naletu nervoze kokoš se raskokodače, a jednako nervozan džudžan skoči i rastrga kvocalicu.

Kad na vrbi rodi grožđe

Znate ostatak iz Biblije, a o sudbini nesretnog džudžana malo se otad priča i vele da je živio prilično samotnjački. Neslužbeno, obećali su mu da će smjeti pridružiti se proslavi obilježavanja rođendana Kralja svih kraljeva onoga dana kada se zamjene kaurin i pravovjerni, kada se zamjene sudac i suđeni, kada se svi budu pitali, a ničija ne bude poslušana, kada bude više vladara nego vazala, kad ljudi dignu glas zbog marioneta i šarenih krpica, a ne nepravde.

U nekoliko navrata ponadao se džudžan da je došlo njegovo vrijeme, kad je pao zapadni Rim, pa u srednjem vijeku, pa kad je pao istočni Rim, pa kad su pali Osmanlije, pa kad su pali Reichovci... Zalud.

Već izgubio svaku nadu, naselio se džudžan u Hercegovini, povremeno bi ga iznervirale glupe kokoši pa bi ih smaknuo bez milosti, a onda šaptom dođe vrijeme da su Željko Hrvatina, Goran Srpčina, Razim Hrvatina. Došlo je vrijeme da braću malog Isusa, iseljenike, dijasporce, migrante... ponižavaju, izruguju im se, tuku ih zatvaraju ih. Došla je zemlja u kojoj se ne zna tko je od koga majoriziraniji, a ljudi umjesto bijede i gladi prosvjeduju zbog nekakvih tamo zapošljavanja u Predsjedništvu na određeno i krpica što vise u tom Predsjedništvu.

Došlo je džudžanovo vrijeme. Ako tko i sumnja, u Banjaluci potvrđuju uhićenjem žrtve zločina, uhićenjem novinara, ... Šteta je jedino što je i džudžanu očito dozlogrdilo čekati na svojih pet minuta. Ali ako ovo nije istina, neka me demantira plišani džudžan u trgovinama.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.