Euro Neuro

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Možda vas je malo smorilo ovo uvođenje eura u Hrvatskoj.  Možda nije. Mene, recimo, već pomalo smara. Svi hrvatski mediji, a njihov utjecaj ovdje je prilično velik i, smijem li reći, u dobroj mjeri općeprihvaćen, prvo su mjesecima slavili dolazak zajedničke europske valute, a sad, kad je konačno uvedena, nađoše joj stotine mana. Sreća je lijepa samo dok se čeka, padne mi često na pamet taj stari šlager stih.

Željeni i jedva čekani euro je tako, na iznenada ljutite Hrvate, preko noći udario mučki i hinjski, pokazujući i svoju pravus tranu. Bar tako sad kažu. Uletio je đonom na kunu, poništivši posao mjenjačnicama, koje su lihvarsk…pardon, povoljnim tečajem u ljetnoj sezoni osiguravale miran zimski san svojim vlasnicima. Ušao je brutalno taj euro u noge građaninu RH pogasivši bankomate, jer nisu strojevi tek tako spremni na konverziju sa stare u novu valutu, pa je komfor svakodnevnog iskanja para postao muka ježova.

Pjeva Jura za šaku eura

Jadan Hrvat iz Hrvatske i svaki građanin te zemlje, nakon pijane noći uvođenja, sad mora u mamurluku mijenjati lisnicu, jer euri ne stanu u isti onaj novčanik u kojeg su tako lijepo pasovale kune. Vire taman toliko da svi mogu vidjeti koliko krupnih eura imaš sa sobom. Također, sad je, čujem, prava muka i pitanje svih pitanje – kojom novčanicom zakačiti harmonikaša? Nekoć prigodnih i taman dovoljnih da ne ispadneš ni šupak, a ni prevelik razmetljivac, 200 kuna, sada nemaju ekvivalenta. Dvadeset eura – šupak! Pedeset eura – puno, brate! A najgore je doći sa razbijenim novčanicama, nema tu ni stila ni divljenja.

A da i to ne bude dovoljno, euri su pokazali, sad u direktnoj usporedbi, bez tečajnih smicalica, kako je Hrvat, barem onaj prosječan, poprilična sirotinja u odnosu na prve susjede ( Ne, naravno,Bosna i Hercegovina se ne računa), a kamoli na ostatak EU. Prsoječna plaća u eurima doima se jadno i kukavno u odnosu na istu u Sloveniji, Italiji, Mađarskoj... Taj vražji euro, čini se, otkriva više nego bikini.

Zaokruži me suptilno

I konačno, euro je došao kao naručen ionako halapljivim trgovcima i  ugostiteljima, pa su zaokruživanjem, i ne samo njime, podigli cijene apsolutno svemu. Kuknjava zbog visokih cijena toliko je jaka da je nadglasala i tradicionalnu kuknjavu prekaljenih skijaša što, eto, klimatske promjene izbaciše tradicionalne rubrike „evo gdje skijaju poznati“ i „koliko skijaša je na Bregani“. Dobro, ni Bregana nije što je do neki dan bila.

Kažem, kad  god ovih dana otvorim neki medij iz RH, zaskoči me nekakva nova saga o euru. Okej je, ipak se to ne događa svaki dan da ti euro zamijeni valutu koja te poliže označava, ali primijetim kako se svi nekako prave začuđeni i zatečeni, kao da, eto, nitko nije znao da će biti tako s eurom. Dobro, mediji se uglavnom stalno nečemu čude, ta tehnika čuđenja je strašno raširena u zadnje vrijeme, svaki dan pronađu nešto novo za čuđenje, pa nije čudo da se i narod onda čudi.

A ja, s ove strane grane, ničemu se, uglavnom, više ne čudim. Osim, možda, tolikom čuđenju u Hrvatskoj. Što bih se čudio tamošnjim poskupljenjima, kad kod nas sve poskupljuje, makar se valuta nije primijenila?

Nema rata dok je bankomata

Nama ni euro ne treba da cijene pužu kao beba po parketu. Ovdje se domaći nisu natjerali niti zamijeniti pohabane novčanice konvertibilne marke onim ganc novima. Jedan dan dođeš, nova cijena. Sutra dođeš, još novija. I sve to bez eura, samo marke, koje svaki dan sve manje vrijede.

Bankomati kod nas u BiH, doduše, rade, ali bih nekad volio da ne rade. Zašto? Baš je lutrija kakvu će ti novčanicu izbaciti. Meni neki dan ispljuvao dva cenera kroz koja se sve vidjelo, isprani, potrošeni, tanki k'o ćat. Sramota me nekome to dati zauzvrat. A moje su mukom zarađene pare u pitanju. Radiš da bi te onda bankomat napravio idiotom!

Ah, da, dobih i cvaju koja je s jedne strane doslovce umrljana nečim crnim, a nije govno. I umalo na pola presječena. Dokle smo došli, nisi više siguran ni kakvu će ti stoju vražji bankomat dati. Mogu misliti kakav tak izraz na licu imaju turisti, kad im ispljune svežanj loše dizajniranih novčanica davno sazrelih za povlačenje. Kakav oni dojam imaju o ovoj zemlji nakon susreta s takvom valutom?

Volimo tuđe, dok nam ne uđe

Smaraju me katkad ti Hrvati iz Hrvatske. Idu mi na jetra, da citiram jednog imenjaka. Imam dojam kako im nikad im ništa ne valja. Ali, primijetili ste, po pravilu se uvijek svemu prvo oduševe, da bi ubrzo tome istom našli manu. I to ne jednu. Nije samo euro u pitanju, i EU je nekoć bila san snova, a sad im je svako malo ona tek Briselski Beograd. Tuga k'o uga. Daje, ali i otima. A oni bi samo da daje.

Tamo se i sama država Hrvatska često nađe na toj listi, od oduševljenja do rezignacije u jednoj i pol generaciji. I gevikt bi pokvarili. Eh.. i zato im se često čudim, iako me puno toga više ne čudi. Možda bi stvari trebali pogledati iz ove ovdje perspektive? Iz ove daj što daš perspektive sve u Hrvatskoj nekako ima veću vrijednost, zar ne?

More je provod, more su stotke...

A kad smo već kod perspektive, pozdraviti uvođenje eura u Hrvatskoj znači ozbiljno računati na konačnu mogućnost da se i mi u našoj valuti možemo banjarati na Jadranu. Ode kuna, taj sinonim za otimanje na tečaju i dvije tri provizije, nakon koje ti sto maraka izgleda kao dovoljno tek za platit' kićenje u svatovima. E, sad ćemo i mi svojim eurima iz čarape ili madraca plaćati po moru! Nećeš više majci!

Što me dovodi do logičnog pitanja – zašto se BiH ne odlučuje za uvođenje eura? Kome se mi kurčimo konvertibilnom markom? Ona je osigurana upravo eurom i time čvrsto vezana uz njegov tečaj prema drugim valutama, da ne spominjem druge razloge koji nas svakako čine logičnijim kandidatom za euro od, recimo, Crne Gore. Ali, jok, mi se ponosimo našim KM-om, toliko smo ponosni da dopuštamo da na bankomatima dijelimo smeće, a ne novčanice.

Zamisli mirovinu od 250 eura!

A i ta konvertibilna marka, koliko je zapravo zbilja naša? I ona je, sjećate se, nametnuta. Među sve one ratne dinare raznih fela i boja upala je kao novčanica pomirenja. Kao, eto, svi ovdje jednako vole i jednako cijene marke (tada su to bile one divne dojč marke), pa, kao, hajdemo im dati da im se lova zove marka! A što ćemo s onim FeniNgom? Otkud nam vražje slovo N, kad su se dojčmarkanski sitni novci zvali Fenig (Pfennig), a ne Fening? Uh, desetljećima već na kovanicama stoji ta naša tiha sramota, izgubljenost u prijevodu, i zbilja bi je bilo lijepo tiho ukinuti...

Uvodite taj euro! Ne glumite više državu i monetarnu neovisnost! Uvedite euro, dajte nam konačno da se bez okolišanja usporedimo s ostatkom Europe! Da ponosno stavimo prosječnu plaću uz njihove! Uvedite i kod nas taj vražji euro! Ionako će našim trgovcima uskoro ponestati objašnjenja za nova poskupljenja…

Uvedite taj euro, ionako smo nekakvi kandidati, zar ne?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.