Šifeli i Ebiga!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nova godina, nažalost, nije dobra vila. Možeš ti željeti koliko hoćeš, ali ona ne ispunjava želje. Ona je samo promjena kalendara, automatsko prebacivanje datuma na vašem modernom digitalnom uređaju, a u suštini ništa posebno – dva zimska dana, obično ničim posebna, malo do umjereno oblačna i obično suha, zapala ih čast da jedan nosi broj trideset i jedan, a drugi samo jedan, da jedan pripada tamo, a drugi ovamo, k'o u onoj Krležinoj dosjetki o Srbima i Hrvatima i konjskoj balegi koju je presjekao drveni kotač zaprežnih kola. Uz prigodan zvuk – bljuuuuvk!

A sad spe'takl!

Nova godina je, da se ne lažemo, tek malo istinitija verzija Djeda Mraza. Ona postoji jer ljudi tako žele. Ljudi su naštetili Novu godinu gledajući stvari iz svoje perspektive, pokušavajući razumjeti svijet oko sebe. Zapravo, ljudi su svijet pokušali napraviti po svojoj mjeri, kužili su kako sve to hoda na ovoj mrvi usred beskraja. Zapravo, mi ljudi mislimo da smo usred beskraja, a zapravo smo, puno je vjerojatnije, u nekom dubokom ofsajdu. Po staroj navici da sve tumače od sebe i po sebi, dajući si značaj koji zapravo nemaju, ljudi su složili Kalendar i dali mu mitske moći. Skoro k'o Benjamina Karić, rođ. Londrc.

Svemir, vrlo je vjerojatno, zaboli neka stvar za našu Novu godinu. Da se Svemir zbilja hoće nešto oko toga petljati, vjerojatno bi nakon 31. 12., možda ne baš točno u ponoć, nego baš kad je njemu zgodno, otvorio procjep u, kako ono kažu, vrijeme – prostoru, i sve bi krenulo iznova, kao u onom filmu Groundhog Day. Preveden kod nas kao Beskrajan dan.

Eh, kad bi Svemir čuo nemir...

Možda bi se Svemir, koji se, dobro kaže stara pjesma, prilično dosađuje, ozbiljnije pozabavio vatrometom, muzikom i zabavom za Novu, a ne dopustio nama ljudima da se zezamo postojećim. Kad bi mu se dalo, a očito mu se ne da, stari Svemir bi mogao napraviti dobru zajebanciju, malo nam dati do znanja da uzalud utvaramo da smo nešto bitni. Koliko god mi smrtnici slavili Novu godinu, koliko god željeli jedni drugima cmok – cmok, sve najbolje, bit će kako bude. Želje su jedno, a stvarnost drugo.

Lijepo je željeti zdravlje i sreću, ali u nekom kutku Svemira, u nekom svemirskom računovodstvu, egzaktni podaci izbacit će naše šanse da u narednih 365 ljudskih i zemaljskih dana budemo zdravi i sretni. Na osnovu svih naših ranijih rezultata, svih naših ranijih ponašanja i svih naših, kako se ono veli – čimbenika rizika. Kojima smo uglavnom mi, a ne tamo netko iz Svemira autori i neimari. I uzalud želje, ako nam je papir pri kraju jer smo ga godinama punili brutalno lošim ulaznim podacima i poraznim statistikama.

Nova godina, stari računi

Ma koliko se mi nadali da Nova donosi zbilja novoga, već prvog mjeseca u godini zadavit će nas stari računi. Sve što smo pojeli, popili, nabacili, navukli ili poklonili u prošloj godini, to će nam naplatiti Nova. I potrošnja po karticama i minusi na računu ostat će stari. Nova neće, k'o rukom i nonšalantno, sve vratiti na početak. Zapravo, bude li sve kako inače hoda, još će se malo podebljati.

Niti stare kosti neće postati mlađe, pogled u zrcalo neće najednom, nakon burnog Silvestrova i još burnijeg jutra, pogotovo kad se šminka skine, izgledati nimalo ljepše nego godinu prije. Niti Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj živiš, nakon skidanja postizborne šminke, neće izgledat nimalo perspektivnije. I dalje će se vrtjeti stari filmovi, a uvijek iste face besmisleno će, s uvijek istim frazama koje poznaješ od ranijih Novih, a sada već davno zaboravljenih godina, kužiti u prostoru.

Ponijele ga dobre vile, dobio je dvije, tri kile!

Nova godina, nažalost, nije dobra vila. Možeš ti željeti koliko hoćeš, ali ona ne ispunjava želje. Probudit ćeš se sutra onaj stari, otvorit ćeš oči kao ona stara, a sve velike novogodišnje želje i odluke brzo će se rasplinuti u smrtno dosadnom popodnevu bljutavog prvog siječnja povlaka januara. Zbilja ne znam nikoga tko je na Novu godinu prestao pušiti ili tko je postao bolji čovjek. To se događa nekim drugim danima u godini, kad je čovjek trjezniji i savjesniji. Nova je tek reklama, šoubiznis, estrada.

Ona nije čudo koje se događa tek tako, pukom promjenom kalendara . Ni Mirko S. Kojotovski, genij, nije umio jednostavnim potezom ruke i cijepanjem lista papira napraviti čudo. Znate ono, prati nas priča od rođenja, vazda govore kako nama ovdje čudo treba. I mi ga čekamo kao što su Vlado i Estra čekali Godu.
Otkad smo proplakali u grču smo od nekakvog čekanja da nam se nešto veliko dogodi. I Nova godina je izuzetan datum da pokušaj ufuravanja u čudo. No, to je sve što mi možemo uraditi po tom pitanju. Čudo dolazi polako, kroz svih 365 dana u godini, godinu za godinom, i, gle čuda, na njemu se mora naporno i uporno raditi, razvijati svijest o njemu, upirati do krvi, znoja i suza. A mi bi to u jednom danu. Ako može baš, eto, večeras! Zatvoriš oči i poželiš! Tako jednostavno. I onda se čudimo da nam od svega na kraju ostanu tek zatvorene oči.

Sram u kući 4

Jedno vrijeme bilo je popularno raditi one Reprize Nove Godine. Sve velikim slovom ovom prigodom. Kao, nismo bili dovoljno dobri sinoć, ima još u nama želje i volje, pa ćemo još jednom dočekati Novu. Kad malo bolje razmislim, u nas je svaka Nova godina repriza Nove godine. Siroti mali hrčki. I , eto ga, jebote – umalo Groundhog Day. Kažem umalo jer onaj pogled u ogledalo nas odaje. Ipak se stvari mijenjaju. Peh je što su to one stvari za koje bi svatko od nas volio da stoje u mjestu. Ili da se vrte unatrag.

Ali, gle, to nije razlog da je ne dočekamo. To nije razlog da se ne opustimo. To nije razlog da ne popijemo. To nije razlog da uđemo u ulogu nekoga tko noćas mijenja ljušturu, odbacuje staru kožu, tko se pretvara iz ružne gusjenice u prekrasnog leptira. To nije razlog da se ne saberemo da bi se oduzeli. To nije razlog da se ne množimo. Bitno je samo da se ne dijelimo.

Zapravo, bitno je samo da imamo razlog. A Nova godina nije ni dobra vila, ni čudo. Nova godina je treće mudo. Ali je i takva dobar razlog za feštu. Ako ima još čovjeka u nama, ne treba nam nekakav poseban razlog. Dovoljna je i sasvim obična promjena brojeva u kutu ekrana ili posred mobitela, u zaglavlju, na listu kalendara...

Živjeli!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.