Fotografija ubojice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Fotografija ubojice. Ministar u prvome planu. Oko njega svi čelni ljudi svih službi koje ima na raspolaganju. I koje mi plaćamo. Fotografija ubojice. Ministar tješi narod da se čini sve da čovjek, koji je mecima ubio čovjeka, a potom ga izbo nožem, bude priveden. Fotografija ubojice. Čelni čovjek policije tješi narod. Čelni čovjek još neke plaćene policije tješi narod. Fotografija ubojice. Još neki čelni ljudi tješe narod. Traži se razlog zašto je netko tko je na društvenim mrežama napisao da mu je zanimanje terorizam, a koji je bio u nečistoj jedinici u ratu, koji je ubio suborca i majku, na slobodi. Fotografija ubojice. Upozorenje da se pričekaju novi savjeti policije. Mogu li djeca u školu? Mogu li se podignuti rolete? Može li se živjeti?

To je trebao biti prilog televizija nakon zločina pored Konjica umjesto šupljih priča o silama koje su se udružile protiv šuplje i pokradene obrane od poplava. No, u nas se u dnevnicima režiraju posebne špice za kašnjenje plaća onih na državnim jaslama, koji, ma koliko nas neki ubijali, i ma koliko eksploziva skrivali pored nas, šute.

Prvo je nevjerojatno da je čovjek, kojeg se sumnjiči za snimljeno ubojstvo, uopće bio na slobodi nakon ubojstava koja je počinio i nakon svjedočenja koja je dao o ratu. Nevjerojatno je da nitko od usta u foteljama, na bilo kojoj razini, nije rekao ni riječ - niti o ranijim zločinima i kaznama, niti o friškom dokazu da nas ni najokrutnija smrt ne može uvjeriti da živimo u vremenima kad divljaju zvijeri.

Nevjerojatno je da država, koju plaćamo da brine o nama, čovjeka koji službeno na duši ima smrt majke i suborca, a kao sudionik kolektiva i smrti koje dokazuju strašan zanemareni zločin, nije ni trepnula pustivši takvu osobu da ide živjeti među one koje zanima jedan obični život. Nevjerojatno je da silne službe nisu bile u službi normalnog življenja zbog kojeg postoje. Nevjerojatno je, ali je tako.

Nevjerojatno je i da nitko od odgovornih za sigurnost onih koji su omeđeni njihovom nadležnošću nije rekao niti slova. Tako je, ali je nevjerojatno, da nitko nije utješio bivše i buduće birače da se nisu zeznuli što su im dali povjerenje. Oni koji se igraju važnih igrača u društvu glumaca.

Očito je da da su u važnim ulogama oni koji se boje dati prostoproširenu rečenicu mlake utjehe onima u koje se kunu kad se lijepe po drvećima i platnim spiskovima, kojima su nevažni životi onih koji će spiskove napuniti brojkama. Boje se jer ne znaju i jer ih nije briga. Njima nitko neće uperiti prst odgovornosti u čelo niti ih zbosti pitanjem zašto su tu gdje jesu i što su ako jesu to što im je plaćeno da budu.

Nitko nije znao da će jutro s poplavama preplaviti krv kod Konjica. Vjerujemo tek da se zvijeri prazne u komentarima i da su šuplje one priče o tome kako će nas nemar o svemu osim o nijemim ulogama jednom doći glave. Vjerujemo, ali nije tako.

Negdje u najdaljim dubinama sebe nadali smo se da će netko nešto reći ili barem službeno objaviti fotografiju čovjeka od kojeg trebamo bježati. Nadali smo se.

No, taj prilog nećemo gledati. Gledat ćemo dobro izrežirane prikaze neodgovornih prikaza čijih smo se fotografija nagledali i od kojih bježimo. I utješit ćemo sebe da je do nekoga tamo gore u fotelji i da smo dobro prošli. A nismo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.