Gologuzanje je poželjno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zaboravili smo svi jednog v(l)ažnog ministra koji je službeni automobil parkirao na plažu pa se onda polugol i mokar uvukao na prvo sjedište i odvezao nazad u svoje ministrovanje. Iz tog blamiranja države, što zbog parkiranja što zbog gologuzog vozikanja koje je ulovila kamera, na kraju se tako važan i mokar lik dovezao do vrlo važne veleposlaničke pozicije.

Nije ova država, uvijek polugola i mokra, smatrala da treba takvog lika kazniti i zauvijek izbrisati s popisa onih koji rade nešto nad državnim jaslama. Umjesto toga, država ga je, kroz odluke jednako tako gologuzih u glavama, nagradila i imenovala čovjekom koji će braniti naše obraze u svijetu. Branio bi on i boje, ali se o bojama nikad nismo dogovorili.

Tako je nekako izgledao uvo u odmor nekadašnjeg ministra kojeg je, a to valjda ne treba ni spominjati, mimoišla krivnja u sudskom procesu protiv zloupotrebe ovlasti. Sudilo mu se za nešto drugo. Gologuzanje je – sjetimo se samo sutkinje koja se sunčala na radnom stolu – ipak poželjno.

Budući da smo navikli na sve i svašta i da nam rade i sve i svašta, nećemo se puno nervirati ako dužnosnici, koje nitko ne zna pobrojati u ovoj zemlji, krenu ministrovim stopama. Vrijeme je godišnjih odmora, usijane političke glave umislile su da su zaslužile da se odmore s pogledom na pučinu a u sjedjela dužnosnička dupeta da ih bućkanje i izlaganje zrakama sunca može pripremiti za novo sjedenje.

Dužnosnici Bosne i Hercegovine, zemlje kojoj nedostaje vlast na nekoliko razina, odlučili su ipak odmarati. Neće se, rekle su vrhovne vođe, događati ništa po pitanju dogovaranja sve dok sunce malo ne popusti. Čekat će se da zahladi iako nitko neće očekivati da će glave biti hladnije.

Umislile su se, dakle, usijane glave da su zaslužile odmor nakon godinu dana ničega. Ono što se izdogađalo na političkoj sceni od lanjskih odmora, nakon zaokruživanja likova na listama za sjedenje, ponavljanje je uhodanih poteza postizbornog kaosa nakon kojeg uvijek bude – isto.

Predizborno natezanje prelazi u postizborna zadovoljstva i kukanje zbog krađe glasova. Potom slijede nadobudne govorancije kako će biti drugačije kad se zasjedne, a onda kreću ratovi kako jedni drugima ne daju zasjesti i kako jedni druge koče u protezanju do stolice. Onda slijede tihe pripreme za ljeto i pametovanja kako će sve biti lakše kad se glave osunčaju pa ohlade.

Nitko normalan nije očekivao, iako se, eto, valja nadati, da će dužnosnici zbog kojih stojimo godinu dana na mjestu sjesti i zasjesti sve dok ne riješe sve ono što nas je ukopalo. Nitko normalan, a tamo u nekom sanjanom svijetu je tako, nije očekivao da će usijane glave pomisliti kako nisu zaslužile odmor i kako treba raditi sve dok se nagomilani problemi ne riješe.

Najbolji primjer za to je Grad Mostar koji je u sred turističke sezone, a diči se turizmom, ispraznio svoje urede i u sred najveće ekološke krize u gradu spustio svoje roletne i prepustio ljude da još uvijek nagađaju je li gradonačelnik slagao u svojem intervjuu, jesu li skraćenice naučene i kad će ti famozni nalazi konačno reći truju li se Mostarci ili ne. A nije baš da Mostarce to zanima.

Usijane glave umislile su sebi umor pa su se odlučile prčkati i krčkati na plažama ne pitajući, naravno, za cijenu. Njima je, naime, malo stvari skupo jer vladaju jeftinim ljudima koje se vrlo jeftino može prodati.

Važnije od svega je mjesto na plaži koje se može zauzeti službenim automobilom, a onda se gologuzo i mokro probiti do nove, više funkcije.

Jeftina neosunčana tjelesa neka čekaju i gledaju u svoje nebo koje nema veze s nebesima u koja su se gologuzi mozgovi okovali.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.