Građanin Trump

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što je okončana kriza u Washingtonu, kada su radikalizirane pristaše američkog predsjednika na odlasku upale u zgradu Kongresa, u samo srce američke demokracije, kako se to patetično voli reći, Donald Trump je svojim pristašama na Twiteru poslao sljedeću poruku: "Zauvijek pamtite ovaj dan!"

Radi se o 6. siječnju 2021. godine, i nema sumnje da će ovaj datum ostati upamćen kao jedan od onih važnih datuma koji su obilježili naše vrijeme. Ali ne u onom smislu kako to Trump sugerira svojim raspamećenim pristašama, već više kao prijelomni događaj iza kojeg više ništa neće biti isto kao što je bilo. Treba se samo prisjetiti do koje mjere je naš svijet promijenio teroristički napad na Ameriku od 11. rujna 2001. godine, koji je na neki način i doveo do toga da postanu mogući ljudi poput Trumpa na čelu (još uvijek?) najmoćnije svjetske države. Nešto slično nije se moglo dogoditi odjedanput. Fenomen Trump indirektno su stvorile administracije Georgea W. Busha i Baracka Obame, paljenjem vatri širom Bliskog istoka, što je imalo za posljedicu najveću migrantsku krizu i humanitarnu katastrofu u povijesti čovječanstva. 

Dakle, ozbiljno narušenom autoritetu SAD-a, u događanjima poznatim kao "arapsko proljeće", ovim je činom zadan smrtni udarac. Američki Kongres podsjećao je taj dan mnogo više na set filma "Ratnici podzemlja" Waltera Hilla, negoli na jednu od najvažnijih demokratskih institucija u svijetu. Sve silne analize koje čitamo ovih dana o tome što predstavlja ovaj događaj, koji su mnogi okarakterizirali kao jedan od najcrnjih događaja u povijesti ove zemlje, mogu se svesti na jedno: Amerika nakon 6. siječnja 2021. godine nije više lider progresivnog svijeta. Dakle, nije rješenje, već dio problema. Ovim je činom, također, unaprijed, dva tjedna prije inauguracije, ozbiljno potkopan autoritet novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena.

Mediji su se, također, bavili sličnim slučajevima iz američke povijesti. Gotovo svi su navodili onaj s početka 19. stoljeća, kada su britanske snage, 1814. godine, zapalile zgradu Kongresa koja je tada bila u izgradnji. Zgrada je sačuvana igrom slučaja, zahvaljujući snažnom pljusku koji je potom pao. Međutim, niti ovaj a niti drugi slučajevi koje su mediji navodili, nema nikakvih dodirnih točaka s onim što se dogodilo 6. siječnja. On je po svemu presedan.

Ako okarakteriziramo ovaj događaj kao sunovrat američke demokracije, što nije nimalo pretjerana ocjena, postoji, ipak, jedan fiktivni napad na američki Kongres koji je frapantno sličan događanjima od 6. siječnja: "opisala" ga je kanadska spisateljica Margaret Atwood u svom romanu "Sluškinjina priča". Zanimljivo je da je spomenuti roman, izvorno objavljen 1985. godine, prije pet godina, nakon pobjede Donalda Trumpa, doživio strelovit rast prodaje, od oko 10.000 puta, kao neka vrsta proročanstva. Tu se prije svega mislilo na Trumpovu patološku mizoginiju, prezir prema ženama, o čemu između ostalog govori "Sluškinjina priča". Međutim, roman se pokazao proročkim u jednom drugom smislu. O čemu se radi? Središnja priča romana odvija se početkom 21. stoljeća na području današnjeg SAD-a, odnosno Gileadske Republike, u distopijskom svijetu u kojemu je vlast preuzela vojna hunta u suradnji s radikalnim vjerskim skupinama. Taj događaj "povijest" je zapamtila kao "Washingtonski masakr". Tom prilikom urotnici su upali u Kongres, ubili predsjednika SAD-a i kongresnike. Vojni puč osmislila je urotnička skupina Jakovljevi sinovi, koja je djelovala unutar vojske. Analogija je ovdje jasna. Za događanja od 6. siječnja izravno je odgovoran Donald Trump, huškanjem svojih sljedbenika putem društvenih mreža, s namjerom da Kongres ne potvrdi izbor Joea Bidena za novog američkog predsjednika, odnosno s namjerom da izvrši neku vrstu puča.

Ovaj događaj otvara cijeli niz ozbiljnih dilema s kojima se susrećemo prvi puta. Ako se nešto slično dogodilo u Americi, u "svjetioniku demokracije", što se onda može očekivati u ostalim manjim i ranjivijim demokracijama? Odnosno na koji način se on može odraziti na budućnost Amerike, a samim tim i cijelog svijeta? Pokušajmo zaobilaznim putem odgovoriti na ova pitanja. Dva najpoznatija slogana pod kojima je djelovao Donald Trump bila su: "America first" i "Make America Great Again". Umetnite u ove slogane Srbiju umjesto Amerike, pa se zapitajte što smo dobili. Recimo - Slobodana Miloševića. E, sad, zamislite nekakvu američku varijantu Slobodana Miloševića, što nije neki veliki problem, jer se Trump opasno približio tom idealu. Je li nešto slično moguće? Nažalost, u što su nas uvjerili događaji od 6. siječnja, definitivno jeste. I nije isključeno da se neki eventualni američki Slobodan Milošević neće zvati - Donald Trump. I da će se balkanski scenarij iz 90-ih preliti na cijeli svijet?

Zbog čega je jedan sličan katastrofičan scenarij, po mojemu mišljenju, moguć? Pa prije svega zbog 75 milijuna građana SAD-a koji su na proteklim predsjedničkim izborima glasali za Donalda Trumpa. I zbog tisuća i tisuća onih koji su spremni na njegov mig  samoubilački jurišati na američke institucije. Nitko se, a to je i ključna poruka događaja od 6. siječnja, ne može nakon ovoga pravdati "kako nije znao". Reakcija Joea Bidena, također, ne ulijeva optimizam. Iz njegovih izjava ne da se naslutiti ništa novo, nikakva strategija, već se isključivo radi o patetičnoj političkoj frazeologiji, tipičnoj za nedorasle demokracije. Ključnu ulogu u obrani američke demokracije ovaj put je imala Republikanska stranka, koja nije htjela stati iza svoga kandidata.

Zamislimo sljedeći scenarij: da nakon prvog mandata Joea Bidena postane vidljivo da je Kina preuzela primat u svijetu, što se već događa (ili se već dogodilo?). Koliko to ostavlja prostora za populiste poput Donalda Trumpa? Može li u tom slučaju doći do urušavanja bipolarne američke političke arhitekture? Bez sumnje bi nešto slično bilo kobno za Ameriku, ali i za cijeli svijet. Bez obzira na sve manjkavosti slične političke arhitekture, koja počiva na rivalitetu Demokrata i Republikanaca, ona je u jednom segmentu dragocjena, što se pokazalo tokom 200 godina američke demokracije: onemogućila je dolazak na vlast ljudi poput Donalda Trumpa, jer se nijedan američki predsjednik nije usudio izdići iznad stranke koja ga je kandidirala, a koja bi se tim činom praktički samouništila, što je ključni uvjet za nastanak diktature. Čak i bez obzira na brojna ograničenja ovog modela, pa čak i na određene demokratske deficite, nikada se nije dogodilo da je netko izvan dvije vodeće američke stranke dao predsjednika zemlje. I to je najveća brana krahu američke demokracije, to da nitko nije iznad stranke koja ga dovede na vlast, da je svatko, pa i predsjednik Amerike, prije svega vojnik stranke. Trump je pokušao urušiti tu arhitekturu. Što bi se dogodilo da je Trump 6. siječnja imao iza sebe vlastiti politički pokret? Mogućnost da u tom slučaju izbije krvavi rat, odnosno otvoreni pokušaj državnog udara, bila bi mnogo veća nego što je to ovdje slučaj.

Ono što je u ovom trenutku najveća nepoznanica je to koliko je Trump moćan mimo suporta Republikanske stranke. Povijest nas uči da je većina diktatora u koliko-toliko uređenim društvima na vlast došla demokratskim putem, preko vlastitih političko-ideoloških platformi, poput Hitlera ili Musolinija, nisu se, dakle, prethodno infiltrirali unutar okoštalih političkih struktura, kao što je to slučaj s Donaldom Trumpom.

Sada dolazimo do ključnog pitanja: Postoji li mogućnost da za četiri godine vlast u SAD-u osvoji Donald Trump, ali ne kao kandidat Republikanske stranke, već kao građanin Trump? Sedamdeset i pet milijuna Amerikanaca koji su na ovim izborima glasali za Trumpa, bez obzira na katastrofalne posljedice njegova četverogodišnjeg mandata, je činjenica koju nitko ozbiljan niti jednog trenutka ne smije zanemariti. Što bi to značilo za civilizirani svijet, na najbolji način ilustrira prizor Trumpovih pristaša u zgradi Kongresa.

U vrijeme ruske invazije na Afganistan, iz 80-ih godina prošlog stoljeća, postojala je jedna slikovita izreka koja je opisivala ruski imperijalizam: "Danas u Afganistanu, sutra u vašem stanu". Današnji svijet, pogotovo kada njime upravljaju ljudi poput Donalda Trumpa, funkcionira po sličnom ključu: "Danas u Washingtonu, sutra u vašem kantonu."

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.