Halo, Bing, ovdje Centar svijeta!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Konačno prođoše četiri godine čekanja, dragi Donalde. Nek' si ti nama živ i zdrav, nek' si se vala vratio. Ukratko, tako zvuče pisma koja su odaslana, zamislimo i to, u smjeru Washingtona iz Bosne i Hercegovine. Pišu političari iz oba entiteta iz sva tri naroda, pišu i oni koji se kliču građani.  Pišu sa raznih nivoa, potpisuju se funkcijama za koje smo smetnuli da ih uopće obnašaju.

Odjednom je svima baš Donald Trump bio favorit, odjednom su svi navijali za njega.  Upoznalo ga pritom, uz hvalospjeve novom lideru slobodnog svijeta, sa situacijom u Bosni i Hercegovini, svaki ga upoznao sa svojim viđenjem situacije i problematike, kao da znaju da u ovom trenutku čovjeku baš to treba. Jebeš slavlje, daj vidi što je to kod nas zapelo.

Bračne vođe

Već ga vidim, nakon svega legao da malo odmori, ali neće san na oči. Jes' da je opet postao predsjednik, popeo se praktično na krov svijeta, iz podruma na vrh zgrade, ali nešto ga kopka i stišće u grudima. Melanija, deder mi reci jesu li slučajno stigle čestitke iz Bosne i Hercegovine?

Žena njegovog života i povratnica na tron prve dame oduševljeno skoči iz kreveta i visokim tonom reče – Donalde, dušo, mislila sam da me nikad to nećeš pitati! Naravno da jesu, znam koliko voliš čestitke iz Bosne i Hercegovine, stavila sam ih na vrh, da ih slučajno ne zaturim u ovih 79.658 pristiglih čestitki iz cijelog svijeta!

Donaldu kao da pade kamen sa srca, te zamoli Melaniju da mu u sitan sat redom pročita sve, ali polako, da joj koje slovo ne promakne. Reci mi, draga, zabrinut sam pomalo, je li ugrožena građanska, kakav je položaj Hrvata, je li Mile stavio onu kapu što sam mu poslao za krsnu slavu, vrši li onaj ćelo još uvijek političko nasilje nad bošnjačkom matematičkom većinom?

Pismohrana bogova

A Melanija k'o Melanija, ne samo da je, stavivši naočale za čitanje, odlučno krenula čitati pisma političara iz Bosne i Hercegovine, nego je pitala svog dragog muža hoće li da mu čita na engleskom ili u originalu? Na to će Donald – original, naravno, nekako mi iskrenije pisma zvuče kad mi ih čitaš na tom vašem jeziku. I, ne lezi vraže, nije stigla ni do polovice prvog pisma, a Donald zaspa snom pravednika. Kako lako se utone u san kad znaš da je BiH uz tebe!

Nije problem, reče Melanija, nastavit ćemo sutra, a onda zajedno odlučiti koje pismo iz Bosne i Hercegovine je bilo najljepše, najiskrenije i najdirljivije. Pa ćemo to pismo i nagraditi. Evo, ima li bolje nagrade od toga da Donald u prvom mjesecu, čim opet sjedne u Bijelu kuću, a ja njemu u krilo, proglasi najbolje pismo tako što će autoru ispuniti želju koja stoji u tom istom pismu? Nije li to divno? Ako je mogao Joe Biden, možemo i mi!

Pliva patka preko Save…

Naravno, ne treba biti nikakav logičar, pa zaključiti kako su ovdašnja pisma Trumpu tek skribomanija za lokalnu upotrebu. I sav folklor oko toga isključivo je u svrhu lokalnih obračuna i oduševljenja ovdašnjih stanovnika zadnje rupe na svirali.

Biti dobar s Trumpom, bolji nego bilo koji drugi ovdašnji političar, to će biti forte ovih dana, a prvi korak u toj lokalnoj šori je pisanje pisama koje će domaći mediji naglas pročitati, a do Trumpa, pa i do Melanije, možda čak i nekog pobočnika, pismo vjerojatno neće ni doći. Izgubit će se u tisućama drugih, završiti u nekoj vreći ili spamu diplomatske pošte, skupa s bogatim nasljednikom iz Nigerije i čestitkama gospodarske komore Gvineje Bisao.

No, nama ovdje, pogotovo onima koji još uvijek vjeruju da smo u fokusu Amerike, jer je ovdje bio rat i bio neki Dejtonski sporazum, pisma i jesu poslana. Pisana su Trumpu, ali zapravo ih je pisalo nama. Da opet povjerujemo da će, evo sad, doći preokret u korist naše stvari. I da će jednog dana, a taj dan nećemo previše čekati, u Sarajevo sletjeti Trump osobno i riješiti stvar, barem onoliko koliko je Joe Biden učinio ukinuvši Republiku Srpsku prije četiri godine. Usput, ako je netko zaboravio čovjeka, on je još uvijek predsjednik SAD-a. Ali pukovniku odavde više nema tko da piše.

Nula opet kreće od nule

Uglavnom, da zaključim, novi krug lokalnog cirkusa počinje s novim američkim predsjednikom. On vjerojatno za to neće niti znati, ali ovdje će se nadvikivati politički akteri u poistovjećivanju s američkom politikom, trpati se narodu pričom kako ih on itekako razumije, uguravati svoju facu u zamišljeni novi fokus američke politike. A zauzvrat će nas jednom, možda, akobogda, posjetiti kakav viši dužnosnik State Departmenta i na proputovanju prema najbliskijem istoku istresti par uobičajenih fraza o demokraciji i suživotu.

Nebo će i dalje biti plavo, voda će i dalje biti mokra, trava će biti zelena, a mi ćemo i dalje spominjati rat, a da nitko osim nas više neće ni kužiti o kakvom ratu pričamo. No, kao da je i bitno što nas nitko ne kuži, ovdje je bitno samo da mi razumijemo. I to s ratom. I ovo sa pismima Trumpu.

Lijepa je spoznaja biti centar svijeta i da se sve vrti oko nas i događa samo zbog nas. Ah, meraka!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.