Historijsko NE: Koga je i do kada odbio Bh blok?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tri stranke, članice Bosanskohercegovačkog bloka – Socijaldemokratska partija, Demokratska fronta i Naša stranka – odlučile su reći historijsko ne i odbiti ponudu koju, zapravo, nikada nisu dobili.

Nakon dugog čekanja i mučnog sastanka predstavnika pomenutih partija, Nermin Nikšić, Željko Komšić i Predrag Peđa Kojović su izašli pred novinare i kazali kako njihova, navrat – nanos sklepana postizborni koalicija, odbija ulazak u vlast na državnom i federalnom nivou i, samim time, saradnju sa Strankom demokratske akcije, Hrvatskom demokratskom zajednicom i Savezom nezavisnih socijaldemokrata.

I oni iza govornice i oni iza mikrofona i diktafona su se, istom prilikom, kolektivno pravili budalama: Bh blok, naime, nikada nije dobio ponudu da sarađuje sa SNSD-om i HDZ-om, već samo sa SDA!

Dragan Čović i Milorad Dodik su jednom rekli, pa više puta ponovili da će njihov partner biti onaj ko donese najveći broj ruku i skupštinskih glasova. Istina, dodali su kako je najprirodnije da tu, bošnjačku grupu, predvodi SDA kao relativna pobjednica među najbrojnijim narodom i kao - što su prešutili i što se podrazumijeva - stranka otvorena za svaki vid politički neprincipijelne ali izuzetno dobre interesne saradnje. Kazali su, međutim, i da neće imati ništa protiv ukoliko im se pridruže SDP i partneri nakon što degažiraju Izetbegovićevo društvo dva lica – njegovog i Sebijinog.

Upravo zato je odluka SDP-a, DF-a i NS-a, ma koliko teško pala, uz ostale, Željku Komšiću, jedina racionalna, kao što bi bilo racionalno donijeti drugačiju u drugim okolnostima.

Da su, zaista, a nisu, da ponovimo, SDA, HDZ i SNSD pozvali Bh blok na saradnju, da su se sa jedne strane stola našli Izetbegović, Čović i Dodik – ili njihovi emisari – te Kojović, Nikšić i Komšić sa druge, bilo bi to priznavanje četvrtog političkog entiteta od strane tri etnička i dominantna. Da su, drugačije rečeno, nacionalni lideri prihvatili postojanje politike koja zastupa sve one što se u sadašnjem BHS trouglu ne osjećaju komotno ili uopće ne osjećaju da mu pripadaju, Bh blok bi imao, kako se to kaže, i dužnost i obavezu pokušati biti konstruktivni element u destruktivnom okruženju.

Ispružena ruka ljevici o kojoj je Izetbegović tako često govorio, predstavljala je zapravo poziv u zamku u kojoj se trebala naći preostala, kakva – takva opozicija u Bosni i Hercegovini. Dodik je, kao što znamo, svoju prvo porazio na izborima, pa onda ostatke pokupovao, dok je najžilavijima – jedva živom SDS-u i malo življem PDP-u – ponudio partnerstvo na državnom nivou. HDZ 1990 je, što također nije nepoznato, prihvatajući Čovićev poziv na saradnju, pristao i na vlastiti nestanak, dok je Hrvatska republikanska stranka nerelevantna i sposobna napraviti krive poteze u isto takvo vrijeme.

Da su, dakle, SDP, DF i NS postali, prvo, dio bošnjačkog političkog bloka, pa onda i vlasti, obesmisli bi sve ono za šta se deklarativno – puno više nego praktično – zalažu, te završili kao oni kojima se ispostavlja krivica za još četiri protraćene godine u kojima će svako sutra biti gore nego jučer.

Ozbiljnu odluku sa istim takvim mogućim posljedicama donijelo je, međutim, jedno neozbiljno društvance nastalo iz nužde i, prije svega, zahvaljujući neočekivanim rezultatima nekih od te tri stranke. Bh blok se formalno može smatrati postizboirnom koalicijom, iako se suštinski radi o savezu koji nema ni jasnu političku agendu, niti definiranu ideološku supstancu i, to pogotovo, nikakav dugoročni cilj - ne računamo li najavljeni i ne pretjerano izgledni zajednički izlazak na lokalne izbore.

Ako Bh blok uopće preživi skoru budućnost, dakle i Komšićevu obavezu vraćanja dugova Stranci demokratske akcije i ovisnost nekih SDP-ovaca o milosti Izetbegovićevog policijskog i pravosudnog aparata i percepciju Naše stranke kao usko sarajevske, taj će savez dati smisao svom postojanju ukoliko ime opravda i terenskim radom, odnosno ukoliko se prestane ponašati kao da je današnja Bosna i Hercegovina onaj prostor što ga je u ratu kontrolirala Armija BiH.

Također, ako tamo gdje mogu ne naprave bolje društvo, funkcionalnu, komunalno uređenu zajednicu u kojoj neće biti obrazaca ponašanja SDA, a hoće klime u kojoj se neko iz Posušja ili Trebinja ne osjeća kao u Zagrebu ili Beogradu, već kao u Beču i Amsterdamu, onda je najbolje što im se može dogoditi to da u roku tri-četiri sada pređu u opoziciju. Moguća iznevjerena očekivanja su, naime, usko vezana sa izgledima za ispunjenje primarnog zadatka stranaka koje se još uvijek neutemeljeno nazivaju Bh blokom.

Bh blok suštinski može biti upravo to, dakle Bosanskohercegovački blok, ukoliko postoji, djeluje i skuplja glasove gdje može sam, a gdje ne može sa nekim s kim dijeli svjetonazor: u Busovači i Ljubuškom, u Banja Luci i Bijeljini. To, naravno, ne podrazumijeva samo dijeljenje troškova zakupa zajedničkih stranačkih prostorija, nego traži iznalaženje modela djelovanja koji će sadržavati puno više od papagajskog ponavljanja priča o Čovićevom i Dodikovom kriminalu, građanskoj državi koja će nekako – ali se još ne zna kako – štiti kolektivna prava i dobrim narodima koje, eto, kvare loše vođe.

Šanse da se to dogodi, ne uskoro već ikada, su minimalne, između ostaloga i zato što bi u toj shemi za budućnost morali biti žrtvovani mnogi, osim ukoliko nisu spremni izgubiti dio sigurne glasačke baze za neizvjesnu podršku neke nove.

No, zato su šanse da se Bh blok raspadne nakon historijskog ne i onima koji su im nudili dio vlasti i onima koji ih nisu ni pogledali, znantno veće: savez koji nema ideološku poveznicu i nikakvu dugoročnu viziju, već samo namjeru da ugrozi interesnu mrežu Stranke demokratske akcije, te uspostavi svoju, lako može puknut već na prvoj provjeri tačnosti teze prema kojoj ne postoje nepotkupljivi, već samo oni kojima nije ponuđeno dovoljno. Odnosno i u konkretnomn slučaju: malo više nego što bi im pripalo kao dijelu tog famoznog Bh bloka.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.