Holiday u Sarajevu: Povratak iz budućnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Godina je 2044, mjesec sedmi/juli/srpanj, dan četvrti. U Kongresnoj sali Hotela Holiday u Sarajevu, otkrivena je spomen ploča sa natpisom: „Na ovom mjestu je 04.07.2024. održana Konvencija 'Bosna je naša – bosanska', čime je započeo ubrzani proces promjene ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine u kojem je došlo do ukidanja entiteta i etničke reprezentacije, te pretvaranja BiH u modernu, građansku državu i stabilnu članicu Evropske unije i NATO-a“.

Optimisti

Prisutnima se tom prilikom obratio i predsjednik Stranke demokratske akcije, Haris Zahiragić (53), koji je, pored ostalog, rekao: „Kada su članovi Kruga 99 i udruženja Čuvari Bosne organizirali konvenciju na čiji se historijski značaj danas podsjećamo, samo su najveći optimisti i najveće patriote shvatali njen značaj i vjerovali u ciljeve koje smo tada postavili. I koje smo, kao što znate, ostvarili. Među takvima, dakle najvećim optimistima i najvećim patriotima bili su, uz moju malenkost, Adil Kulenović, Enver Halilović, Esad Duraković, Senadin Lavića, Jahja Muhasilović, Miro Lazović, Enver Išerić, Almir Bečarević, Milan Dunović, ali i mnogi drugi. Okupljanje na ovom mjestu bio je naš odgovor na takozvani Svesrpski sabor održan početkom juna u Beogradu, ali ne samo to. Prije pune dvije decenije iz ove smo sale stigli tamo gdje sada jesmo: u Evropsku uniju, NATO, Schengenski prostor i Eurozonu, postali faktor mira i stabilnosti, te osigurali blagostanje svim našim građanima“.

U kasnijem dijelu programa je živahni starčić D.M.(81), uz pratnju simfonijskog orkestra na šatrovačkom izveo pjesmu ''Bosnom behar probeharao, mene život razočarao'', dok su glumci i glumice Narodnog pozorišta u Sarajevu nadahnuto recitirali stihove Maka Dizdara i Bube Corellija.

Ništa se od navedenog neće desiti.

Nikada.

Tačnije, baš, baš nikada, što ne znači da se ponešto od opisanog već nije dogodilo.

Klepetanje nanulama

Da, zbilja je četvrtog jula u Kongresnoj Sali Hotela Holiday u Sarajevu održana Konvencija pod nazivom „Bosna je naša – bosanska“.

Da, organizirali su je Krug 99 i ti neki Čuvari Bosne.

Da, prisustvovali su i klepetali na nulama: predsjednika Kruga 99 Adil Kulenović, akademici Enver Halilović, Esad Duraković i Senadin Lavić, zatim Jahja Muhasilović, Miro Lazović i Enver Išerić, kao i predsjednik Kantonalnog odbora Stranke za BiH Almir Bečarević, potpredsjednik SDA Haris Zahiragić te potpredsjednik Demokratske fronte Milan Dunović.

Da, usvojena je i zajednička izjava od devet tačaka, a u osmoj se ''ističe da je odgovor na sigurnosno stanje prvorazredno političko pitanje na koje moraju dati realne odgovore sve strukture društva i institucije države''. Bili Piton zbog opravdanog odsustva nije, glumeću začuđenost, mogao replicirati sa: ''Ajde?''

Da, to šaroliko društvo zaista misli da je nešto važno napravilo i da se jedan poznati pisac nije šalio kada je, komentirajući održavanje Konvencije i prateće zaključke, kazao: ''Gotovo je. Republika Srpska je pokojna''.

Ništa od toga nije smiješno

Da, konvencionalisti su čvrstog stava da je to što su oni dangubili po Holidayu najbolji mogući odgovor na Vučićev Svesrspki sabor i njegove ciljeve.

I ne, ništa od toga nije smiješno. Sasvim suprotno: očajno je.

Možda nije uvijek, ali od početka devedesetih godina prošlog stoljeća jeste u Sarajevu postojao dio akademske zajednice i intelektualne scene čije je samoljublje bilo proporcionalno samopouzdanju himalajskih visina, za razliku od značaja kojeg se teško moglo vidjeti pod mikroskopom.

Okupljao se, dakle, neki dokon svijet s vremena na vrijeme, zaključivao da je Bosna bosanska, Hercegovina hercegovačka, Bosna i Hercegovina bosanskohercegovačka, da Brčko treba pripadati Brčacima, da Evropu treba biti stid što se ne stidi, te da se pite dijele na kupovne i domaći, a samo fanatici podjednako vole jedne i druge.

Najumniji i najumnije bi ih, istina, povremeno i obišli, isključivo zato što im je bilo neugodno da stalno odbijaju pozive, nadajući se da im se poslije niko neće smijati i da će u redakcijama ''Dana'' i ''Slobodne Bosne'' biti ili uobičajeno nezainteresirani za nepotrebna sijela ili, u ime prijateljstva, lake ruke.

Ta dva sedmična lista u kojima nisu samo gostovali, već su ih uređivali i pisali oni što su već bili – ili će kasnije postati – dio akademske zajednice, više ne postoje, pamet je očekivano nekliktabilna, kriteriji su odavno u slobodnom padu, pa najpametniji i najpametnije imaju sve više prostora na medijskoj margini i, u najboljem slučaju i prema najoptimističnijim procjenama, samo malo manje uticaja od vitalnih penzionera i onih što će to biti na isteku prve polovine ovog vijeka.

Dokoni akademici

Dokoni akademici – među kojima ima ljudi sa zaista ozbiljnim biografijama i bibliografijama – i prvorazredni politički diletanti imaju, naravno da imaju, pravo da se okupljaju, druže i zaključuju šta god hoće, živeći u svom, od stvarnosti odrođenom svijetu u kojem svi redom iskreno vjeruju kako bosanskohercegovački Srbi i Hrvati, ali i nezanemariv broj Bošnjaka, samo čekaju da im Adil Kulenović i Senadin Lavić daju koordinate bolje budućnosti, pa da krenu ka njoj s pjesmom na usnama.

Nesreća u nesreći je, međutim, u tome što ih se ne ignorira, već ih se, da cirkus bude kompletan, još i ozbiljno medijski prati. Istina, ne onoliko koliko bi željeli, ali sasvim dovoljno da destruktivci poput Milorada Dodika vide da se isplati snagom klade valjati. Um koji stvarno misli da od onog palamuđenja u Hotelu Holiday ima ili može biti neke koristi, ne može carevati ni na najbližem dječjem igralištu. Osim ako djeca nisu otišla na spavanje.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.