Igra staklenim perlama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Početkom ove godine u Kazahstanu, zemlji od 19 milijuna stanovnika, iznimno bogatoj energentima, naftom i prirodnim plinom, izbili su nasilni neredi koji su trajali desetak dana s tragičnom bilancom od više desetaka ubijenih policajaca i demonstranata. Vijesti, koje su tih dana pristizale iz Kazahstana, o brutalnim ubojstvima pripadnika snaga sigurnosti bile su duboko uznemirujuće. Predsjednik Kazahstana Kassym-Jomart Tokayev proglasio je vanredno stanje u zemlji, te zatražio vojnu pomoć od Putinove Rusije, čiji su specijalci ugušili nemire.

Nemiri su izbili nakon što je vlada Kazahstana povećala cijene tečnog plina za 100 posto. Prvi protesti izbili su na zapadu zemlje, u regiji Mangistau, da bi se ubrzo potom proširili po cijeloj zemlji. Mnogi su kao glavne razloge nemira navodili duboke društvene i socijalne podjele u zemlji, odnosno da je povećanje cijena plina bila samo kap koja je prelila čašu.

Prema zvaničnim izvještajima, prihodi koje Kazahstan ostvaruje izvozom nafte i plina su ogromni. Međutim, to jako malo pridonosi porastu standarda stanovništva u cjelini, jer je zemlja kapilarno premrežena korupcijom. Da bi ironija bila veća, vlada je, pilatovski perući ruke od svega, nakon što su nemiri okončani, najavila pokretanje istraga protiv vlasnika benzinskih crpki zbog "zavjere vezane za podizanje cijena plina", iako, naravno, ne treba do kraja opravdavati ni vlasnike crpki, jer u koruptivnom okruženju svi gledaju loviti u mutnom, što se ovih dana možemo uvjeriti na vlastitoj koži preko vala poskupljenjâ kojima je, i kada je to opravdano i kada nije, izlika rat u Ukrajini.

Zbog čega cijela ova priča? Pa zbog jednog fenomena koji se događa ovih dana kod nas, gdje je cijena peleta za ogrjev otišla gore gotovo 100 posto, što će najvjerojatnije kulminirati naredne zime (nakon izbora, odnosno šišanja ovaca), kada brojnim građanima Bosne i Hercegovine prijeti smrzavanje. Usporedbe s Kazahstanom su brojne: od korumpiranih političkih elita pa do kolonijalnog statusa zemlje, pa do toga da cijena jednog proizvoda za kojeg u zemlji sirovina ima u izobilju najednom podivlja.

S jednom vrlo važnom razlikom: u Bosni i Hercegovini ne postoji politička alternativa vladajućim koja bi barem ovaj problem učinila javnim, jer zahtijevati nešto više od oporbenih vrana, koje onim vladajućim samo jednom u četiri godine "vade oči", zatravljeno bacajući oko na unosne budžetske sinekure, bilo bi iluzorno. A uz to, što je možda u cijeloj ovoj priči najstrašnije, ne postoji bilo kakva samosvijest stanovništva koje će uredno glasati za svoju političku nedonošćad, pa onda otići u svoje hladne stanove, nesvjesni bilo kakve uzročno-posljedične veze između glasačkih listića i hladnih stanova, pa po tome, rekli bi cinici, i zaslužuje ovakve političke elite kakve imaju.

Bijes stanovništva uglavnom je usmjeren prema proizvođačima peleta, iako i oni, bez sumnje, koriste do određene mjere ovu situaciju za nerealno povećanje cijena, ali oni zasigurno nisu glavni krivci za to, jer je glavni razlog poskupljenja peleta masovni izvoz sirove drvne građe, tako da nas ne bi trebalo začuditi ako pod zimu budemo prisiljeni kupovati, šta ja znam, austrijski ili njemački pelet izrađen od najkvalitetnije bosanskohercegovačke sirovine.

Početkom ožujka ove godine predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Zoran Tegeltija, na prijedlog Vlade RS-a, donio je odluku o zabrani izvoza trupaca iz BiH, jer se drvoprerađivačka industrija našla u problemima zbog toga što je određenu količinu trupaca nabavljala iz Ukrajine. Prijedlogom odluke, koju je izradilo Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, bilo je predviđeno da do kraja godine bude zabranjen izvoz trupaca s ciljem osiguravanja neophodnih sirovina domaćoj drvoprerađivačkoj industriji čime bi se otklonile nepopravljive štete ovoj industrijskoj grani, što bi ujedno predstavljalo i spas za bosanskohercegovačke šume.

Ukupan izvoz drvoprerađivačke industrije u Republici Srpskoj u 2021. godini, po podacima iz Privredne komore RS, višestruko je nadmašivao uvoz. Ukupan izvoz iznosio je 725,9 milijuna, a uvoz 159,7 milijuna KM. Uvoz se, pretpostavljam, prvenstveno odnosio na namještaj i sirovu drvenu građu. Taj balans sada bi se mogao znatno izmijeniti, da u strukturi izvoza veći dio predstavlja izvoz sirove građe nego gotovih proizvoda s dodanom vrijednošću, što bi domaću drvoprerađivačku industriju moglo dovesti u vrlo težak položaj.

Međutim, Tegeltijina odluka je desetak dana kasnije odbijena na Vijeću ministara BiH, jer su se tome usprotivili "patrioti" iz Federacije BiH. Ima li ovo neku dublju političku pozadinu? Računica je jednostavna: izvoz trupaca na kojima će netko drugi ostvariti višestruku dobit, a uz to osigurati i dodatna radna mjesta svom stanovništvu, čisto je bacanje novca, što je jasno i zadnjoj federalnoj budali. Radi se, dakle, o otvorenoj korupciji. Međutim, usprkos tome nigdje nijednog glasa protiv.

Zbog čega je visoki predstavnik Christian Schmidt nedavno proglasio nevažećim zakon o raspolaganju državnom imovinom, koji se, da se ne lažemo, odnosi prvenstveno na eksploataciju šuma i hidroenergetskih potencijala, kao najznačajnijih prirodnih resurse kojima BiH raspolaže? Zbog čega nije umjesto toga donio prijeko potrebne izmjene Izbornog zakona? (Umjesto što se ovih dana licemjerno pita kako to da se domaći političari nisu dosada uspjeli dogovoriti oko izmjena Izbornog zakona.) Pravi razlog se možda krije upravo u gornjoj priči.

Kada bi Republika Srpska jednostrano proglasila zabranu izvoza trupaca, što je mjera koja ide samo u prilog stanovništvu u Republici Srpskoj i cijeloj BiH, to bi preko noći bilo proglašeno "antidejtonskim aktom". U ovom primjeru na najbolji način se ogleda kolonijalna politika prema BiH u svoj svojoj nakaznosti, gdje morate raditi isključivo u korist vlastite štete, inače ste u dogledno vrijeme na nečijoj "crnoj listi", a u suprotnom dobivate halal-certifikat da u svojoj avliji radite što god hoćete, od nabavke nefunkcionalnih respiratora pa do šverca naoružanjem.     

Jesu li pristrane političke odluke visokih predstavnika, kakvih smo se nagledali u proteklom periodu, po jednom uvriježenom obrascu, po onoj staroj gdje "patrioti" okom, tu naši kolonijalni gospodari skokom, uvjetovane nekim  oblikom političke korupcije od kojeg, osim korumpiranih političkih elita, nitko drugi nema koristi? Postoji ona legenda o tome kako su bijeli američki doseljenici kupili od Indijanaca otok Manhattan za šaku šarenih staklenih perli. Mene ova priča o izvozu trupaca neodoljivo podsjeća na to.

Bilo bi zanimljivo vidjeti podatke gdje "cure" trupci iz Federacije BiH. Na taj način bi, vjerujem, po onoj čuvenoj maksimi po kojoj se do istine može doći isključivo prateći "trag novca", manje-više znali tko se bogati na bosanskohercegovačkim prirodnim resursima, dok se istovremeno lokalnom stanovništvu smiješe hladni radijatori. Nekome Manhattan a nekome "igra staklenim perlama" (ili pobjeda na Eurosongu). To je, na žalost, poprilično dobar opis svijeta u kojem danas živimo, od Ukrajine pa do Bosne i Hercegovine.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.