Aber zakogaćete

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Opći izbori u Bosni i Hercegovini su praznik demokracije na kojem uvijek pobijedi Željko. Počevši od premise da je u normalnim zemljama dopušteno dva puta biti predsjednik, sve ostalo što napišem u nastavku je čisto razonode radi, nema nikakvo uporište u logici, pravdi, legalnosti, legitimnosti... jer ovo je Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj je dopušteno dva puta biti predsjednik, a onda turiš Šefika da grije stolicu pa ti opet dva puta. Jedino što u ovom trenutku nije jasno jeste: hoće li Šefik nakon idućeg mandata Željke Komšić, budući da je riječ o najboljem kandidatu Stranke Demokratske Akcije u povijesti, čovjek ima već tri mandata, dakle, hoće li Šefik i Željki grijati stolicu? Znači, sve ostale nepoznanice su odavno riješene.

Džaba nam je krečiti

Vratimo se malo u prošlost, četiri godine unatrag. Željka Komšić bila je apsolutna pobjednica općih izbora, budući da je sama, bez pomoći SDA, osvojila 225 tisuća i 500 glasova. Zašto kažem bez pomoći SDA? Jer tamo nije bilo Bakira, a budimo realni, makar je Šefik naočit za svoje godine, elokventan, niti je rahmetli Alija, niti je Genjac, i trebao mu je svaki glas Bošnjaka.

Komšić je u toj igri brojki i slova osvojio 225500 (neobično okrugli broj uvijek dovodi u pitanje, kako), ali je to zanimljivo jer su svi ostali kandidati za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH osvojili 202844. Bilo je, dabome, i nevažećih listića, ali ne znamo tko je sva zaokružen na nevažećima. To kao nije bitno.

E sad, u svakom slučaju ovo je 20 tisuća glasova viška za Željka u odnosu na cjelokupni hrvatski korpus. Čak i ako uračunamo moj glas, a ja tradicionalno glasujem za Fahrudina Radončića, jerbo, ja sam u ovoj domeni ipak ekspert i nisam svetac zaštitnik izgubljenih slučajeva, više sam kao ironični komentator društvene zbilje. Jeste, čak i ravno u facu Halidu Genjcu, zato mi se više ne javlja na telefon, uvrijeđena mlada. A nekad smo si bili dobri, dok mu nisam pred OSCE-om i njegovim parlamentarnim povjerenstvom (jednim od) objasnio nekoliko jednadžbi s dvije i više nepoznatih.

Ako je sada u Bosni i Hercegovini još manje ljudi, a samim time i glasača, tako vele čak i u podcastima Bljeska, onda je sasvim logično da hrvatskih glasova, čak i da im dodaš ove ridikule kao što sam i sam, više nema 202844. Istom logikom, istinskih boraca za Bosnu i Hercegovinu kao što je biračko tijelo nezadovoljnih ljudi koji žele jednog predsjednika i da on bude Željka Komšić, je li, njih nije manje u Bosni i Hercegovini, možda je koji umro, ali se svakako pokoji i rodio i napunio 18 godina i spreman je za gradžansku.

Znači, da zaključimo, džaba je nama birati čak i Dragana, ako se već kandidirao, neće proći.

Mi smo Denzini, Denis je naš

Ako mi Hrvati već ne možemo izabrati Dragana ili koga nam god stožerna ponudi, evo ja vas pozivam na svekoliko jedinstvo kada je izbor članova Predsjedništva BiH u pitanju. Idemo svi glasovati za Denisa Bećirevića. Pobogu, zašto?

Znači, Denis ne voli Dragana. Svim Hrvatima koji ne vole HDZ, a nemojte misliti da su Hrvati glup narod, ima dosta Hrvata koji ne glasuju za stožernu, Denis je sasvim OK lik. Znači, nije da se zove Fahrudin pa da nas je stid glasovati za nehrvata, kao što su me Hrvati ranijih godina ignorirali. Denis je sasvim normalno hrvatsko ime. A ako može doministar obrane biti iz Armije RbiH, plus obilježavati obljetnicu HVO-a, onda može i Denis biti hrvatska uzdanica.

Drugo. Hrvati su stalno na nekakvom nepravedno zlu glasu da razbijaju BiH. Eto nam prilike da dokažemo da mi gradimo gradžansku. Glasovat ćemo za Denisa. Jer mi ne patimo od toga tko je ljevičar, tko je Bošnjak... Uostalom, jel lajkamo ludog Zokija?! A on je ljevičar. Kažu da koristi preparate iz komunističke Amerike. Mi eto trebamo da izaberemo sebi Bošnjaka ljevičara za legitimnog predstavnika Hrvata. Kud boljeg od Denisa.

Treće. Je li logično da ako nama Bošnjaci biraju člana Predsjedništva BiH, mi biramo Bošnjacima?! Usluga za uslugu, ruka ruku mije. Znači, tri metka jednim zecom. Ne. Tri zeca jednim metkom. Ne znam. Ali znam da su tri ažbahe u pitanju.

Milena, generacijo

Nadalje, od braće Srba nemamo pomoći u ovoj uzaludnoj borbi. Prvo, oni ne bi glasovali za Bošnjaka da im se o Srpskoj radi. Drugo, oni ne bi glasovali za Hrvata, osim ako je bio Miloševićev savjetnik. Treće.

Ah, treće. Treće je činjenica da Bisera Turković pred sami početak predizborne kampanje kaže da ukoliko na izborima pobijedi Milorad Dodik, doći će do osamostaljenja Republike Srpske. Znači, sva srpska oporba nema ni najmanje šanse protiv supermoćne SDA. SDA, toliko moćne da može ponuditi dva kandidata, Željku i Šefika, i da oba pobijede. Toliko moćne da može ponuditi Željku i Bakira... a čekaj, mislim da Bakir ne bi mogao pobijediti Denisa, ukoliko bismo svi koji vjerujemo u promjenu glasovali, ne za Denisa, nego eto jednostavno protiv Bakira. Hm.

Nego, Srbi nam ne mogu pomoći jer smo sami izabrali da nam pravilo igre bude da mi u Federaciji BiH biramo svoje dvije ažbahe, a oni u Srpskoj svoju jednu ažbahu. Dakle, sve i da hoće, Srbi neće imati isti listić kao mi. Oni će imati svoj tamo neki SDP i svoj tamo neki SNSD i svoje tamo neke Bošnjake i Hrvate i uvijek pobijedi koga je Milorad odabrao da pobijedi.

Ali eto, ja vam kažem jednostavnu matematiku: Srbi nek se nekako organiziraju svi protiv Mileta, Bošnjaci će Hrvatima izabrati Željku, a Hrvati će jednaku uslugu vratiti Bošnjacima i izabrati Denisa. Pa jel suživot il' sukurac? Da proste mlađi čitatelji Abdulaha Sidrana.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.