Inat ili kratka povjes Bos ne se piše odvojeno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Teško je bosanskohercegovačko postojanje objasniti ičim osim prkosa. Zainatilo se ono pa uopće postoji. Prije nekih milenij i pol, kada su glavni reporteri Rimskoga carstva javljali o izbjegličkoj krizi koja prijeti urušavanjem rimskih civilizacijskih vrijednosti, kada su se sva slavenska plemena uredno rasporedila od Baltika do Jadrana, zatražili azil, uspostavili geto, enklavu, distrikt i tomu slično...

Prija je bila Bosna

Bilo je i jedno ters, prkosno pleme koje je odlučilo naoposum. Povijest je to pleme spominjala vrlo često, tek rijetko s nečim vrijednim divljenja. Prvo su napravili nered kad su banuli Ćiril i Metod da ih nauče pisati, kažu oni kakva bola ćirilica, šta pričaš, nije mi ni dedo ćirilicom piso neću ni ja, e onda su oni iz inata izmislili bosanicu (kažu i bosančicu, ali ja vazda mislim da je Bosanč'ca djevojčica iz Bosne).

Odmah poslije toga jedan njihov lokalni frajer Tvrtko, tako su ga zvali jer je bio tvrdoglav, on frku dignuo, osvojio pola Europe i onda rasp... sve u lijepu ćaćevinu i materinu.

Onda su došli papisti da ih krste i nauče lijepom latinskom pismu i izrijeku, a oni kažu tašti nas krstit, koda se mi neznamo potpisat, šta nese piše odvojeno, šta ljeva ruka, šta desna, ti meni o bogočovjeku, a eno crna mačka pređe preko puta pupupu! Onda ih je potralo, kažu i danas pogdjegdje nađu kakav kamen s križem, neki vele i da je krst, ali sigurno zna biti i polumjesec i Davidova zvijezda na nadgrobnim kamenovima koje ovi što naplaćuju obilazak četiri marke po osobi zovu stećci.

Undan Ercegovina

Onda je Mehmed Drugi došo s vojskom očekujuć da će se ovi inatdžije buniti u Bosni, oni šaptom pokleknu. Taman se čoek ponadao da će u Beč, ovi u Hercegovini krenu s pričom nema lokalnih izbora, Statut Tvrđave Stjepanove, dvije škole pod jednim krovom i pokvare ćeif Turcima i nikad nisu imali priliku otići na Božić u Beču ili na Novogodišnji koncert.

To isto pleme ters petsto je godina bilo na svoju ruku, posebni pašaluk, niko njimi u kraj nije mogo stat, umalo u par navrata nisu razvalili tursku dominaciju u Osmanlijskom carstvu, tu Krajišnici, tu hajdučija, šverc s Dubrovčanima... Toliko su Turke izmrcvarili da su ih na kraju, bolesni na Bosporu, Berlinskim kongresom šutke uvalili Austro-Ugarskoj. I ovi su s njima muku mučili, toliko su ih izmrcvarili, na kraju im cara ukebali i razvalili Habsburge na Austriju i ostale zemlje.

Onda u Jugoslaviji taman kad su se dogovorili Cvetković i Maček, Srbi i Hrvati, šta bi s njima, kud će Banovina, ovi opet razvale sve, NDH burazeru, i reko bi čoek, evo dobili su šta su htjeli, ma jok, ide Tito preko Romanije, u ostatku Jugoslavije ratovali, oslobodili, ovo ono, samo kod ters plemena te bitka kozaračka, te bitka sutjeska, te tjentištka te neretljanska i da je bar Tito uspio s njima na kraj, ma kakvi, išćeralo ustaše iz Fazlagića kule tek '48.

Peytonska BiH

Pokušo je Tito s njimi na kraj izić, dao im Kardelja, dao im fabrike, dao im rudnike, dao im ceste, dao im mandarine, dao im Džemala na kraju... Ma jok, to je rilo i rilo i rilo, te Mikulić, te Babo, te dok nije izmislilo tri krova na jednoj kući, nije se smirilo. I sad se čudiš ti što BiH ovako nakaradno izgleda, kad pogledaš niz jadransko-jonsku ulicu, sve kuće nazor, samo ova nahero.

I danas rogovi u vreći, njih trojica, ej, pazi, koje je to ters pleme, nema jednog predsjednika nego trojicu, i sva trojica iz iste pučke stranke, svaki tegli na svoju stranu i idu danas kod svog šefa i šta misliš da će oni njemu pametno reći?!

Ne mogu oni ni u goste otići normalno ko kolektivni predsjednik. Prvo su otišli sva trojica u Beograd pa nered napravili kad su se na bini sporječkali... Onda ode sam Dragan, onda ode sam Bakir, ono svaki se svakome inati, na kraju kažu, Mladen je prvi počeo, dogovarali, dogovarali, ne mogu prodat plac Srbiji oko hidrocentrale, a sad nas uvjeravaju da neće jednu brzu cestu napraviti nego dvije, zato su svi išli do Vučića, ali stani nisam vas zato slao, trebali ste Sejdića i Fincija riješit u Briselu, a jaaaa! A zaboravili. I tako zaboravljaju ima desetljeće.

Ako vam se čini da je ovaj tekst zbrda zdola, a sve je logički posloženo kako i jest bilo, možeš tek zamisliti kako izgledaju njih trojica rogova u vreći pred predsjednikom Europske pučke stranke Josephom Daulom. Nikud mi ovakvi nećemo. Mislim, nećemo, dok god ih birate. Eto kao ne znate kakvi su. Ako vam je dobro, opet vi.