Ispod dna: Društvo naopakih vrijednosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada su pokojnog premijera Srbije, Zorana Đinđića, pitali kako to da on i njegov tadašnji koalicioni partner i srbijanski predsjednik Vojislav Koštunica, ne mogu naći ama baš ništa oko čega se slažu, odgovorio je kako Koštunicu zanima država, što je devetnaestostoljetno pitanje, dok se on, Đinđić, interesira za društvo kao pitanje dvadeset i prvog.

Kakva je Bosna i Hercegovina kao država to smo, imalo se vremena, naučili. Ako, pak, neko ne zna kakvo smo i koliko pervertirano društvo, evo zgodne i poučne priče. Glavni junaci su Predrag Pašić Paja, nekadašnji fudbaler „Sarajeva“ i jedan od najboljih nogometaša u nas svih vremena, te akademski slikar Sulejman Haljevac Memo, u artističkim krugovima najpoznatiji po tome što je, recimo tako, umjetnički nepoznat.

Pašić je rođeni Sarajlija, član je generacije koja je tom timu donijela posljednju jugoslavensku titulu prvaka, dok je on proglašen najboljim igračem ozbiljne lige. Nastupao je, više kao rezerva Draganu Džajiću i Ivici Šurjaku, za reprezentaciju SFRJ, te karijeru do vrhunca doveo u njemačkoj Bundesligi gdje je, uz ostalo, izgradio vječno prijateljstvo sa legendarnim Jurgenom Klinsmannom.

Paja, kako ga zove i ko smije i ko ne smije, nikada nije bio tipičan fudbaler jakih nogu i slabe pameti. On je, za razliku od ostalih zvijezda toga doba, umjesto kafića od čijeg prihoda se podebljava igračka penzija, otvorio Galeriju „Leonardo“. Nije, a moglo mu se, vozio automobile velike kao manja općina, parkirao ih gdje se ne smije i vrtio ključevima hraneći se zavidnim pogledima.

Rat je proveo u Sarajevu, pokrenuo fudbalsku školu „Bubamara“ i upravo zbog toga, zbog doprinosa zajednici - zajedno sa Didierom Drogbom, Socratesom, Rachidom Makhloufijem, Carlosom Caszelyijem – postao dio dokumentarnog serijala „Fudbalski pobunjenici“, čiji je autor slavni Eric Cantona.

Ako njegova, Pašićeva, biografija nije vrijedna divljenja, e onda ništa. Stvarno ništa.

Memo Haljevac je, ponovimo, slikar, pobjednik nekakvog reality showa, samoproglašeni humorista, član Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića, ali i, što bilo strašno da nije užasno, član Upravnog odbora Zavoda Pazarić – onog Zavoda čiji su štićenici bili, istina ranije, vezani lancima za radijatore – te voditelj nekakve emisije na portalu „Dnevnog avaza“ u kojoj gostuju osuđeni dileri, dokazane prostitutke, turbo i trap folkeri i Miralem Pjanić.

U društvu u kojem se dno gleda teleskopom, Pašić ima egzistencijalno-kafkijanski problem, a Haljevac moguće rješenje!

„Općina Centar Sarajevo mi oduzima moju imovinu i izbacuje moju suprugu i mene na ulicu. To je učinila prevarnim sudskim postupkom vođenim bez mog znanja i na taj način mi je oduzeto pravo da branim svoju imovinu, u želji da prisvoji poslovni prostor u vlasništvu Jevreja u kojem sam kao savjestan posjednik više od trideset godina. Prostor sam dobio u posjed od FK 'Sarajevo' i tadašnjeg gradonačelnika Ante Sučića kao zaslužan sportista. Vidjevši da Pravobranilaštvo Općine Centar Sarajevo, u postupku harmonizacije, briše u gruntu gospodina Morica (Moše) Isaka Alkalaja, vlasnika prostora, sa svojim advokatima sam u zakonskom sudskom postupku vratio u gruntovnicu gospodina Alkalaja koji je upisan kao vlasnik prostora sa 1/1. Općina Centar Sarajevo je pokušala da to ospori, međutim, nisu imali nikakvog zakonskog osnova, jer nikada nisu bili vlasnici pomenutog poslovnog prostora. Stajući im na put u tom njihovom pokušaju, odmah su pokrenuli prevarni sudski postupak na Općinskom sudu u Sarajevu koji je vođen više od šest mjeseci bez znanja mene i mojih pravnih zastupnika koji su im bili poznati i prevarnim dokazima doveli u zabludu sudiju Općinskog suda u Sarajevu, koji je vođen lažnim činjenicama donio presudu zbog propuštanja jer mi nije data mogućnost da branim svoju imovinu. Ja sam u tom vrijeme bio u Savjetu za kulturu i sport općinskog načelnika Općine Centar Sarajevo, ne znajući da se protiv mene uopšte vodi sudski spor. Kada je doneseno rješenje o izvršenju tek tada sam saznao za spor koji se vodio protiv mene i to je bio jedini put kada sam bio uredno obaviješten. Nažalost, to je bio tačno na dan kada sam prije tridesetpet godina kao kapiten FK 'Sarajevo“ sa svojim saigračima osvojio šampionsku titulu. Ovim rješenjem o izvršenju mi Općina Centar Sarajevo oduzima poslovni prostor koji nije njen i nikada to nije ni bio, te mi se oduzima i stan u kojem živim sa svojom suprugom na ime izmišljenog duga, te se bukvalno ja i moja supruga izbacujemo na ulicu. Napominjem da sa Općinom Centar Sarajevo nikada nisam sklopio nikakav ugovor niti od njih dobio bilo kakav račun ili opomenu“, napisao je Pašić u dramatičnom obraćanju javnosti.

A onda se, kao spasitelj, javio čovjek koji je ugostio, uz ostale, višestrukog povratnika u teža krivična djela, Kristijana Golubovića, te svježe oslobođenu silikonsku dilericu užitaka, Tijanu Ajfon. „Kao dopredsjedavajući Vijeća i kao građanin Sarajeva koji je rastao uz priče i poteze naše velike legende Predraga Pašića obećavam da će Općinsko vijeće Centar uraditi sve da on i njegova supruga ostanu u stanu. Pravobranilaštvo Općine nema podršku vijećnika i nadam se da će, osim nas iz Saveza za bolju budućnost, i ostali vijećnici glasati da Predrag ostane u svom stanu“, izjavio je Haljevac.

To su, eto, Općina Centar, Sarajevo i Bosna i Hercegovina danas. Nešto se, bilo šta, pita čovjek koji aktere policijskih biltena i crne hronike prevodi u rubriku jet set, dok jedna bivša, velika, stvarna fudbalska zvijezda sjedi u u Savjetu za kulturu i sport načelnika one općine koja će ga, Pašića, ne načelnika, uputiti da nađe smještaj na željezničkoj stanici ili u najbližem parku.

Haljevac u ovom slučaju, izvan svake sumnje, ima dobre namjere, a to što će usput probati skupiti i koji politički poen, nije najstrašnije. Puno je strašnije to što u vrlom, novom bosanskohercegovačkom društvu Pašić pomoć traži preko novina, dok ugled, uticaj i stanovitu moć ima slikar čija su najveća postignuća pobjeda u reality programu i članstvo u SBB-u.

Bosna i Hercegovina je, a i to u boljoj varijanti, kao država uspješno prešla iz dvadesetog u devetnaesti vijek. Kao društvo – ili društva, sasvim je svejedno, jer sličnih primjera ima koliko kome i gdje god zatreba – smo tako krasno propali da će nam i dolazak do dna biti historijski uspjeh.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.