Iz praznika u šuplje: Njih dva i januar deveti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada Milorad Dodik pravi nešto što malo glumi ustupak, a malo poštivanje sudskih odluka, onda je šteta ista kao kada stoji u mjestu i šuti.

Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, te samoproglašeni direktor Republike Srpske, najavio je da će podržati inicijativu o promjeni datuma obilježavanja Dana RS-a koji se, inače, slavi devetog januara, bez obzira na odluku Ustavnog suda BiH kojom je ta parada nacionalističkog kiča pravno ilegalna.

“Ako su oni (Bošnjaci) povrijeđeni, pa ne može devetog  januara, da li će im smetati 15. februar? To je dan Prvog srpskog ustanka, a i mi u Republici Srpskoj smo Srbi", rekao je Dodik.

Glavni Baja odavno pokušava nemoguće: održavati se kao najveći Srbin ikada i predstavljati kao nenacionalista, biti separatista i tražiti poštivanje Dejtonskog sporazuma, dilati populizam na veliko i opstati kao neko koga famozna međunarodna zajednica voli... Od relativno nedavno Dodik pokušava još nešto: voditi istu politiku kao u posljednjih deset i nešto godina i preživjeti domaće optužbe raznih vrsta, te sve jači međunarodni pritisak. Uvjeren kako je, ipak, lakše pobijediti političke protivnike nego političke tutore, pokušao je, eto, provesti odluku Ustavnog suda BiH o Danu Republike Srpske i naći mu zamjenu koja će amortizirati posljedice povlačenja, a uspio se naći na nišanu Branislava Borenovića, predsjednika Partije demokratskog progresa, dakle jednog od ključnih opozicionara u Srpskoj. 

“Na jedinom održanom, od desetina obećanih referenduma, 99,79 posto građana je jasno reklo da je Dan Republike Srpske deveti januar. Nije prošlo ni pet godina, Milorad Dodik planira da taj praznik ukine, poništi odluku naroda i Dan Republike ‘premjesti’ na drugi datum, što je čin najgoreg izdajnika svog naroda i najvećeg podanika interesa drugih. Tadašnja Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je baš deveti januara 1992. godine, prije početka rata u BiH, donijela Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske. To je nepromjenjiva istorijska činjenica i nije na Dodiku ili bilo kome da danas brutalno i sramno mijenja istoriju. Jadno je što skoro trideset godina kasnije, ratni dezerter i švercer pokušava da ospori dan nastajanja RS, izda narod, unizi tadašnje političko rukovodstvo koje je u burnim vremenima imalo smjelosti da proglasi Republiku Srpsku, ali najviše sve one koji su potom dali živote za stvaranje RS. Ovo je najsramniji prijedlog u historiji RS", rekao je Borenović rigajući vatru.

Važno je, naravno da je važno, kada će se i zašto slaviti taj Dan Republike Srpske, ali je u ovom slučaju bitno još nešto. Borenović je, naime, Dodiku odgovorio njegovim riječima. Sve ono sa čime se Dodik rasipa – red laži i optužbi za izdaju, nikakav odnos prema prošlosti i njeno predano falsificiranje... – čelnik PDP-a je iskoristio da potvrdi kako se ovdašnje političke elite prema nacionalizmu odnose kao i prema kapitalizmu, potpuno religijski.

Baviti se sadržajem Borenovićevog verbalnog plotuna je besmisleno koliko i pokušavati pronaći ideologiju u ovdašnjoj politici iako mi, istina, imamo i liberala i socijaldemokrata i konzervativaca i socijalista i desničara i ovog i onog. Sve naše političke bitke, kako srpske, e tako i bošnjačke i hrvatske su, u suštini, takmičenje u nacionalizmu koji se nekada naziva i patriotizmom ili domoljubljem. I sasvim je, što je još gori dio priče, svejedno vode li se na institucionalno komplikovanom državnom nivou ili u etnički čistim društveno-političkim zajednicama.

Drugačije rečeno, kada se pozicija brani od opozicije, ona ističe svoju brigu za deluzije naroda i svoju predanost da rat nastavi mirnim sredstvima. Jednako tako, kada opozicija kritikuje poziciju, ona to – uz poneki, rijetki i neuticajni izuzetak – radi ističući itekakvu spremnost da održava kolektivne deluzije i nastavi voditi rat drugim sredstvima.

Ono što je Dodik pokušao sa promjenom datuma obilježavanja Dana Republike Srpske nije bio nikakav neočekivani ustupak već neuspješan manevar, dok je način na koji mu je Borenović odgovorio zapravo poražavajući. Tačnije takav da se ne trebamo pitati šta bi bilo da je, stvarno, Dodik rekao da prihvata odluku Ustavnog suda o neustavnosti zimskog dana u kojem se policija šepuri ispod zastava. A bilo bi, čisto da se kaže ako ima potrebe, isto što bi se desilo Draganu Čoviću da revidira stavove o Izbornom zakonu ili Bakiru Izetbegoviću nakon što bi pristao da se, recimo, promijeni način biranja člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, kako se službeno zove ono što je sada Željko Komšić.

U teoriji i sretnim zemljama „heroji povlačenja“ mogu biti samo oni koje se, nakon što naprave ozbiljan ustupak, ne može optužiti za izdaju zbog dotadašnjeg angažmana, staža, ordenja i slične bižuterije. Kod nas se, vidimo, izdajnikom postaje i zbog manevra čiji ishod svakako ne bi predstavljao značajnu promjenu već tek uspješan prelazak iz ničega u ništa, tranziciju sa devetog januara kao Dana Republike Srpske na 15. februar kao praznik kojim se, uz ostalo, pokazuje kako je Republika Srpska dio Srbije zapadno od Drine.

Reakcija Branislava Borenovića još je jedna potvrda teze prema kojoj je zalaganje za ozbiljne, velike, kapitalne promjene u Bosni i Hercegovini nešto poput oproštajnog pisma - manifestacija spremnosti na samoubistvo tuđom rukom, na predvidljivu likvidaciju koju će tehnički izvesti združene snage političkih protivnika i birača. Onih birača što uspješno zaborave koliko im je loše čim se pojavi prilika da budu još „bolji“ pripadnici vlastitih naroda i da, usput, dekaptiraju izdajnike bez obzira na manjak dokaza o izdaji.

Ideološke razlike jedan su od dva razloga postojanja višestranačja. Ko ovdje nađe ideologiju i sukobe zbog nje, taj je ili neshvaćeni genije ili totalna budala. Prije ovo drugo. Dokazao Branislav Borenović sebi, nama i Miloradu Dodiku.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.