Izgubljena vrhbosanska civilizacija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Opet ja sa Grahamom Hancockom. Naime, naprosto obožavam dokumentarce (jesu li to doista dokumentarci ili su mokumentarci?!) u kojima je ključni dokaz 'zamislite'. Na taj način Hancock radi evo već drugi Netflixov serijal Ancient Apocalypse (drevna apokalipsa) u kojem nas pokušava uvjeriti kako je prije naših nekoliko tisuća godina civilizacije postojala ljudska civilizacija daleko naprednija od tamo nekih antičkih, pa čak i srednjovjekovnih mogućnosti naše civilizacije.

Jedino što je zabavnije od Grahama jesu ciklusi History kanala o vanzemaljcima koji nam poklanjaju gotovo pa božansko znanje i koješta. Predlažem vam svima da pogledate Grahama, dobro ćete se nasmijati, a čak koliko volite bajke o Troji i piramidama u Visokom, možda postanete i Grahamov vjerni sljedbenik.

No... Znanstveno je dokazana činjenica da su već drevni Rimljani bili na korak od industrijske revolucije. Princip rada parnog stroja bio je već poznat, pronađeni su i brojni zapisi o korištenju pare, možda najzanimljiviji model, još iz vremena antičke Grčke, bio je takozvana 'Eolova lopta' (Heron od Aleksandrije), što je doslovce kugla koja se iznimno brzo okreće pogonjena vodenom parom. Brzine od 15 tisuća obrtaja su sitnica.

Rimljani su, osim tih tehnoloških dostignuća, primjerice poznavali su čelik, mada sporadično, imali su razvijen i poštanski sustav, mirovinski sustav za stare državne službenike, imali su masovnu, gotovo pa industrijsku manufakturu (i nama je trebao Henry Ford izmisliti proizvodnu traku), demokracija se tehnički nije mnogo promijenila od tih dana, osim uvođenja novih grupa u građanska prava, i zapravo, pogledamo li standard življenja prosječnog stanovnika Bosne i Hercegovine, tu ti je to negdje kao u drevnom Sredozemlju.

Plata nema, a oni nek čekaju

Osim činjenice da više ne pljačkamo brodove kako su to činili naši preci Iliri, sve ostalo imamo: šverc, zanatske poslove, robovlasničke odnose, hipoteka je svakako grčka riječ, ono kad čitav vijek plaćaš malo nekretniničice. I sada nas Federalna Vlada želi uvjeriti da će od 1. siječnja 2025. sve biti bolje, ali ono baš drastično. Kao Graham Hancock na Uskršnjem otoku.

Kažu da će minimalna plaća biti 1200 konvertibilnih maraka, a ja im itekako vjerujem, jer i sad većina nas živi s toliko, kad se ubroji sedam poslova koje svaki domaćin radi da bi preživio od prvoga do prvoga. Pitanje je samo kolika će ta plaća biti na papiru?! Ono, da se plaća porez i slično.

Pa onda iziđe Vojin Mijatović pred mikrofone i kaže da poslodavci neće smjeti uplatiti manje od 1200KM. Misli li se na neto ili na bruto?! Znači li to da se ukida topli obrok i prevoz i računa li se još onaj neoporezivi dio?!

Ja im, dakle, vjerujem. Neće biti prvi put da će nas slagati, ali vjerujem im, oni su ministri, nisam ja. Kako to misle izvesti, a da ne spuste preko noći porez na 25 do 27 ili 28 posto, ne znam. Jer trenutno je skoro 42%, ili ako računate u odnosu na plaću, onda preko 60%. Poručuje nam Vojin da živimo kao u Americi, ali ja ne želim živjeti kao u Americi, u njih su tamo minimalci užasno niski i onda se svađaju oko napojnice ne bi li pristojno zaradili. To je robovlasništvo, ali ne antičko, nego ono brutalno američko.

I onda nas lupaju epskim naslovima o jednokratnoj pomoći umirovljenicima, a ono za kave im dalo joju – ne možeš više sa sto maraka ni čestitu vrećicu od 6kg napuniti, onu trajnu. I dok ih gledam, lagano počinjem razumijevati Grahama.

Riješena misterija (i nisu Aliens)

Nije normalno da 30 godina od rata mi još uvijek raspravljamo o osnovnim pitanjima, uređenju poreza na dohodak, zakonu o radu, zakonu o trgovini, da, i to su tek krenuli uređivati, Bože kako li smo trgovali sve ove godine, i sa Amazona i sa Ebaya i sa Alija i sa Temua evo odnedavno. A OLX ili Ananas da ne spominjem. Bitno da nije više Tepa nego Urbana tržnica.

Nije normalno da 30 godina od rata mi još uvijek nemamo sustav zaštite od nesreća ili kako god to da se to pravno trebalo zvati, da nemamo helikoptere za hitnu medicinsku pomoć, da nemamo barem desetak Sikorskih za gašenje vatre ili podizanje releja na Velež ili ne znam ni ja kakav čudnovati zadatak se može dogoditi pogodan za helikopter, a da nije skidanje ljudi s krovova kuća. To ne želim da nam se ponavlja.

Nije normalno da voda odnese jedan jedini prometni koridor i da gubimo milijarde na godišnjoj razini, da su nam čak i kamioni zatrpani jer niti mogu do Luke Ploče, niti mi imamo potpisan sporazum s Briselom o tome, niti ćemo napraviti sporazum jer neće Brisel oko nekakvog tranzita potpisivati ugovor s nama dok nas uporno čeka da osnovne programe razvoja završimo.

I onda, ne znam, Grahame moj, čemu se ti čudiš?! Bio Tito. Josip Broz. Ma što mislio o njemu, da je diktator ili narodski čojk. Bio prije njega kralj Aco. Ma šta ti mislio o kralju. Bio prije njega onaj drugi Josip Franjo Josip. Ma šta ti mislio o okupatoru austrijskom. Bio prije sultan, bilo ih nekoliko. Ma šta ti i o otomanskom okupatoru mislio. I svi su oni bili napredniji nego mi sada.

Ja se sjećam dok su ljudi ovdje znali napraviti suhozid, poredaju kamenje bez korištenja vezivnog tkiva, ja sad samo zamišljam Grahama Hancocka kako gladi suhozide po Hercegovini i govori da nije moguće da je ova civilizacija dejtonske BiH mogla napraviti jedan takav megalit. Pa ovi ljudi se danas čude kako je pruga u Jablanici ostala da visi u zraku, a ne da naprave zid od kamena.

I onda Graham ide okolo, po ostatcima kamenoloma, po selima hercegovačkim, i traži dokaze drevne civilizacije, naprednije od naše, traži neki trag, u papirima, urezan u kamenu, naiđe na Baščansku ploču i gleda glagoljicu, govori kako je ovo još uvijek nepoznati jezik, možda trag neke civilizacije s kraja posljednjeg ledenog doba.

A nije, moj Grahame, to ti je tako kod nas u Bosni (i Hercegovini, za politički i gramatički korektne), mi to tako, svakih pedeset ljeta izbije rat, što bi rekao Bajaga. Bajaga, isto jedan mitski narodni predavač, koji se prenosi s koljena na koljeno, sa sprženog CD-a na sprženi CD. Imao čak i pjesmu o Grahamu: Verujem, ne verujem.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.