Iznenađeni i uvrijeđeni: Stranke akcije i reakcije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Reakcije dijela buduće opozicije na koaliciju Stranke demokratske akcije i SNSD-a, čije je postojanje pokazano u Narodnoj skupštini Republike Srpske, te dogovoreno na nivou Bosne i Hercegovine, manifestacija su podcjenjivačkog odnosa prema biračkoj pameti, ali i građa za hroniku propasti onih aktera političkog života kojima ne fali želje za vlašću, samo što bi voljeli da im tu vlast donese Djeda Mraz.

„Predsjedništvo SDP BiH je konstatiralo još jedan kapitulacijski odnos SDA, koja je svojim glasovima podržala izbor SNSD-ovog delegata u Dom naroda Bosne i Hercegovine. Ovim činom je SDA odlučujuće utjecala da Milorad Dodik i SNSD ostvare potpunu kontrolu nad Parlamentom BiH. Ovakvo postupanje SDA, samo par sati nakon što je Dodik napustio izuzetno važan sastanak u Predsjedništvu BiH zbog neisticanja zastave entiteta RS, najočitije govori koliko je SDA posvećena brizi za državu Bosnu i Hercegovinu. Podrškom SNSD-u i Miloradu Dodiku SDA je izgubila svako pravo da bilo koga poziva na patriotizam. Dajući SNSD-u u ruke alat kojim će pokušati blokirati put BiH u NATO, SDA se nažalost jasno svrstala i direktno opredijelila za jačanje političke pozicije Milorada Dodika i SNSD-a“, piše, pored ostaloga, u saopćenju SDP-a.

Nešto kraći, ali jednakog stava, je Elmedin Konaković, u narodu poznatiji kao Dino, bivši premijer Kantona Sarajevo i čovjek čije su ambicije tolike da ih ni SDA nije mogla ostvariti: „Da ste vi sjeli s Dodikom i tražili da se riješi pitanje bosanskog jezika, poboljša status povratnika, status Bošnjaka u institucijama RS-a, da se razgovara o zastavi u institucijama BiH, da ste bilo što za narod bitno tražili, shvatio bih i podržao to što radite. Vi ste Dodiku dali apsolutnu kontrolu Doma naroda kroz Klub Srba radi nekih vama bitnih pozicija. Vjerojatno ćete dobiti i jedno ministarstvo u njegovoj Vladi. Zaštitnici svojih osobnih interesa i nikog drugog...“

I Nermin Nikšić i svi u Konakovićevoj partiji su, naravno, od izborne noći znali da, prvo, u Federaciji nema vlasti bez HDZ-a, te da – to je kao drugo, a moglo je i obrnuto – one na nivou BiH neće biti bez Milorada Dodika, koji je na izborima pomeo i kasnije još dotukao opoziciju.

U nekim od stotinu i jedne moguće kombinacije, SDP je sa šarolikim društvom, od lijevih do stranaka desnog centra, mogao razmišljati ili o tome da dijeli vlast sa HDZ-om i SNSD-om, odnosno da zajedno sa SDA čini bošnjačku stranu na jednom od nivoa. I lijepo su, svojim riječima, rekli da neće sarađivati ni sa strankama koje nazivaju etničkim – dakle, SDA-om, HDZ-om, SNSD-om i SDS-om – niti im pada na pamet koalirati direktno sa Izetbegovićem.

Kako bivša, tako i novoosnovana, ali i buduća opozicija, sama je sebe ostavila gdje jeste, birajući između visokog političkog rizika i plate bez visokog napora – ovo drugo. To što sada u reakcijama glumataju da su iznenađeni i uvrijeđeni, prokleta je laž za naivne: reakcija na očekivane poteze Stranke demokratske akcije, na koje je Izetbegović, recimo tako, nagovoren i odbijenicama koje je dobio uz poruku kako vlast trebaju pokušati formirati izborni pobjednici.

Umjesto da u nekoj od kombinacija idu na višegodišnje natezanje sa Dodikom i Čovićem – jer nikakve tu konstruktivne saradnje ne može biti – u SDP-u i ostalim partijama koje vole vlast bez srkleta, su se odlučili elegantno izmaći, samo bi voljeli da se to drugačije shvati.

Ostanak u opoziciji, što je em komotno, em isplativo, bio bi racionalan isključivo paketu sa drugom odlukom. Onom o tome da se naredne godine iskoriste za razvijanje stranačke infrastrukture u dijelovima Federacije u kojima su Hrvati većina, odnosno u RS-u, kako bi na sljedećim ili još nekim daljim izborima u djelo pretočili zalaganje za multi svakakvu BiH i postali relevantna snaga bez koje, zaista, nema ni federalne vlasti, niti snažne opozicije u Republici Srpskoj.

E, to se, ne treba se zavaravati, neće dogoditi. Ljevica sa pratećim priljepcima u BiH, baš kao i drugdje, najbolja je u tome da svaku pruženu priliku iskoristi da tu priliku propusti. Kako onu da uđe u vladajuću većinu, tako i onu da boravak izvan nje kapitalizira ozbiljnim radom na širenju vlastite glasačke baze kojoj, naravno, osim kritike vlasti, treba ponuditi i rješenja za niz problema, od dovoza smeća, pa do međuetničkih relacija koje su, inače, kao da je rat završio prije dvadeset minuta.

Time kako je ušla u koaliciju sa SNSD-om, te sa HDZ-om – što se treba formalizirati, ali naravno da neće izostati – SDA nije učinila ništa po čemu već nije bila poznata. Djelujući kao bošnjačko trgovačko društvo, ta je partija uvijek bila spremna platiti svoj mir na području kojeg je prekrila vlastitom klijentelističkom mrežom. Zauzvrat će, kao i svih ovih godina, zaobilaziti zone pod kontrolom Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Problem je, međutim, što i najveća opoziciona partija i njeni partneri po raznim kantonima, rade navlas isto, samo sa druge pozicije i ne misle se mijenjati. Uostalom, da su mislili, imali su kada. No, eto nisu: plata je, naime, ista i kada se grije guzica po parlamentima, a odgovornosti – nema.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.