Ja tebi vojvodo, ti meni serdaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Otkako su u Gradu Mostaru održani izbori po modificiranim pravilima koji su zapravo oni isti izbori kakvi su održavani i prije, samo su bili rekli da će se Gradsko Vijeće odmah po izborima pozabaviti Statutom Grada i onda se, kako vidimo, GV bavi svime prečim nego taj kamen spoticanja koji izgleda uopće nije ni bio kamen spoticanja i ono desetljeće je moglo i ne biti desetljeće uopće... Shvaćate.

Grad Mostar je ni iz kojeg suvislog razloga preko noći postao svijetla točka izbornog procesa u Bosni i Hercegovini, a zapravo svaka budala zna da je priča ista kao svojedobno sa Stocem, festival demokracije je zapravo samo to – šareni festival pod maskama, i svi plešu, pjevaju, smiju se i galame, a kući samo jedan od deset sudionika ima razloga za smijeh. I to su obično ovi sudionici koji zaokružuju, ne ovi zaokruživani.

Napredak je neosporan

Činjenica je da je Mostar nevjerojatno napredovao od proteklih izbora. Sad konačno imamo Gradsko Vijeće, kojem se građani mogu žaliti. Nije baš da će Gradsko Vijeće riješiti njihove brige, evo slavni primjer autobusa, da, onoga kružnoga, koji opet nije kružni nego djelomično kružni, samo je razlika da je prije autobusna linija dijelila Mostar prirodnom linijom na Bošnjake i Hrvate, a sad ih dijeli neprirodnom, na sugrađane i prigrađane. Jer svima je u perfektno funkcionalnom Gradu Mostaru jasno da su prigradska naselja odlično povezana s gradom – pa mislim, jesu, ali autobus iz prigradske Jasenice u Mostar ide u tri popodne jer tada logično svi idu na posao, a mještanin Jasenice i dalje mora presjedati dvije proklete linije da dođe u Fejićevu, u socijalno, MIO/PIO, ministarstvo prometa ili što slično. I onda kažu da je do građana, neće da koriste linije.

Neće građani savršenog grada Mostara ni vodu da piju. Osobito poslije svake kiše, jer dobije braon nijansu, da ne kažem da je govnave boje voda. I tu je Gradsko Vijeće konačno napravilo iskorak, milijun godina bio je direktor Vodovoda umirovljenik. Eto sad više nije. Ali voda i dalje ne valja poslije svake kiše. I to nakon decenije izgradnje kolektora otpadnih voda i krpljenja rupa koje su se pojavljivale Bulevarom, na liniji između dva investitora, jednog za zapadni, drugog za istočni kolnik Bulevara Narodne Revolucije. No to ne znači da je Mostar manje funkcionalan.

Leteći Grad

Evo primjerice, Mostar još uvijek održava rad Zračne Luke. To je najsvjetliji primjer Grada Mostara i njegove funkcionalnosti. Prošle godine sletio nam je živući povijesni artefakt, ona jedna uspomena da nam je jednom u totalitarnom režimu bilo bolje nego danas na slobodi. I sami taj čin dolaska Douglasa DC6 bio je dovoljan da zanemarimo kako je na mostarsku uspješnu Zračnu Luku lani sletjelo ravno par zrakoplova. I Milorad Dodik svojim DC6 dostavnim copterom.

Nevjerojatno je da je na zadarsku zračnu luku, još u vremenu dok je to bila rampama pregrađena magistralna cesta, slijetalo više zrakoplova godišnje, nego u Mostar od rata na ovamo. Ali to samo pokazuje kako je Mostar svijetla točka političkog i izbornog procesa u Bosni i Hercegovini. Ne može svatko doći na ovaj blagoslov pod Nebom.

Prvaci Demokracije

A za taj sav blagoslov pod Svodom Nebeskim zaslužna su dva dobra duha demokracije, Nelson i Sattler. U životu sam se naslušao pohvala pozitivnih pomaka, ne samo od Sattlera i Nelsona, nego definitivno od sve te međunarodne administracije u našoj Bosni i Hercegovini. Ali eto oni su pridonijeli da lokalni izbori ponovno budu održani u Mostaru, da nam se vrati festival demokracije.

I zato im treba odati adekvatno priznanje.

A kako bolje nego da im taj festival demokracije kakav je Gradsko Vijeće Mostara održi svečanu sjednicu i počasti ih titulom počasnih građana.

I onda dođemo do perfektno funkcionalnog Gradskog Vijeća i prvog među njima, Gradonačelnika. Savršeno funkcionalno Gradsko Vijeće ima jednu savršenu bračnu svađu oko termina. A svaka savršena bračna svađa mora završiti prije spavanja. Inače su to već bračni problemi. I kad su bračni problemi, onda treba zatopliti odnose među posvađanima. I zato se zovu punac, punica, svekar, svekrva. U našem slučaju to su njih dvojica. Ili trojica, ako uračunate onog za kojeg jedna punica kaže da je siledžija, a druga punica da se i on nahodao po sudovima i da ga razumije.

I onda, nakon ozbiljnih opaski kako treba zatopliti odnose među Hrvatima i Bošnjacima, prirodna autobusna linija koja nas dijeli nestaje i svečana sjednica u Mrduši Donjoj, pardon, Mostaru, može početi. Svečani gosti, počasni građani Mostara, doći će da nam kažu kako je Mostar svijetli primjer političkog iskoraka i napretka Bosne i Hercegovine, da i dalje slijepo trebamo slijediti svoje vojvode od Stožer Grada.

A gradski oci, vojvode, će reći kako su serdari Nelson i Sattler ravni Mandeli i Gandhiju, ako nisu i malo bolji od njih.

A što mi da činimo? Predlažem da iziđemo na prozore i balkone i plješćemo festivalu demokracije. Kao onomad doktorima koje sad blatimo zbog preniskih plaća i pandemije.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.