Jedno obično ništa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Opet ne znamo ništa osim da imamo tajni papir za NATO, da bi se predsjedatelj Vijeća ministara mogao zdušno boriti za povećanje PDV-a na 19 posto i da je zanijekao sudsku presudu zbog koje nije mogao reći da nije kažnjavan. A on je to rekao i dodao kako mu nije krivo što je osuđen.

Tako izgleda formiranje vlasti u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina. Više od godinu dana čekali smo da se Predsjedništvo BiH, troglavo tijelo bez glave i repa i bezveznih ovlasti, udostoji napraviti korak naprijed. I nakon silnog natezanja likova koji su umislili svoje veličine, dobijemo jedno obično ništa.

Nije zemlja čije sve brojke idu u minus i prema dnu dočekala da pred nju izađe lik s idejama, vizijama i realnim planovima kako da se izdignemo sa svakog dna u koje smo se ukopali. Prvi čovjek Vijeća ministara, koji je nevješto rekao da je o svojem imenovanju saznao s portala, rekao je tek kako će u središtu njegova djelovanja biti ekonomija. A takvih smo se središta naslušali pa se ekonomska politika svela na politiku kredita i klimanje glavom stranim kreditorima bez kojih, ovakvi kakvi jesmo, ne bismo napravili niti centimetar ceste niti bismo imali dinara za polurazvojne projekte.

To središte Zorana Tegetlije gađat će se, kao i uvijek do sada, opasnim strelicama, a duboka strategija i pristojan razvoj ovisit će opet o potpisima stranaca koji će tražiti nešto zauzvrat.

Tim kojim će Tegetlija upravljati još uvijek se ne zna, ali se zna da stranke, koje matematički dobivaju fotelje, neće u njih poslati ljude s debelom dokumentacijom i analizom resora. Bit će to površno laprdanje o polju u kojem se djeluje i donošenje odluka kako politici paše u kojem trenutku. Ministri, za koje se nagađa tko će biti, služit će za političko zatezanje i ruke će se dizati uglavnom za stranačke boje i zadržavanje pozicija. Više će se utopljenički mahati u izmišljenim i umišljenim morima nego što će to biti ruke u zraku za neko bolje sutra.

Jasno je svima i u samom zagrijavanju za foteljanje, kako Bosna i Hercegovina nije izgubila samo godinu dana u natezanju oko tajnovitog papira koji je kočio sve. Izgubila je BiH i one tri godine koje su ostale da odvladaju nametnuti, a ne izabrani likovi koji neće imati velike veze sa stvarnošću.

Gledat ćemo, po tko zna koji put, lica i tjelesa nedostojna fotelja i nedorasla funkcijama kako se busaju u prsa, ne brinu za primanja i gledaju u planer samo da bi spojili neradne dane. Ne da bi radili po nekakvom planu. Jer plana i rada nema i neće ga biti.