Kad porastem, biću na budžetu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Treći je tjedan najveće olimpijske bitke u Bosni i Hercegovini. Bitka za mandat. Ovogodišnja bitka je realno važnija od one što je bila prije dvije godine, ali u našoj zemlji je obrnuto, jer naša je zemlja sva naopaka. U nas se najbrže krade na lokalnoj razini, iako se za ove izbore bira tko će krasti kapitalne projekte. Pod kapitalne mislim, tko će upravljati autocestama, telekomima, elektroprivredama, znate već, ovim firmama u kojima se kofol država pita.

I mada je ovo već tako značajna utrka, zanimljivo je kako su ove godine doslovce svi zatajili.

Govoraše nam sa plakata

Plakati su nas prepravili. Na plakatima malo, premalo žena, većinom ofucane dede sa glupavim sloganima, bez trunke inspiracije, a sa previše demotivacije. Sa plakata se može zaključiti još nekoliko bitnih stvari, primjerice, tko je zapikirao koju župu, koju selendru, koju kasabu.

Može se zaključiti i čedo koje koja stožerna ilitiga štapna (štabna?!) stranka imenuje kao svoj bok. Tako gdje god imaš plakate HDZ-a, s legitimnim, ali ničim opravdanim muhurom HNS-a i neautentiziranim, ali na žalost točnim muhurom Europske Pučke Stranke, imaš i plakate njihovog pulena Devedesetke. I jedni i drugi uz premalo uloženog truda, preočitog fotošopiranja likova i lijepljenja svima ključne hadeze modre nijanse. HDZ-u BiH živahne plave, a HDZ-u 1990 zagasito plave, baš kao što su i oni sve samo neživi politički čimbenik.

Iskreno, nema puno plakata dviju stranačkih osoba u jednom stranačkom božanstvu, ali jedini istinski razlog za to je što ne postoji hrvatski politički pluralizam. Jedina istinska oporba HDZ-u je stranka s kojom se ne možeš tući plakatima, jer nikad nisu pali na taj štos. A i da jesu, imali bi ćelavije, brkatije, bradatije, plavlje, generlno, mlađe i življe kandidate, sa prodorno drskim sloganima. Dakle, u Hrvata je samo bitno imat po jedan plakat po općini, ono čisto da imaš papir.

Malo ozbiljniji k'o biva narodi

U ova druga dva naroda bitka je ozbiljnija, pa se plakati lijepe. U tom silnom lijepljenju završe gdjegdje i na kakvoj štali, da Šarulja prepozna mladunčad. Ili imaš onaj plakat koji je na društvenim mrežama prozvan „demokracija stigla u Afganistan”, sa onim talibanskim bradama. Imaš i ove fejk plakate napravljene od mladih snaga SDA, ispalih grudova, s previše fil(t)era, gdje mi moj hunaistički stav nalaže da primijetim ženomrstvo jer šta ima veze ako je žena na listi, hvala Bogu, treba ih i više. Ali opet se sjetim da Instagram i Tiktok nisu posao i da to jedino prikuplja glasove sociopata koji kući (a na žalost, ne samo kući) drkaju na imaginaciju, dok sami nisu sposobni niti progovoriti sa ženom.

No, jasno se i ovdje vidi tko koga gura i podmeće. Tako ćete uz SDA u praksi uvijek vidjeti DF plakate, ali i SBB. Jasno kao dan, SDA ima prijestolonasljednika princa od Saraya i Bosne Srebrene, gospodara Malog i Velog Školja, branitelja bloka Sedam i ovaploćenog sajborga. Cyborg Bakir maha rukom kao i svaki dobronamjerni robot, dok pobočnici, SBB, u malo manjem formatu stoje predvođeni medijskim mogulom i poznavateljem rada na crno, Sandžak-dedom. Na nižoj razini je prinčeva dvorska luda, naranĆaste boje, osrednje nalijepljeni likovi pored mikrokomšića u natprirodnoj veličini, a zapravo, onolikim kolikim se sam doživljava.

Uokolo obično budu rasuti plakati pretendenata na prijestolj, kakvih vitezova, aga i begova bez portfelja, stranaka koje jesu u određenoj mjeri oporba dominantnom političkom Sarajevu. Tipa mali Bećirović i njegovih četrdeset hajduka, ili kakva građanska inicijativa koja je prerasla u stranku, jer drukčije nemeže.

Dovedite Vaska Žabatu

Ono što je najžalosnije, bitka tu završava. Naši se političari više ne pojavljuju na grandioznim skupovima, sjetim se tako kako si nekad skup Devedesetke, SBIH-a ili SDP-a čuo tri ulice dalje, dok su se skupovi SNSD-a, HDZ-a ili SDA danima najavljivali preko megafona, pjevale megazvijezde, megapopularne, megaglasne, megasisate, meganogate...

Sada, iskreno, ništa. Jasno je kako se mogla prodavati magla dok nas je bilo četiri milijuna, pričalo se o nekoj boljoj zemlji, o boljim poslovima. Sada imaš samo dvije vrste građana Bosne i Hercegovine, je li, ma koje nacije i vjerske preferencije. Jedni su već otišli u potrazi trbuhom za kruhom, a drugi se satraše radeći da plate svakim danom skuplju potrošačku košaricu. Sve je poskupilo minimalno 30%, a primanja su ili manja deset posto pod izgovorom korone ili ako su i porasla, bijedne li sreće, porasla su tek desetak posto. U takvim odnosima snaga, ne možeš doći s megasisatom pjevačicom, gladan čovjek ne gleda sise, nego legne spavat čim padne mrak. Da ne mora svjetlo paliti. Zima već polagano stišće, a tek rujan. Zamisli kako će tek biti na zimu, sad je još kalendarski ljeto.

Na televizijskim debatama se stranački lideri ne pojavljuju, što će nam reći, a da već ne znamo o njima – da su glupi, neobrazovani, slabi s riječima. Pojavit će se zato kandidati na svadbama, donijet joju u padže za jabuke. To je bijedno čak i od njih. Neki će u svatove doći s papirima za legalizaciju. Ali zar nisu mogli barem platiti taksenu marku.

I na kraju, u onim rijetkim spotovima primijenit će dosad nezamislivu taktiku kao Haris kojeg „ne možeš slušat”. .

Dragi moji, izdržite, još samo desetak dana, a onda će opet po starom: mi ćemo da rintamo, oni će da kradu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.