Kako je Harry-M2072 susreo Sally-M2071

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedan hrvatski internetski portal objavio je ovih dana informaciju o novoj studiji koja je objavljena u časopisu "Nature", u jednom od najuglednijih znanstvenih časopisa u svijetu. Studija se bavi umjetnom inteligencijom (AI), što je u ovom trenutku jedna od najspominjanijih znanstveno-popularnih tema u svijetu.

Studija pokazuje da se AI može dovoljno dobro "utrenirati" da oponaša svojstvo sustavne generalizacije u jeziku kakva je svojstvena isključivo ljudskoj inteligenciji, kako se mislilo dosada. Pod sustavnom generalizacijom podrazumijeva se uklapanje novonaučenih riječi u postojeći vokabular, kao i njihovo korištenje u novim kontekstima. Ovo znanstvenici smatraju revolucionarnim iskorakom u razvoju umjetne inteligencije.

Medijska histerija

"Trening" umjetne inteligencije dosada se isključivo zasnivao na ogromnoj količini podataka koja je ubacivana u servere, a koje je onda AI obrađivala pomoću kompleksnih matematičkih algoritama. Bilo je, primjerice, dovoljno u memoriju AI-ja učitati kompletno djelo Williama Shakespearea, na primjer, pa da onda AI koristeći vrlo jednostavne upute napiše novu "Shakespeareovu" dramu vjerno oponašajući Skakespeareov stil i leksiku kojom se služio, pri čemu motivi iz Shakespeareovih drama služe kao klišeji.

Prije nešto više od pola godine, kada je američka kompanija OpenAI predstavila svoju platformu ChatGPT, na kojoj se putem jednostavnih uputa moglo "komunicirati" s "umjetnom inteligencijom", svjedočili smo svojevrsnoj medijskoj histeriji. "Je li već počeo obračun čovječanstva s umjetnom inteligencijom ili 'samo' bjesni rat neistomišljenika", glasio je jedan od nasumično odabranih naslova iz svjetskih medija.

OpenAI osnovan je krajem 2015. godine u San Franciscu s ciljem razvoja "prijateljske umjetne inteligencije". Jedan od njegovih glavnih osnivača bio je Elon Musk, koji je 2018. napustio upravni odbor OpenAi-ja, navodeći kao razlog "potencijalni budući sukob interesa" s razvojem umjetne inteligencije za autonomne Tesla automobile, ali ga je usprkos tome nastavio sponzorirati.

OpenAI je u svojim osnivačkim aktima navela kako će kompanija "slobodno surađivati" s drugim sličnim institucijama na način da će svoje patente i istraživanja učiniti otvorenim za javnost. U travnju 2016. godine, OpenAI je objavio otvorenu beta verziju "OpenAI Gym", platformu za istraživanje umjetne inteligencije, da bi krajem iste godine objavio "Universe", softversku platformu za "mjerenje i obuku" umjetne inteligencije.

Svojevrsna prekretnica u radu ove kompanije nastupila je 2019. godine, kada je Microsoft investirao milijardu dolara u njezin razvoj. OpenAI je tada izišao u javnost s informacijom da će u doglednoj budućnosti komercijalizirati svoju tehnologiju, s Microsoftom kao glavnim partnerom, što se i dogodilo.

Prvo i ključno pitanje koje se spominjalo ovim povodom je nedostatak zakonske regulative na području razvoja umjetne inteligencije, što bi u nekoj doglednoj budućnosti moglo predstavljati ozbiljnu prijetnju čovječanstvu. ChatGPT se u tom smislu senzacionalistički povezivao s filmskom franšizom o Terminatoru, androidu iz daleke budućnosti u kojoj poražena ljudska vrsta vodi očajnički rat protiv superiorne umjetne inteligencije.

Prijetnja civilizaciji

Američki pisac Eliezer Yudkowsky, rođen 1979. godine, koji se već duži niz godina bavi popularizacijom ideje o "prijateljskoj umjetnoj inteligenciji", smatra kako razvoj umjetne inteligencije treba biti predmet međunarodnog prava i kako treba definirati svojevrsne konvencije i ograničenja u njezinu razvoju, te kako OpenAI predstavlja prijetnju ljudskoj civilizaciji.

Slične dileme traju još od samih početaka robotike, koja je u začetku bio samo jedan motiv iz znanstveno-fantastične literature. Riječ robot prvi put se pojavila u drami "R.U.R." češkog pisca Karela Čapeka, koja je premijerno objavljena 1920. godine. Radnja drame odvija se u skoroj budućnosti u kojoj tvrtka "Rossum Universal Robots" (R.U.R.) proizvodi androidne sluge koje koristi kao robovsku radnu snagu, a njihova primjena u industriji vremenom mijenja cjelokupnu ekonomiju. Iz današnje perspektive, ta drama se doima proročkom. Ako su se ostvarila predviđanja iz Čapekove drame, a svjedoci smo da jesu, zbog čega se onda, zapitao bi se svaki skeptik, ne bi ostvarila mračna budućnost iz "Terminatora".

Ograničenje razvoja umjetne inteligencije nije priča od jučer. Isaac Asimov, jedan od najvećih pisaca znanstvene fantastike uopće, u svojoj priči "Runaround" iz 1942. godine postavio je "Tri zakona robotike", koji su u znanstveno-fantastičnoj literaturi postali i neka vrsta žanrovske konvencije. Riječ je o tri kratka pravila kojima se umjetna inteligencija ograničava na način da nikada ne predstavlja prijetnju čovječanstvu:

1. Robot ne smije naškoditi čovjeku ili svojom pasivnošću dopustiti da se čovjeku naškodi.

2. Robot mora slušati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnosti s prvim zakonom.

3. Robot treba štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s prvim ili drugim zakonom.

Do svjetske kataklizme iz "Terminatora" došlo je, rekli bismo, iz razloga nepostojanja Asimovljeve "zakonske regulative", tako da su inicijative o ograničavanju razvoja umjetne inteligencije sasvim opravdane i prijeko potrebne, u čemu se gotovo izrijekom slaže svjetska znanstvena zajednica koja se bavi razvojem umjetne inteligencije.

Autorska prava

Poseban problem vezan uz umjetnu inteligenciju su autorska prava, što se pogotovo odražava na svijet književnosti i filma. Nedavno je, tako, zabilježen pokušaj generiranja dvije sezone serije "Game of Thrones" koja je nastala prema serijalu "Pjesma leda i vatre" Georgea R. R. Martina. Također, Amazon u ovom trenutku prodaje brojne naslove stvorene putem umjetne inteligencije, pri čijoj su izradi korištena književna djela kojima su iz OpenAI-ja "trenirali" umjetnu inteligenciju, ne poštujući autorska prava.

Zabilježena je i pojava e-knjiga generiranih putem umjetne inteligencije pod imenima stvarnih autora, a koje su i nastale na osnovu algoritamskog "treninga". Prije par mjeseci američka publicistkinja Jane Friedman objavila je na društvenim mrežama informaciju o tome kako su se na Amazonu prodavale e-knjige s njezinim imenom, iako ih ona zapravo nije napisala. Friedman je, u suradnji s američkim Udruženjem pisaca, uspjela sudskim putem ukloniti "svoje" knjige s Amazonove platforme.

Prije otprilike mjesec-dva, skupina od sedamnaest pisaca iz američkog Udruženja pisaca (The Authors Guild), koje broji oko 14.000 članova, najvećeg udruženja tog tipa na svijetu, pokrenula je tužbu protiv platforme OpenAI zbog kršenja autorskih prava, zbog toga što su bez ikakvog odobrenja koristili njihova djela za "treniranje" umjetne inteligencije.

Među pokretačima tužbe su i trojica planetarno poznatih pisaca: Jonathan Franzen, jedan od najvažnijih suvremenih američkih pisaca, John Grisham, pisac trilera i scenarista, prema čijim su knjigama i scenarijima nastali brojni holivudski blockbusteri, poput "Tvrtke", "Klijenta", ili "Slučaja Pelikan" s Julijom Roberts, te spomenuti George R. R. Martin prema čijim je knjigama nastala serija "Game of Thrones".

Nedavno je, također, okončan višemjesečni štrajk koji je protiv velikih filmskih studija pokrenulo Udruženje američkih scenarista, koje broji oko 11.500 članova. Jedna od glavnih točaka prijepora bilo je masovno korištenje umjetne inteligencije prilikom izrade scenarija od strane moćnih filmskih studija. Štrajk je okončan tek kada su prihvaćeni prijedlozi Udruženja.

Najvažniji ustupak koji je Udruženje izborilo vezan je uz umjetnu inteligenciju: svaki scenarij koji je nastao putem umjetne inteligencije, mora biti redigiran od strane jednog ili više scenarista iz Udruženja, koji će onda biti potpisani kao autori scenarija. Ovo otvara neke nove dileme, o autorima, scenaristima koji se zapravo kite tuđim perjem, što je svojevrsni pokazatelj da tu još uvijek nije donesena zakonska regulativa koja bi u potpunosti pokrila ovo područje.

Zbog svojevrsne hiperprodukcije, o kojoj se sve češće govori, bilo da je riječ o filmu ili literaturi, u doglednoj budućnosti bit će teško ili gotovo nemoguće povući granice između autorskih djela i djela koja su nastala putem umjetne inteligencije. Ukoliko se ne donese jasna zakonska regulativa u tom smislu, mogao bi biti doveden u pitanje i sam koncept autorstva. Je li moguće zamisliti svijet bez autorskih ikona poput Williama Shakespearea ili Borgesa, ljudi koji su izvršili nemjerljiv utjecaj na kulturu, a preko nje i na cjelokupno čovječanstvo?

Hoćemo li u doglednoj, distopijskoj budućnosti, nailaziti na koncepte koji više nemaju nikakvih dodirnih točaka sa svijetom kakav poznajemo? Susretne tako prijatelj prijatelja, pa ga pita što čita. "Kako je Harry-M2072 susreo Sally-M2071" od XWBT-a, V2.0, kaže on.