Paradoks o šutnji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U svojoj pripovijetki "Most na Žepi", Ivo Andrić opisuje moment kada vezir Jusuf prekriži kronogram s "glatkim stihovima", koji je trebao biti postavljen na most preko rijeke Žepe, koji je izgrađen vezirovim novcem, ostavivši samo devizu "U ćutanju je sigurnost", koju, također, na kraju prekriži.

Ova rečenica, koja je u dobroj mjeri primjenjiva i na Andrića, poslužila je Ivanu Lovrenoviću kao polazna točka za njegovu znamenitu studiju "Ivo Andrić, paradoks o šutnji".

Fantomski dopis

Najnoviji razvoj prilika oko poništenih natječaja Fondacije za kinematografiju BiH kao da pomalo priziva u primisli ovu Andrićevu rečenicu. Prije tjedan-dva održan je u prostorijama Fondacije za kinematografiju sastanak s korisnicima sredstava, koji su im dodijeljeni na spornim natječajima. Dan prije sastanka nazvala me novinarka s BHR1 radija koja je htjela razgovarati sa mnom povodom cijele situacije. Rekla mi je da je u proteklih petnaestak dana nazvala dvadesetak filmskih radnika iz Sarajeva, od dobitnika sredstava, pa do onih koji su ministrici Sanji Vlaisavljević poslužili kao povod da poništi natječaje, i da  nitko nije želio razgovarati o tome, iako se radi o temi koja ih se životno tiče.

Ovaj svojevrsni "paradoks o šutnji", tim je čudniji što su u međuvremenu izišle u javnost informacije o tome kako je došlo zapravo do poništenja spomenutih natječaja. Kao formalni povod za ovakvu odluku poslužio je fantomski i krivotvoreni dopis Udruženja redatelja BiH, koje zbog sukoba interesa ne može odlučivati o projektima pristiglim na natječaj. Za to je nadležna isključivo Fondacija za kinematografiju, kao stručno tijelo.

5 milijuna eura

Mogući razlog ministričina postupka je i dopis Damira Ibrahimovića iz producentske kuće Deblokada, koji je uputio nakon što Fondacija nije iz proceduralnih razloga podržala novi projekt Jasmile Žbanić, što je predsjednik Fondacije Antonio Beus jasno naveo u svom odgovoru Damiru Ibrahimoviću.

U nesuvislom dopisu, upućenom Fondaciji i resornom ministarstvu, Ibrahimović navodi kako budžet novog filma Jasmile Žbanić iznosi 5 milijuna eura, odnosno gotovo petogodišnji iznos kojim Fondacija financira bosanskohercegovački film. Treba li ugasiti Fondaciju i Sarajevsku akademiju na pet godina i sva sredstva dodijeliti Jasmili Žbanić?

Što reći o osobi koja u službenom dopisu može napisati sljedeće: "Svjetska kritika uvrstila je 'Quo vadis, Aida?' među 50 najboljih svjetskih filmova svih vremena." O ovoj kolosalnoj gluposti možemo govoriti samo u kontekstu patološke narcisoidnosti. I nikako drugačije. Zlatan Ibrahimović, koji sebe u svojoj autobiografiji opisuje kao Ferrarija kojega je tadašnji trener Barcelone Pep Guardiola "vozio" kao Fiat Punta, oličenje je skromnosti u odnosu na gospodina Ibrahimovića.

I tko to u ovom dijelu Europe snima filmove od 5 milijuna eura? Ta su vremena davno prošla. Male kinematografije, poput one bosanskohercegovačke, osuđene su na niskobudžetne projekte, što je u jednu ruku i dobra stvar, jer potiče kreativnost i posvećenost, što je nužan preduvjet za dobar film.

Miješanje u stručne stvari

U svom odgovoru Ibrahimoviću, ministrica Vlaisavljević servilno kaže: "Poštovani gospodine Ibrahimović, Zatečena sam sadržajem Vašeg dopisa. Uvjerena sam da je riječ o slučajnom previdu Fondacije te da će previd biti žurno otklonjen." Ministrica nije mjerodavna po izboru korisnika sredstava Fondacije, i njen postupak je skandalozan i protuzakonit. Miješati se u stručne stvari nije moguće u bilo kojoj drugoj državi osim u BiH. Probajte zamisliti da nešto slično napravi Andrej Plenković ili hrvatska ministrica kulture HAVC-u?

Glavni povod za ministričinu odluku je, čini se, pokušaj smjene Antonija Beusa, predsjednika Fondacije za kinematografiju, koji je u svom mandatu uspješno odolijevao pritiscima moćnih sarajevskih filmskih klanova, otvarajući kina širom Federacije, dugoročno stvarajući bazu za razvoj kinematografije. Svesti kinematografiju samo na Sarajevo, što je, izgleda, cilj ministrice Vlaisavljević, ima sve karakteristike kulturocida prema drugim dijelovima Federacije BiH.

Sada nešto o sredstvima za film u Federaciji. Prije dvije godine BH Telecom je najavio velike i financijski izdašne filmske projekte s budžetom od 18 milijuna maraka. Većina tog novca završila je kod spomenutih klanova, uključujući i Jasmilu Žbanić kojoj je BH Telecom financirao televizijsku seriju. U uređenim zemljama, a slična praksa postoji i u Hrvatskoj, telekom operateri i komercijalne televizije iz svojih prihoda financiraju kinematografiju, na način da uplaćuju sredstva nacionalnim fondovima za kinematografiju.

VIP bankomat

BH Telecom je, čini se, i u ovom slučaju pretvoren u VIP bankomat, ako je suditi po filmovima i serijama koji su dosada realizirane, koji su, blago rečeno, loši i blijedi. Telecomova tvrtka, BH Content Lab Platforma, koja je očito napravljena po uzoru na Vučićev Telekom Srbije, raspisala je 19. svibnja novi javni poziv koji je raspisan 19. svibnja, a traje do kraja ove godine. 

U natječaju stoji i sljedeće: "Za prijavljene projekte, pored svih propisanih materijala ovim pozivom, potrebno je dostaviti i obrazloženje na koji način projekat doprinosi boljem razumijevanju i promociji ključnih događaja iz različitih perioda bosanskohercegovačke historije, te pokazati da će se projekti raditi sa visokim stepenom odgovornosti spram historijske preciznosti kroz saradnju sa historičarima, arhivima, historijskim konsultantima, svjedocima i sl."

O kojoj istini i kojim "historičarima" ili "svjedocima" govorimo? Pogotovo ako imamo u vidu kako su u Bosni i Hercegovini uvijek postojale tri počesto dijametralno suprotstavljene "istine"? Ovdje govorimo o nekoj vrsti strogo kontrolirane kinematografije, koja je, možda, tek izlika za izvlačenje novca iz BH Telecoma.

Znatna sredstva u svojim okvirima za film izdvaja i Sarajevska županija. Dakle, jedina sredstva na koja ti klanovi nisu stavili šapu su sredstva kojima raspolaže Fondacija, a radi se o iznosu nešto većem od dva milijuna maraka. Bojimo se kako će iza ove ministrice, ako je suditi po tome kako je krenula u mandat, ostati spaljena zemlja.

Porazno stanje

Postojeće stanje je porazno. Odluka Vlade i resorne ministrice je presedan, da jedna ministrica bespravno i bahato guši autonomiju jednog umjetničkog tijela, u čemu ima i elemenata kulturocida. Gotovo frapantno djeluje podatak kako sa Sarajevske filmske akademije već više od petnaest godina nije došlo neko novo ime. Koji je razlog za ovo? Jesmo li svi zajedno, i Bošnjaci i Hrvati i Srbi, naprosto netalentirani? Ti mladi ljudi naprosto ne mogu doći do izražaja, jer ih brutalno sklanjaju u stranu samoprozvani filmski "genijalaci" iz Sarajeva, koji posljednje desetljeće guše bosanskohercegovačku kinematografiju, svodeći filmske fondove na vlastite bankomate.

Bivša ministrica kulture Zora Dujmović, koja kao i Sanja Vlaisavljević dolazi iz kvote HDZ-a, u svom je mandatu započela neku vrstu decentralizacije kulture, tretirajući na isti način kulturne ustanove diljem Federacije, zbog čega je u dijelu sarajevskih medija protiv nje pokrenut i medijski linč. Ovdje svjedočimo svojevrsnoj inverziji, a sve za račun filmskih lobija koji žele prisvojiti za sebe većinu javnog novca namijenjenog za razvoj kinematografije.

Jedan moj dobar poznanik, filmski producent iz Sarajeva, nedavno mi je pričao kako je slučajno sreo jednog svog bivšeg studenta, svršenog redatelja sa sarajevske filmske akademije koji zarađuje nosajući opremu na jednoj od onih stranih televizija koje djeluju u BiH. Upitao ga je zbog čega se zapostavljeni mladi redatelji ne udruže i pobune, pa ne objave neki javni proglas, da barem na taj način ukažu na svoju nezavidnu situaciju. Ovaj mu je odgovorio otprilike kako se oni ne želi nikome zamjeriti. "U ćutanju je sigurnost", rekli bismo, ma koliko to paradoksalno zvučalo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.