Tako je govorio Bakir Izetbegović

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedna od najpoznatijih "izjava" iz devedesetih, koja se pripisuje srpskom književniku Dobrici Ćosiću, postala je neka vrsta općeg mjesta koje je aktualno i danas. Riječ je o "izjavi" o laži kao vidu srpskog patriotizma.

Ona se i danas koristi u propagandno-ideološkom ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a u posljednje vrijeme i u Crnoj Gori, kao neoborivi argument protiv srpske strane, jer se ona doživljavala kao neka vrsta programatskog načela politike Slobodana Miloševića, koje se uzimalo zdravo za gotovo.

Lažemo iz ljubavi

U Kotoru su prošle godine osvanuli plakati na kojima se uz lik Dobrice Ćosića, "oca srpske nacije", kako ga se često titulira, nalaze i njegove navodne izjave: "Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. (...) Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. (...) Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…"

Ovo je samo jedan od brojnih primjera u kojima su korištene navodne Ćosićeve izjave, bez obzira što se radi o rečenicama koje su uzete iz jednog književnog teksta, iz romana "Deobe" koji je objavljen daleke 1961. godine, nastalom dakle još u vrijeme dok je Ćosić bio intimus Josipa Broza Tita, puno prije njegove konačne "preobrazbe" u srpsku nacionalističku ikonu. Rečenice iz romana odnose se na stanje u Beogradu tokom Drugog svjetskog rata.

"Ropstvo, to je: smrtonosne su istine. Zato se i viču i šapuću laži. Svima i svakome. Laže okupator, lažu izdajnici, lažu i borci za slobodu. Lažemo da bi obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, lažemo da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu. Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno", stoji na jednom mjestu u romanu.

Gomila laži i nebuloza

Književnost i stvarnost znaju se ponekad savršeno poklopiti. Stoga nimalo ne čudi da su rečenice iz jednog književnog djela preuzete kao opis jedne politike, pogotovo zbog toga što je Ćosić bio njezin organski dio.

Međutim, rečenica "Laž je vid srpskog patriotzma" primjenjiva je na sve, ne samo za Srbe. Laž je uistinu neizostavni element svakog "patriotizma". Gomila laži i nebuloza koje je izrekao Bakir Izetbegović prošli tjedan u intervjuu koji je dao za televiziju Al Arabiiya, čije je sjedište u Dubaiju, sasvim je u skladu s ovom Ćosićevom rečenicom.

"Stranka koju ja predstavljam, koja je najjača u Bosni i Hercegovini, koju sam ja faktički naslijedio od mog rahmetli oca Alije Izetbegovića je pobijedila dominantno", rekao je on. O Izetbegovićevoj izbornoj Pirovoj pobjedi dalo bi se raspravljati, ali što reći na nasljedno pravo u jednoj stranci koja sama sebi tepa da je demokratska. O čemu se tu radi? O novom vidu političkog uređenja koje se bazira na nasljednom pravu, pri čemu je Bosna i Hercegovina uz Sjevernu Koreju neka vrsta presedana?

Izlika

"Dakle imate 13 ustava i 13 zakonodavnih tijela, vrlo kompliciran sistem. Na svim tim nivoima je moja stranka pobjednička. Ono što karakterizira ovaj momenat jeste udruživanje i bosanskohercegovačkih stranaka protiv te najjače koja je organizovala proces demokratizacije, koja je uklonila komunistički režim prije 30 godina i koja je organizovala otpor BiH pokušaju da se ona podijeli, imamo organizovanje ostalih manjih stranaka protiv nje, koje je ohrabreno od strane stranaca", smatra Izetbegović.

Ako je tako, upitao bi se netko, kako onda Izetbegović nije formirao vlast? U demokraciji je pobjednik onaj koji formira vlast. Sve drugo su priče za malu djecu. U Izetbegovićevu obranu moglo bi se reći jedino to da su njegove riječi, koje su spremno prenijele sve ovdašnje halal televizije, namijenjene zapravo vlastitom biračkom tijelu, kao izlika, kao posljednji način na koji se Izetbegović pokušava održati na čelu stranke po načelu "poslije mene potop".

Za sve nedaće u Bosni i Hercegovini, Izetbegović optužuje zapadne zemlje i američku politiku: "Nažalost, zapadne zemlje su se ujedinile, njihovi ambasadori, u tome da se ukloni ova najjača pobjednička stranka koju ja predstavljam i da se dovedu manje stranke bosanske koje će njih slušati i koje će napraviti ustupke u odnose na srpsku i hrvatsku stranu."

Pedeset tona suhih hurmi

Izetbegović u tom smislu traži pomoć islamskih zemalja. Što on zapravo očekuje? Treba se samo prisjetiti vremena pandemije, kada je Bisera Turković otišla u Saudijsku Arabiju tražiti pomoć, a vratila se s pedeset tona suhih hurmi. Izetbegović zapravo ne očekuje ništa. Ovdje je riječ isključivo o izlici za nezavidno stanje u kojemu se njegova stranka našla, a za što Izetbegović, kao glavni krivac, ne želi preuzeti odgovornost, da barem na taj način spriječi daljnje urušavanje stranke.

Pogotovo je urnebesna Izetbegovićeva interpretacija povijesti. On ponavlja nacionalističku mantru o Hrvatima kao katolicima i Srbima kao pravoslavcima. Izetbegović je naveo kako se prije nekoliko stoljeća nitko u Bosni i Hercegovini nije izjašnjavao kao Srbin ili Hrvat. Izetbegović očito ništa ne zna o povijesti, odnosno o formiranju nacija. Ili svjesno klapa? Prije ovo drugo, jer je teško povjerovati da netko toliko plitko promišlja vlastitu prošlost. Prije nekoliko stoljeća nitko se nije smatrao niti Nijemcem, barem u onom smislu kako se danas doživljavaju nacije.

Po Izetbegoviću, u Bosni su postojali samo "Bosanci ili Bošnjani različitih vjera". Što reći na slične gluposti? Način na koji Izetbegović govori o formiranju nacija na ovim prostorima je zapravo samo način na koji se godinama hrani bošnjački nacionalizam. S odlaskom Turaka s ovih prostora, po Izetbegoviću, započeo je "lov na duše katolika i pravoslavaca", koji su preko noći postali Hrvati i Srbi.

"Izum" Islamske zajednice

Izetbegović je, također, govorio o tisućugodišnjem državnom kontinuitetu Bosne i Hercegovine koji se zasniva na islamu, što je "izum" Islamske zajednice Bosne i Hercegovine od prije deset i više godina, kada se proslavljalo "tisuću godina islama u Bosni", što je tada naišlo na podsmjeh u cjelokupnoj javnosti. "Ta učenja Bosanske crkve su bila bliska učenjima islama. Tako da je islam već počeo da se širi polako u Bosni i Hercegovini i prije dolaska Turaka. Kada su Turci donijeli islam, ta Bosanska crkva se faktički utopila u islam", kaže Izetbegović u najboljoj maniri prolupalog bošnjačkog Muinchausena.

Moglo bi se ovako do besvijesti, polemizirati sa svakom Izetbegovićevom izgovorenom riječju. Međutim, pitanje je koliko to ima smisla, pogotovo danas kada Izetbegović polako gubi sve poluge vlasti, kada se raspada pomno građena "duboka država" njegove stranke, koja se, po riječima Dine Konakovića, održavala i neovlaštenim prisluškivanjem novinara i oporbenih političara.

Zanimljiv je način na koji je Federalna televizija u središnjem Dnevniku propratila ovaj intervju. Tu se nijednom riječju ne dovode u pitanje Izetbegovićeva tupava naklapanja, već je cijeli taj slučaj sveden na lažnu dilemu treba li se Bosna i Hercegovina okrenuti Bruxellesu ili Dubaiju, odnosno ona Bosna i Hercegovina iz mokrih snova "bosanskih patriota" koja nema nikakve veze sa stvarnom i duboko podijeljenom zemljom.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.