Kako postati neprijatelj svog naroda i njihove države

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nitko nikada nije definirao do kraja ljubav. Bilo je pokušaja, ispisane su knjige, stvarane su religije. Nekad nam odgovara jedna definicija i pronađemo se u jednoj, ali nam ona, kad se ohladimo i spustimo na nezaljubljenu zemlju postaje smiješna.

No, Bosna i Hercegovina, svjetska prvakinja u nerazumnim definicijama, uspjela je i ljubav predefinirati i pokopati. Kad se spustimo na neizljubljenu BiH, ostaje tupilo jednako sljepilu i bunilu.

Zemlja, koja bi najradije, da može, sama iskočila iz svojeg trokuta i propala sama u svoju zagađenu zemlju, samu sebe ne da voljeti. A volitelja zemlje na svakom koraku je sve više, pa po njihovim definicijama i broj mrzitelja drastično raste. Pogotovo u zagrijavanju za još jednu utrku za meko pod debelim mesom.

Tako nemamo veze s ljubavlju ako ne skačemo jer mrzimo Bosnu. Kao da se Bosna ne može voljeti bez skokova. Mrzimo i ako brda ne bojimo crveno-bijelo, crveno-plavo-bijelo, bijelo-ljiljan-plavo, zeleno-bijelo, crno-sasabljom, crveno, narančasto ili žuto-plavo-nemaštovito. Kao da se ne može bezbolno voljeti bezbojno.

Mrzimo ako bacimo kamenje, ali smo mrzitelji i ako ne bacamo kamenje. Nameće nam se, poput neskakanja za Bosnu, da skačemo protiv svojih, ako umjesto busanja u prsa zagovaramo busanje u glavu. Nisu nam krvna zrnca čista ako svoju glupost ne želimo skriti iza njihove gluposti, ma koliko jednako bili glupi. Nameće nam se i tura u umorna usta od ponavljanja da ne volimo svoje jer ne šutimo da oni u mikrofone ne pričaju jezikom u kojeg se kunu. Jer ga ne znaju i jer im znanje nije dio karike za opstanak. Neprijatelji smo ako ne želimo neprijatelje i tuđi smo glasači ako kažemo da naši varaju i kradu svoje na izborima prije kojih na raport pozivaju sve one čija bi olovka mogla krenuti drugačije ili pogrešno.

Izdajnici smo svih naših struja ako kažemo da gubitnici nemaju muda javnosti pokazati snimke izbornih krađa iako su sami pokradeni. Idioti smo ako upozorimo da nam idioti pretvaraju djecu u idiote i da su im idioti idoli. Ne volimo svoje ako kažemo da su isti kao njihovi i ako ne volimo da nas umjesto njihovih kradu naši.

Nismo ispravni ako tvrdimo da ljevica maše desnicom, da antifašizam jede drugačije mozgove fašizmom i ako domoljublju spočitavamo da je sebeljublje, dupelizje i kriminal. Nismo naši nego njihovi ako pred naše stavove želimo staviti svoje 'ali' niti smo podobni ako nismo nijemi i gluhi.

Loši smo svoji, naši i njihovi, ako svoje loše ne pravdamo samo zato što je naše i ako tvrdimo da su najglasnijioni koji su najneostvareniji. Razočaramo važne likove, koji sami sebi pridaju na važnosti, ako njihova stvar nije i naša stvar. Sotone smo ako smatramo da krunicama nije mjesto među poduprtim sisicama i na kokošjim prsima, ali smo i nevjernici ako neskromnoj braći s oltara ukažemo na šutnju pred grijehovima zauzimača prvih redova tijekom velikih blagdana.

Nismo, valjda, za ovog trokutastog svijeta ako ne volimo na način na koji oni vole, pogotovo u vrijeme borbe za meko pod debelim mesom.

*** Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove portala.