Mostarska prašina i ukradeni sat nakaradnoj zemlji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

21.3. – Ponedjeljak

Ako nekome nije do sada bilo jasno da je predaja aplikacije za članstvo BiH u EU bila samo jedna šarena blamaža, onda je nakon posjete europskog tajnika za proširenje Johanesa Hahna Bosni i Hercegovini puno toga jasnije.
''Prvo pitanje koje se navodi u upitniku je - koliki je broj stanovnika BiH, i zato su nam potrebni ovi podaci'', rekao je kratko, i prilično jasno, Hahn.
Opet smo se radi osobnog imidža poigrali imidžom zemlje. Može BiH još jednom ispasti glupa. Nitko joj neće zamjeriti. A najmanje, nažalost, oni koji žive u njoj.

22.3. – Utorak

Europu su bombaši u Bruxellesu podsjetili da okrutna smrt može biti i na njezinom tlu. Nakon godina krvi i ruševina tamo negdje daleko, strava se preselila i u naše dvorište. Iako smo mi sami o tog dvorišta jako daleko. Jer, mi smo oni što, dok se istovremeno zgražamo nad tuđom krvlju, svoju svako malo cijedimo iz natopljene zemlje, čistimo ju ispod noktiju i prekrižimo njezinom bojom budućnost.
Mi smo ti što, uvjereni kako samo mi znamo ginuti i kako samo nas znaju ubijati, raspravljamo treba li profilne slike obojati u belgijske zastave ili ne. Mračne komentare ostavljamo za domaće teme.

23.3 – Srijeda

Puklo je. I u SBB-u i u Federaciji, samo nitko ne želi priznati. Prvo je SBB rekao kako neće u Zastupničkom domu Federacije glasovati, pa je onda ispalo da će neki članovi stranke ipak glasovati. A onda je HDZ BiH, koalicijski partner, rekao kako to ne može ići, pogotovo jer je nesloga u SBB-u procvjetala na zakonu o braniteljima, koji su počeli upirati prstom u stranku.
SDA šuti.

24.3. – Četvrtak

Radovan Karadžić osuđen je na 40 godina zatvora. Jedno poglavlje koje bi trebalo potaknuti napaćene noge države na korak naprijed, ustvari je samo otvaranje stare priče. Ponovno ćemo, živi neprebrojani, brojati mrtve i svoju budućnost osuditi na doživotnu robiju. Pravomoćno.

25.3. – Petak

Bakir Izetbegović je održao još jedno predavanje srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću rekavši kako ne treba brinuti za Srbe u BiH. No, zašutio je opet pred izjavama turskog predsjednika Erdogana koji kaže su Bošnjaci Turci. Licemjerno je birati tko smije a tko ne smije miješati zagorjeli bosanski lonac.

26.3. – Subota

Nakon saharsog pijeska, druge su boje osvanule nad Mostarom. Grb oslikan na planini iznad Grada podigao je puno veću prašinu od one koja se godinama ne mete s mostarskih ulica i na koju se uz to nalijepi i ona iz Afrike. Boja se brzo suši, ali mahanje simbolima u nas je uvijek svježe. Svatko, valjda, ima pravo busati se u prsa na način na koji misli da je najbolje. No, pitanje je, primjerice, jesu li veći vjernici oni što krunicama ukrašavaju vratove i dekoltee ili oni koji bez puno galame mole da nam Bog svima dadne više pameti? Tako je i s bojom. Ponos ne liječi stvarne rane.

27.3. – Nedjelja

Uskrs. U crkvama su održana natjecanja u kićenju košara i uštirkavanju krpa i krpica koje su prekrile jaja i delicije za blagoslov. Skrušeno su dame dizale i odmotavale svoj uskrsni doručak da se vidi kako će kod njih biti raskošan posvećeni stol. Kao da je Isus nakon uskrsnuća odmah sjeo nešto jesti.

Kazaljke su pomaknute unaprijed. Barem smo ukrali jedan sat života u ovoj nakaradi od države.