Kasno marka do sposobnog stiže

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Moja najbolja prijateljica iz srednje i ja imali smo pakt, osmišljen pred kraj gimnazije, da ćemo se uzeti ukoliko s 28 godina i dalje budemo nevjenčani. Ona je tada bila simpatična, inteligentna, ali nesigurna bucka, a ja totalno bezvezni šonjo, štreberčina bokova širih od ramena. Prošle su godine i ona je postala obrazovana, mačka i pol, čak je i kosu pofarbala u plavo, uspješna poslovna žena. Moji su bokovi postali još širi, ali škola je završila pa sam počeo izgledati kao rođeni šonjo. Tih godina mi je prvi put u životu prošlo kroz glavu ŠBBKBB (što bi bilo kad bi bilo), da sam na vrijeme uzeo stvari u svoje ruke i povukao prave korake za koje sam tada mislio da ne bih znao. Da sam imao petlje, da sam skupio muda na kašiku (za one koji su mlađi od regrutacije, ovaj izraz nije plod moje bujne mašte).

Činjenica je ipak da smo oboje po isteku tih deset godina oboje od straha od tog čudnovatog pakta pobjegli u brak. Tako da je ŠBBKBB i ostalo samo hipoteza.

 Znaš šta bi Ustavni sud na ovo rek'o?

 Na svim područjima Federacije Bosne i Hercegovine Srbi do jučer nisu bili konstitutivan narod. Mislim, još uvijek nisu, ali sada imaju mišljenje Ustavnoga suda o ovom pitanju, to je ono otprilike kao kad je Mujo otišao na sud i tužio direktora u socijalizmu da nije pravilno da direktor s jednim djetetom živi u dvosobnom stanu, a on s četvero djece u baraki. Uglavnom, sudac presudi da nije pravilno, da direktoru treba dodijeliti trosobni stan.

- A šta sa mnom u baraki?

- Ni to nije pravilno, da ti živiš s četvero djece u baraki. Pravilno je da živiš u baraci.

Naime, postoji nekih 90-ak presuda i mišljenja Ustavnoga suda koja su mrtvo slovo na papiru. No, bitno je da o ovome govorimo dva desetljeća poslije Daytona. Zašto? Zato što nije imao tko skupiti muda na kašiku, izvagati testise, ocijeniti fizičku spremnost... Zato što među našim uhljebima nije bilo političke odvažnosti, hrabrosti, mudrosti, odgovornosti...

Iz 2010. godine datira prva Odluka o ustavnosti vezana za Grad Mostar i njegovu lokalnu upravu. Do danas nema odgovora na rješavanje ove krize, iako svi znaju krivce imenom, prezimenom, mjestom prebivališta, strukturom krvnih zrnaca i članske iskaznice.

Desetljeće i još malo od presude Europskog suda za ljudska prava o slučajevima Sejdić i Finci, dodajmo na to slučaj Pilav, apelaciju Bože Ljubića... i šta? Manjak odgovornosti, hrabrosti, mudrosti, nedostatak Sile, Midiklorijana... ŠBBKBB. Zamisli da smo u NATO-u ili EU. Zamisli da nismo u Njemačkoj ili Irskoj. Zamisli leteća kola. Zamisli tene što se same vežu. 

Piši, Bakire, 'vako

 Koliko je ono trebalo godina Bakiru Izetbegoviću da odreagira na izgradnju Pelješkoga mosta? Sedam ili osam godina, ne sjećam se najbolje, koliko ono bješe da je dokumentacija ležala u njegovoj ladici?! A sve što je trebalo u ova dva mandata bilo je poslati depešu s jednostavnim pitanjem: Koliko ima, brat bratu, od površine vode, kad je plima, do najniže točke na mostu? Da, tako i toliko jednostavno. OSAM godina nije uspio sastaviti takvu rečenicu na papir A4 formata, poslati i riješiti sve međunarodne dileme u i oko Neuma. Jer ga je strah, zamisli, kažu iz Hrvatske: 63! Što bi on tada, morao bi na Zavod za zapošljavanje.

Na isti način Bevanda u TRI godine nije uspio sazvati sjednicu komisije ilitiga povjerenstva za državnu imovinu i da bace na papir: vidi ovo, imamo ovoliko i ovoliko duluma tuten, imamo onoliko i onoliko jutara nunđe, miljon vamo, miljon tamo... I danas ne bismo razbijali glavu što nam Republika Hrvatska samovoljno oduzima naše objekte na Jadranu. Bolan, imamo mi objekte državnih poduzeća čak i na sjevernoameričkom kontinentu, ostalo iza Jugoslavije dovoljno da Čović izgradi pedeseterosobnu mansardu na Izetbegovića vili, s čardakom ni na nebu ni zemlji između.

Pa oni, njih nekoliko, ta bijedna šačica nesposobnjakovića kojoj se vi klanjate, oni godinama uvode korekciju na bescarinski uvoz poštom u protuvrijednosti od 300KM.

 O koju mi je rukave motat?

A i što bi? Vi znate da su ovogodišnji državni izbori legalni koliko i rodezijski Tito, Robert Mugabe. Svejedno ćete izaći i nešto zaokruživati, crtati. Vi ćete ih ustoličiti svejedno. Još jedan mugandat. A što bi bilo kad bi bilo...

Bolje i ne razmišljati o tome. Jest vala, zamisli da oni nešto naprave. Nisam završio onu priču s početka. Prošlo je još deset godina od onih prvih deset godina. Lijepo je s njom otići na piće ili večericu i danas. Ona je ipak i danas mačka i pol, obrazovanija, imućnija, zgodnija nego je bila. Ja... i dalje sam šonjo, ali znam da se ja ne bih mogao buditi kraj nje. Zabavno je otići ponekad na kavu s njom, ali zamisli ti tu muku, gomilat tolike pare, razmišljati hoćeš li na ljeto na Kanare, Karibe, jel novi televizor i mobitel izašao, iPhone ili Samsung, koji njemački auto kupiti ove sezone, kad će u Primarku, Zari, H&M-u nova kolekcija...

Bolan volim ja kupiti pivo i popit ga pred trgovinom, ako mi je ćeif, izvadit Twice iz frižidera i ubit se sarmom za ručak... A zamisli ti tu muku da se oženismo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.