Komšomolac: Prokletstvo olakog poređenja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U kakofoniji što je uslijedila nakon privođenja i privremenog pritvaranja premijera Federacije Fadila Novalića, civilnog zaštitara Fahrudina Solaka i hipstera, ratara, patriote i privrednika Fikreta Hodžića, nedovoljno se čula izjava člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Komšića: „Svaka borba protiv korupcije je za pozdraviti. Ne ulazeći u to šta radi Tužilaštvo, jer to svakako i ne znamo. Politički sve podsjeća na predratnu aferu 'Agrokomerc'. Političke posljedice po cijelu BiH, ne samo Federaciju BiH biće ogromne, kao što je to bila i afera Agrokomerc u ono vrijeme. Nažalost, posljedice te predratne afere su bile pogubne po zemlju“, rekao je SDA-ov visoki predstavnik za Demokratsku frontu, govoreći za web izdanje magazina „Start BiH“.

Olako, ukratko i bez nijansiranja, aferu „Respiratori“ sa onom s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća mogu porediti tri vrste ljudi: neozbiljni, neupućeni i oni što javnost smatraju zaostalom u razvoju.

"Znao sam da se tamo događaju velike stvari ali da se radi o tako dobro organiziranom poslu nisam ni sanjao. Tko to nije vidio ne može niti shvatiti zašto su autora svih tih projekata, Fikreta Abdićasvi jednostavno zvali – Babo. Bio je polubog. Ne zato što su mediji tu sliku o njemu napravili nego prije svega zato što je tamošnjim obiteljima donio posao, djeci škole, gradu ulice i bazene i da dalje ne nabrajam", piše bivši i jedan od najboljih direktora TV Sarajevo – ako ne i najbolji – Nenad Pejić.

Zbilja, Agrokomerc je bio čudo: Abdić je od zadruge u nerazvijenom ćošku Bosne napravio veliku kompaniju koja je bukvalno i iz dana u dan mijenjala život svojih radnika, njihovih obitelji i cijelog tog kraja u kojem su Velika Kladuša, Bihać, Cazin, Bužim... No, dojam kojeg su ostavljali  omaleni menadžer i veliki kombinat nije bio usklađen sa činjenicama.

“Tražeći objektivne razloge za tako brzi uspon Agrokomerca Admir Mulaosmanović, naučni saradnik sarajevskog Instituta za istoriju, objasnio je u svom istraživanju da je 1971. godine Bihaćka (Cazinska) Krajina postala poligon za testiranje ‘novog kursa’ jugoslovenskog partijsko-državnog rukovodstva za period 1971-1991. godine. Osnovne karakteristike ‘novog kursa’ bile su jačanje ‘na terenu’ koncepta državnosti republika i podsticanje privrednog razvoja kroz oslanjanje na ‘nosioce razvoja’ modelom dislokacije velikih privrednih sistema. Tako je Rudarsko-metalurški kombinat Zenica otvarao pogone u Bihaću i Cazinu, to isto radila je i Zagrebačka mljekara, povezivale su se građevinske firme iz Zagreba i Velike Kladuše, Gorenje je izgradilo svoju fabriku u Bihaću. Te godine skockala se još jedna srećna okolnost (pored ‘novog kursa’) zbog koje je narod Cazinske Krajine definitivno ubjeđen da ga je ‘bog pogledao’ i da mu je ‘kašika upala u med’ - na funkciju predsjednika Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine došao je njihov ‘politički Babo’ - Hamdija Pozderac”, dio je teksta iz beogradskog lista “Nedeljnik”, tabloidno naslovljenog sa: „Agrokomerc: Afera koja je označila početak raspada Titove države“.

U dijelom prijeratnom, a naročito poslijeratnom uzgajanju mitova i legendi o stradanju BiH, nerijetko se moglo čuti kako je cijela afera zapravo iskonstruirana u beogradskim obavještajnim i političkim centrima. Ta teza, međutim, nikada nije dokazana, kao što nije ni temeljito opovrgnuta.

Surove činjenice kažu da je Agrokomerc narastao zahvaljujući političkom pokroviteljstvu i Abdićevoj sposobnosti, ali i da se održavao pretjerujući u onome što jeste bila praksa tog vremena. Nije, drugačije rečeno, samo Babo izdavao takozvane mjenice bez pokrića, ali Babo to jeste radio na veliko.

"U vrijeme kada sam bio predsjednik Predsjedništva SR BiH (1978-1982), uz sve što je rečeno o uspješnom Agrokomercu, do mene su, i ne samo do mene, dolazila i neka kritička upozorenja i prigovori kako Agrokomerc uživa povlašten položaj u odnosu na druge kombinate, da je miljenik rukovodstva BiH, favorizovan olakšicama i nepovratnim kreditima, da Fikret Abdić nije kooperativan, stvara teškoće drugima, da je grandoman i da je svu vlast u kombinatu, Kladuši pa i šire koncentrisao u svojim rukama, da se poslovanje Agrokomerca netačno prikazuje", kazao je bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ, Raif Dizdarević, u intervjuu „Oslobođenju“ 2017. godine.

Bajka o čudu iz Krajine mogla je i duže trajati da nije bilo jednog požara poslije kojeg se tadašnja Služba državne bezbjednosti – iz do dana današnjeg nejasnih razloga -  uključila u istragu koja je pokazala razmjere Abdićeve igre s nepostojećim novcem. Političke i ekonomske posljedice – i tu Komšić jeste dijelom u pravu – bile su razorne po Bosnu i Hercegovinu: većina dotadašnje političke elite je smijenjena, sretniji su ostali „samo“ trajno obilježeni, a Hamdija Pozderac optužnicu nije preživio.

U isto vrijeme, kako piše „Deutsche Welle“, „ceh afere Agrokomerc platili su građani Bosne i Hercegovine, a posebno Velike Kladuše. Agrokomercu je oprošteno pedeset posto mjeničnog duga, no svi prihodi BiH od 1988. oporezovani su sa tri posto kako bi Republika vjerovnicima namirila drugu polovinu duga – 250 milijuna dolara. Tisuće ljudi je ostalo bez posla, zatvarani su pogoni, dnevno je odumiralo na tone peradi za koje nije bilo dovoljno hrane...“

Ne treba, ali stvarno, biti matematičar za izračuniti da je Babino čudo i čedo građanima BiH ostavilo „skromni“ dug od ondašnjih – vrijednijih nego danas - 500 miliona dolara, te izazvalo brzu smjenu partijskih kadrova koje su naslijedili ideološki neupitni, ali i manje uticajni i iskusni juniori Saveza komunista.  

Ako, dakle, postoji nešto što povezuje nabavku disaljki za maline sa velikom, davnom aferom, onda je to nepoštivanje zakona. Sve, ali sve drugo, potpuno je različito: od tehnike, preko iznosa, do formata aktera i njihovog diletantizma.

„Ako je propala Jugoslavije, jesu li morali propasti i kriteriji?“, upitao je, ima tome godina, pjesnik i scenarist Abdulah Sidran. Odgovor je, na našu žalost, pozitivan. Novalić, Solak i Hodžić, ne bi mogli Pozdercima ili Branku Mikuliću ni po cigare otići, a kamoli obnašati neke bitne dužnosti ili, eto, nabavljati medicinsku opremu po posebno nepovoljnim cijenama. I uz to nekorisnu: dobru tek da bude rekvizita u filmovima i serijama u kojima se radnja zbiva u bolnicama.

Također, deset i pol spičkanih miliona maraka za azijske ili već čije ventilatore je sića i za Agrokomercov minus i za sve ono što je u BiH pokradeno u posljednjih četvrt vijeka.

U konačnici, ni eventualni političko-privredni pad 3F neće biti ništa drugo nego žrtvovanje pijuna kako bi se spasila kraljica s Poljina, prva snaha u Bošnjaka i nadređena Bakiru Izetbegoviću. Ona mudrica koju ne smeta što je Vlada Federacije, zajedno sa Civilnom zaštitom, nabavku respiratora povjerila kolosalnom amateru iz Podrinja, već je pogađa što istragom nisu obuhvaćeni i neki nebošnjaci.

Na kraju, ako sudbina i BiH i Bošnjaka u njoj ovisi o tome šta će sud reći za Novalića, Solaka i Hodžića, onda je svaki loš, ma i najgori rasplet, zapravo happy end. Kakav god taj rasplet bio, ne može se, jer je neozbiljno, porediti sa Agrokomercom i ondašnjom financijskom, političkom i svakom drugom štetom, kao ni sa tadašnjim normama ponašanja. U prevodu, ta stara afera je, ipak, bila incident, dok je ova sadašnja pravilo: kako u Bošnjaka, tako i u ostalih konstitutivnih naroda.  

Ukoliko to Željko Komšić ne razumije, onda mu pomoći nema. Ukoliko samo ne zna, može iskoristiti džoker zovi Zlatka Miletića. Taj bivši član DF-a i izuzetan policijski profesionalac će mu, pretpostavljamo, rado štošta objasniti. Pa i to koju bandu štiti olakim povlačenjem paralela.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.