Kruženje milijun(a) u prirodi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neki dan su visoki političari jedne vladajuće stranke , sad ne znam je li to egzaktno izračunato ili odokativno odvaljeno, a sumnjam u ovo drugo znajući kako inače rade, upoznali javnost kako je bivši hrvatski član Predsjedništva (bos: član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda) koštao ovaj narod, a valjda se pritom mislilo na sva tri naroda zajedno – skoro milijun konvertibilnih maraka!

To milionče je, ako ste upratili prepucavanje, začin u jednom pismu javnosti kojom ta stranka, koja za sebe tvrdi da je lokomotiva koja vuče državu naprijed, optužuje bivšeg člana Predsjedništva za, iz njihove perspektive, štetno i antidržavno djelovanje prožeto demagogijom i šupljiranjem. Ali kako narod slabo razumije što je to štetno i antidržavno djelovanje, a na demagogiju i šupliranje je imun kao i na AIDS, što se redovno vidi na izborima, onda je najbolje nekoga ocrniti konkretnim brojkama. Kakva je da je, javnost još uvijek  uglavnom zna što znači milijun, još uvijek milijun zvuči strašno, kao i vuk. Makar i milijun i vuka slabo tko da je gledao oči u oči.

Kolut naprijed, dva nazad…

Ne ulazim u istinitost podatka, nisam imao uvid u konkrentnu dokumentaciju, mogu pretpostaviti da ni milijun nije daleko od onog famoznog skijanja na stranom snijegu o državnom trošku, što je jedna ranija popularna optužba na račun bivšeg člana Predsjedništva koji skija još od osnovnoškolskih dana i na Širokom Brijegu (inače gradu u Bosni i Hercegovini u kojem žive glasači za hrvatskog člana Predsjedništva) nije bio još od prije rata.

No, priznajem, kad pročitah taj skoro pa milijun, malo sam stao i za kolutao očima. Kolutao sam jer mi je taj milijun u priopćenju izgledao nekako groteskno, čak i sitno, ako smijem priznati, u kontekstu zaglavlja, potpisa i pečata onoga tko ga je napisao. Priča o šteti od milijun maraka, na ma kakav način da je taj milijun izašao kao konačni izračun, doima mi se kao kada ipak pronađeš onu iglu u plastu sijena i kažeš – jebote, ova igla nam je bila problem čitavo vrijeme! A iza tebe ostane čitav plast razbacan i raskupusan po livadi. I nikom ništa. Hoću reći da sam se toliko naviknuo na nestale i pronevjerene novce, kao i vi, da mi se taj milijun učinio kao posve mlaka optužba.

Mio, miliji, milijun!

Nemojte me krivo shvatiti, nimalo ne želim biti odvjetnik bivšeg člana Predsjedništva koji opet ima želju, za razliku od srpskog i bošnjačkog kojima to niti ne pada na pamet, zastupati interese svih (??) građana (??) (hrv: preglasavanjem od strane mahom bošnjačkog biračkog tijela). Eh, da… itekako sam svjestan svih konzekvenci njegovih političkih avantura koje se oslanjaju na rupu u sustavu uzrokovanu (malo)brojnošću jednog od konstitutivnih naroda (uostalom, ne živimo li i danas na repovima istih tih avantura u minulom razdoblju?). Posebno sam svjestan toga u svjetlu  nepostojeće realne snage opcije za koju se zalaže i kojoj je, uz sav jad i bijedu aktualne vlasti, realan doseg inat nadbijanje u borbi za hrvatsku fotelju u trojnom predsjedništvu.

Ali to nije razlog da ne primijetim kako mi onaj optužujući miljun, svemu navedenom unatoč, nekako bode oči. Ne zato što je velik i sramotan, ne zato što je moguće i istinit, nego zato što u kontekstu odakle stiže izgleda upravo suprotno izvornoj veličini, kao dječja optužba, ono kad upireš prstom u onoga sa slamkom u ustima da prikriješ da si ti nepovratno prosuo Colu dvolitarku na nekom rođendanskom partiju. Milijun je puno, ali, eto, prvi put mi se učinio nekako malenim. I ne mogu tu protiv sebe, kad me se već tiče, jer lijepo je rečeno da su ukradene i od mene.

Kako je nestao milijun u mome potoku

Što ne mijenja na stvari da me milijun sam po sebi nervira i  čini bijesnim, kao što su me činili bijesnim i poticaji poljoprivredi u slobodnom kruženju nazad u ministrov džep ili glasanje za istog i prodaja obraza i ponosa za stotinu maraka. I još milijun malih i velikih malverzacija na velika zvona proklamirane alternative, koje su naučene od najboljih i onih s najdužim stažom na političkoj sceni, onih koji su tapiju stavili na definiciju svakog od tri naroda.

 I pitam se, postoji li uopće neki izračun kojim se može određena vladavina, a ima ih koji vladaju otkad je „demokratije“, pretvoriti u konkretne brojke? Može li se točno znati koliko su nas koštale sve ove godine bačene u ništa, koliko su nas kolektivno ojadile politike koje su nam se nudile kao jedine prave kroz sve ove godine, kao i one koje su im suflirale (a tu rijetko koga možete naći da nije bar malo umiješao prstiće)?

Mislim, možemo i odokativno, kao i puno toga u ovoj zemlji, ali ne sumnjam da bi i na jedan i na drugi način prešli deset  milijardi za tili čas, pa brzinom warp pogona krenuli zakucavati cajger – i tko zna gdje bi se zaustavili! Kad uračunaš sve upropaštene živote, zgažena polja, pusta sela i nagrđene gradove, kad pogledaš sve one kolone koje samo čekaju da netko drugi preuzme šalter za gašenje svjetla, kad pogledaš prljave rijeke, podivljalo smeće, rasprodaju tuđincu i proračune koji cure kao cjedaljka za čaj….ponestane nula da bi se iskazao konačan broj. Izgubiš volju.

I onda dodaš i taj milijun. Čisto da znaš kako nade u drukčije naprosto nema. Kao ni prave alternative. Jer glavne figure ili jesu, ili su već bile, pa bi opet, neki bi vazda, a alternativa se obično pokaže jednako halapljivom u pruženoj šansi. I tako ukrug. Milijun po milijun. I šupljiranje & demagogija kao celofan.