Ljeto u OHR-u: Majstorstvo kompliciranja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ukoliko Visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, zaista namjerava nametnuti novi Izborni zakon u Federaciji BiH, zašto se uopće konsultovao sa predstavnicima političkih stranaka iz većeg entiteta?

Jedan od mogućih odgovora je taj da je svjestan kako bez njih, zapravo, može odlučiti šta god hoće ali, vidimo po reakcijama iz Sarajeva, neće dobiti ništa osim što će podgrijati ionako vreo problem.

Ako, pak, Visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, zaista namjerava nametnuti novi Izborni zakon u Federaciji, zašto onda o tim izmjenama nije detaljno razgovarao sa onima sa kojima se konsultovao, umjesto što ih je iznenadio medijskom distribucijom još uvijek nezvaničnih, novih izbornih pravila?

Jedan od mogućih odgovora glasi: pošto je odavno najavljeno da će se pregovori o izmjenama Izbornog zakona nastaviti nakon izbora i formiranja vlasti, Schmidt je, što kroz razgovore, što puštanjem u javnost nacrta izmjena Izbornog zakona, odlučio ispitati raspoloženje onih sa kojima će – dobro, možda ne svima – uz pojačanja iz Evropske komisije i SAD-a, razgovarati na zimu ili na proljeće iduće godine.

Sila je najefikasnije oružje diplomatije, samo što je Schmidt, za razliku od njegovih najučinkovitijih predhodnika, nema.

Kada su, primjera radi, bivši Visoki predstavnici smjenjivali tadašnjeg predsjednika Republike Srpske, Nikolu Poplašena, pa zatim današnjeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, Dragana Čovića, uvodili jedinstvene, neutrale registarske oznake za automobile ili redefinirali odnose unutar Doma naroda, nisu, nije zabilježeno, o tome pitali Srpsku radikalnu stranku, HDZ, Narodnu skupštinu RS-a ili bilo koga sa sarajevske političke scene.

Snagu koju su imali Jacques Klein ili Wolfgang Petritsch, Valentin Inzko je mogao samo zamišljati, a ni Schmidtu ne preostaje ništa drugo bez jedinstvenog Vijeća za implementaciju mira, NATO snaga pod nekakvom mirotvornom, stabilizacijskom, kakvom li, oznakom, te drugih vrsta pritiska kojim se protivljenje preko noći pretvara u kooperativnost.

Dodamo li, uz malo Vegete, svemu i činjenicu da Ruse odavno ne zanima ljubav Republike Srpske, već uticaj na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine u kojoj im je, još uvijek, cilj status quo i posljedično držanje BiH dalje od Zapada, te njihovo, dakle rusko, nepriznavanje Schmidta kao Visokog predstavnika, onda još samo treba odrediti je li Visokom predstavniku dobro na ovim vrućinama ili su mu namjere skrivene.

Do općih izbora ostalo je manje od tri mjeseca i nema ama baš nikakve potrebe da se provjerava raspoloženje aktera političkog života u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji: sve je navlas isto kao prije pola godine, dvadeset osam ili pedeset i devet mjeseci.

Egzibicionističkim konsultacijama i održavanjem na životu tvrdnje prema kojoj je spreman nametnuti nova izborna pravila koja najviše odgovaraju HDZ-u, Christian Schmidt uspješno puše u guzicu toj, ali i Stranci demokratske akcije, te Željku Komšiću.

Potonji do još jednog mandata može doći, treba li reći, isključivo bošnjačkim glasovima koje će prikupljati distribucijom straha od Čovića i Čovićevih, računajući svakako i Borjanu Krišto.

Bakir Izetbegović se, također, ne zamara srpskim i hrvatskim biračima, već onima koje treba spriječiti da glasaju za Denisa Bećirovića koji jeste član Socijaldemokratske partije, ali je kandidat Trojke, koalicije čiji je kičmeni stub Narod i pravda Dine Konakovića. On svoju SDA-ovsku prošlost i konzervativnu sadašnjost kooperativnošću pokušava amortizirati kod stranaca kojima nikako ne gode NiP-ovi stavovi o Paradi ponosa ili nazivanju škole i ulice po Mustafi Busuladžiću.

„Ja sam uvjeren da će HDZ-HNS uraditi sve, da pokušaju insistirati na rješenjima u svoju korist. Mišljenja smo da nemamo ništa protiv da se relaksira blokada u Domu naroda, Schmidtova intervencija bi tu mogla biti učinkovita, i ne bi došli u situaciju da još četiri godine gledamo Novalića”, kazao je Konaković nakon razgovora sa Schmidtom, a prije nego je objavljeno ono što će, još uvijek navodno, Schmidt nametnuti.

Odgovor je dobio u roku odmah: „Elmedin Konaković je toliko opsjednut željom za pozicijom premijera Federacije da je spreman izdati Bošnjake i palestinizirati Bosnu zbog nje. Kontinuitet njegove politike potvrdila je i Međunarodna krizna grupa kada je jasno naznačila njegovu stranku i SBB kao dvije koje su tokom pregovora bile spremne popustiti HDZ-u. Neka nastavi vježbati kolutove u hladu opozicije, jer Vladu Federacije u ovim izazovnim vremenima ima ko da vodi".

To što mu ga je dao upravo Novalić kojem je kupnja preskupih i loših respiratora najveći uspjeh u jednom redovnom i jednom tehničkom mandatu, „u ovim izazovnim vremenima“ ne znači da njega, Novalića, ne treba shvatiti ozbiljno. Kada počne lov na izdajnike, onda se lovcima ne gleda u biografiju, krivične prijave i stranačke iskaznice.

Dragan Čović, naravno, nema od koga izgubiti i njegov najveći problem su apstinenti koje sada, na bilo koji način, treba navesti da izađu na izbore i statistički pokažu kako lider HDZ-a ne zastupa većinsko mišljenje Hrvata u BiH, već da ima njihovu plebiscitarnu podršku, pa se, posljedično, ni njega, niti prijedloge HDZ-a ne može ignorirati, kao što ga se ne može zaobići prilikom imenovanja mandatara Vijeća ministara.

Za sada je samo on, dakle Čović, u win – win poziciji: nametne li, zaista, Visoki predstavnik izmjene Izbornog zakona o kojima se, bez zvanične potvrde iz OHR-a, govori, predsjednik HDZ-a može reći da je ostvario politički trijumf. Ne dođe li do njih, reakcije stranaka iz glavnog grada mobilizirajuće su i za one koji izborni dan troše u crkvi, u polju i u kladionici.   

NiP i Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića bi se, nije nemoguće, možda i mogli složiti sa dijelom onoga što će, navodno, postati zvanično od prvog dana narednog mjeseca, ali koliko god taj dio bio mali, sasvim je dovoljan za sukob sa SDP-om i Našom strankom što široki opozicioni blok koji je dao podršku Bećiroviću prilično slabi čime, naravno, jača SDA.

Ako Visoki predstavnik nema namjeru čim prije javno, jasno i glasno reći šta će i kako napraviti, onda je najbolje što može učiniti da uzme godišnji i ode na more. Njemu to sigurno nije skupo.

Ukoliko je sve ovo izveo vjerujući da je našao najbolji način  da na kooperativnost natjera one koji su svaku sličnu priliku iskoristili da propuste priliku – Izetbegovića, Čovića, eventualno Komšića – onda je najbolje da ode u penziju. Njemačka je, nije crkavica kao u Bosni i Hercegovini.

Sve što je Christian Schmidt uspio kombinirajući nepotrebne konsultacije i nezvanične informacije jeste da je – srećom, ne bukvalno – označio početak radne akcije kopanja rovova, a da još uvijek niko nije siguran za šta se ili protiv čega tačno bori.     

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.