Lopov se krije i čuči u većini nas…

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neki dan jedna kolegica reče kako smo mi ovdje najbogatiji narod na svijetu, jer, evo, kradu nas 25 godina, a još uvijek imaju što ukrasti! Dobra fora, rekli bi neki satira, konstrukcija sa bogatim udjelom zbilje.

Odgovorih joj da mi u čitavoj toj stvari s tom krađom dugom dvadeset i pet godina i našim bogatstvom nešto jako smrdi i da imam dojam ili da nas ti koji kradu ne kradu koliko se priča, ili je stvarno to što nam ukradu nama zapravo ništa!

Zbilja, apropo prve sumnje, tolike godine se priča o konstantnoj krađi i lopovluku, nema gdje se ne krade - kradu ministri, kradu župani, kradu predsjednici, kradu pomoćnici, kradu savjetnici, kradu rođaci, kradu tajnici, kradu asistenti, kradu profesori, kradu dekani, kradu zastupnici, kradu nadzornici, kradu pozornici, kradu komesari, kradu sekretari, kradu s desna, ali kradu i s lijeva. Kradu kroz papire i mimo papira, kradu na finjaka i kradu na kvarnjaka. Kradu za raju, kradu samo sebi. Svi, jebote, kad se dočepaju zgodnog mjesta - kradu!

…i čeka pravi čas!

Priča se po gradu da kradu. Novine pišu - kradu. Televizija kaže – kradu!  I ne samo da kradu, nego i uzimaju svima ostalima zadnju nadu!

Sve nabrojano bilo bi posve dovoljno da ta velika gomila svih ostalih izleti na ulice i na*ebe im se svima po spisku. Ali, gomile nigdje, a niti se nazire da će je biti. Dakle, sve ove koje ovi drugi kradu još uvijek to dovoljno ne boli, pa i dalje niko ništa, tek javno, svakodnevno, protokolarno gunđanje koje se zalijepi uz "Đe si, šta ima?"– i tu dolazimo i do ove moje druge sumnje. Možda nam je to ništa?

Možda je većini samo krivo što ovi nabrojani kradu jer im se može, jer im se otvorilo i poklopilo i jedina srdžba koja je u „obespravljenima“  je nemoć da i oni tako ne mogu krasti, ono, na visokom nivou? A ta nemoć, ta zavist i jal, iako može okrenuti svojom snagom prosječnu vodenicu, ipak  i nije tako moćan pokretač kao, ne znam, nekakva glad i mrtva neimaština, koja ostane nakon što te lopovi totalno opelješe i nakon što te prava pljačka izvede onako golog na ulicu?

Jesi lopov, svaka ti čast!

Zašto je nama sve što se ukralo zapravo ništa, a ništa je jer samo gunđamo o tome  u maniru rečenice „kakvo je vrijeme danas?“  Pa možda baš zato jer u nas svi kradu! Kradu čak i ovi koji se stalno žale da su donji i da ih kradu „oni odozgore“ dvadeset i pet godina? Možda, da se riješimo svih iluzija, živimo u narodu u kojem većina krade i vara po mogućnosti? Neki to rade otkad znaju za sebe, neki otkad su dobili posao, neki otkad ih nitko ne gleda…

Dojma sam da u ovoj zemlji ne krade i ne vara samo politika i dužnosnici razmješteni po foteljama, nego se svatko ugrađuje po mogućnosti. Kradu, možda, i čistačice, ponesu doma koji litar varikine, sapun i jednu od one tri metle, ionako će ih pisati kao potrošene, ali to može bit' nije napeto za u novine? Koliko uredskog materijala nestane u akciji oko tri i pol popodne?

I danas nam je smiješna ona fora kako su prije rata radnici Sokola od plemenitog metala koji se koristio za trapove aviona pravili mlinove za kavu i iznosili ih iz kruga tvornice i nosili doma. Je li to dobra fora ili ipak samo drska krađa? Kradu li vas majstori, oni s vazda poštenim licem i izjavom 'Ma, 'ko vam je ovo prije mene radio?'.

Kradu li vas oni koji vam prodaju loš auto upakiran i ušminkan da se sav cakli, oči ga se nagledati ne mogu, a sutra vam crkne na sred ceste?  Kradu li vas na vagi, na mesu u bureku, lažu li vas deklaracije i uzimaju li vas k'o lopatom na hrani, gorivu i uslugama?

I viknuo – Majko, hoću i ja 'vako!

Varaju li vas gdje stignu i varate li vi njih? Odbijate li platiti nešto što je red platiti? Zaobilazite li sve obveze koje možete izbjeći? Zaobilazite li zakone i pravila i kada napravite prekršaj je li prvo tražite vezu da vam to sredi? Živite li na dug i lažete li okolo da ćete sve vratiti, a znate da je kilo obraza danas ni po' marke i da vas briga za dugovanja? Uberete li tuđe cvijeće i presadite li ga kući? Uberete li nešto s tuđe grane? Parkirate li tamo gdje se ne bi smjelo, ali vas zaboli neka stvar, jer to je ničije, tek tamo neko javno dobro?

Svađate li se s Parkovima oko plaćanja, a smeće svejedno bacate s balkona? Varate li na putnim nalozima? Računima za gorivo? I na kraju krajeva, primate li plaću na ruke, a samo obavezni dio na banku, jer kome vi da plaćate tamo neka socijalna i zdravstvena osiguranja, kad su to tamo sve lopovi? Ima li među vama stvarno beskompromisno nepotkupljivih ili je i to samo vaš nastup za medije, kako inače vole nastupiti i oni "odozgora"?

Eto, to je zapravo to, kradu nas dvadeset i pet godina, ali krademo i mi njih, a svi skupa činimo začarani krug krađe od nas samih, od društva, zajednice, civilizacije! I jedina želja koju ima onaj koji će javno reći da je obespravljen je da malo i on krade s visoka, jer dodije samo krasti varikinu, metlu ili papir iz firme.  

Dodije samo varati rodbinu i poznanike. Dodije to, i prokletu srdžbu stvara ako se ne podigne na veći nivo s godinama. Odmah se osjećaš kao luzer i papak. Recite vi meni, nije li tako?