Mali od sultana: Bolan sudar s posljedicama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dok je odlazeća njemačka kancelarka Angela Merkel u Beogradu večerala sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, novi Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, u Sarajevu objašnjavao Željku Komšiću da će se zalagati za izmjene izbornih pravila prema kojima on, Komšić, neće moći biti dio kolektivnog šefa države kada god to odluči Stranka demokratske akcije, a predsjednik Narodne skupštine Republike Srbije Ivica Dačić bio u Turskoj i akšamlučio sa tamošnjim liderom Recepom Tayyipom Erdoganom, Bakir Izetbegović je sabirao troškove kćerkine svadbe i slavio mogućnost da njegova supruga ipak ima dokaz da je završila fakultet.

I svi su, osim Izetbegovića, ponešto izjavili nakon sastanaka po glavnim gradovima onog dijela svijeta koji je u Evropi samo na geografskim kartama. Najkraće se i najzanimljivije izrazio Dačić, bivši Miloševićev junior, Vučićev vječiti partner i socijalista dodikovskog tipa. „Jedna od važnijih poruka turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana je da je spreman da lično doprinese smirivanju tenzija u BiH“, izjavio čelnik srbijanskog parlamenta.

Negdje u isto vrijeme sarajevski studio n1 televizije je ugostio Senada Pećanina, advokata i jednog od najznačajnijih novinara u historiji ovdašnjeg žurnalizma, osnivača i bivšeg vlasnika magazina „Dani“. „Mi smo imali situaciju u kojoj je tadašnji član Predsjedništva Bakir Izetbegović bio primljen kod Merkel i dan nakon te posjete me je nazvao prijatelj iz njemačkog Ministarstva vanjskih poslova da me pitaju o čemu se radi jer su svi iz kabineta Merkel bili šokirani razgovorima koje je Izetbegović vodio sa kancelarkom Merkel. To je period kada su pojedine zemlje poput Njemačke, Holandije, Austrije zabranile održavanje predizbornih mitinga Erdogana. Izetbegović je godinama čekani susret sa Merkel iskoristio bukvalno da se svađa i prepire sa njom oko toga da li je Njemačka imala pravo da zabrani miting AKP partije. Sarajevo je tada odabrano kao centar predizborne kampanje turske vladajuće stranke i u razgovoru od sat i pot, Izetbegović je oko 50 minuta proveo braneći poziciju Erdogana i Turske. Svi lideri malih zemalja sa takvom zemljom, takvom silom valjda trebaju da iskoriste za sebe, za privlačenje investicija, za popravljanje svoje politike globalno. On je tu branio i prepirao se oko demokratičnosti odluka Njemačke“, rekao je, pored ostalog, Pećanin.

Spojimo li – kako je glasio jedan od predizbornih slogana Hrvatske demokratske zajednice BiH, čiji je autor, čisto da se kaže, Bošnjak iz Sarajeva – kockice zajedno, možemo predvidjeti dalji razvoj događaja u kojem će Izetbegović prvo doživjeti politički poraz, pa će mu Erdogan objasniti kako je ustvario pobijedio.

Posjeta Angele Merkel Beogradu, malo prije novoizmišljenog svesrpskog praznika čiji je jedini smisao da čupa živce komšijama i susjedima, nije organizirana zbog toga što je kancelarki dosadno ili zato što je na odlasku odlučila pokazati koliko joj je snage ostalo. Moćna i dugogodišnja stvarna šefica Europske unije sjela je u avion i sletjela u Beograd da učvrsti poziciju Aleksandra Vučića, usput mu se zahvali jer je Dodiku objasnio kako, ipak, Christian Schmidt jeste Visoki predstavnik, ma šta u Laktašima mislili o tome, ali i kaže i pokaže kako on, Vučić, ima njenu i njemačku podršku bez obzira na pokušaje destabilizacije Crne Gore, maltretiranje Bosne i Hercegovine i ignoriranje kosovske nezavisnosti.

Možemo sada nadugo i naširoko tumačiti ovakav stav Angele Merkel i veze posljedica i uzroka – a on je u energetskom partnerstvu Berlina i Moskve - samo nema potrebe: u politici, kako je govorio Winston Churchill, nema vječnih ljubavi i mržnji, već samo vječnih interesa.

Sa ojačanim Vučićem u zaleđu, Milorad Dodik očito može nastaviti divljati i raditi gotovo sve što poželi, samo što, eto, ne smije odvojiti Republiku Srpsku od BiH i mora, jednostavno mora, sam sebi skočiti usta i priznati Schmidta kao HR-a. Sa opozicijom kakvu ima i medijima koje kontroliše štete za njega ili neće biti ili će je sanirati između dva odlaska na instrukcije u Beograd.

Isti taj Schmidt će, sudeći prema dosadašnjim istupima, predložiti, nije nemoguće da će ih i nametnuti, nova izborna pravila koja možda neće zadovoljiti sve želje Dragana Čovića, ali sigurno neće niti jednu Bakira Izetbegovića i njegovih marioneta poput Željka Komšića.

Oba ta procesa, logično je, trebala bi izazvati žestoke reakcije SDA – koja još uvijek jeste najjača bošnjačka stranka i ima najveći demokratski legitimitet – ali će one, izuzmemo li poneki intervju medijima u turskom vlasništvu i na bosanskom jeziku, izostati. Za to će se, je li tako, tako je, pobrinuti Recep Tayyip Erdogan. Obećao je Ivici Dačiću – šefu parlamenta zemlje u kojoj posluje 400 (slovima: četiri stotine) kompanije iz Turske, dok vanjsko-trgovinska razmjena između dvije zemlje iznosi milijardu i 300 miliona dolara, a cilj je da dostigne ravno dvije.

Tako, eto, izgleda svijet u kojem su, da se podsjetimo, vječni samo interesi.

Kakvo nam god bilo sutra, Dragan Čović je već u win-win situaciji: dobijemo li novi Izborni zakon usklađen sa željama HDZ-a, on će na vlasti biti vječno, a ako Schmidt odluči još neko vrijeme zadržati stari, Čović će dok je živ upravljati svime, ali baš svime na područjima na kojima su većina Hrvati.

Milorad Dodik će, očigledno, preživjeti situaciju u koju se sam doveo neprekidnim pokazivanjem sile i ostati, dok god to Vučiću odgovara, direktor RS-a i upravnik Srba u BiH.

A ukoliko ništa od navedenog ne odgovara Bošnjacima, odnosno Stranci demokratske akcije, Bakir Izetbegović može... Ma ne može on više ništa. Nakon što mu je babo Erdoganu ostavio „Bosnu u amanet“, a on sultanu za 21. vijek predao bošnjački politički subjektivitet, ostalo mu je ili da reži na ogledalo – što neće – ili da, prvo, ode po mišljenje u Ankaru, pa zatim uradi sve što se od njega očekuje. Poslije će moći jaukati o ugroženosti, te sebe i SDA predstavljati kao jedine branitelje i Bosne i Hercegovine i njenog najbrojnijeg naroda.

Uostalom, ako su deklarativna briga i praktični rad na pogoršanju ionako grozne situacije u BiH do sada donosili politički profit, pa zašto ne bi pokušao još jednom. Što sam, što uz Erdoganovu pomoć. Dug kumu i rezervnom političkom ocu  će poslije vraćati na sve načine, pa i tako što će pred nasljednicima Angele Merkel umjesto o Bosni i Hercegovini i njenim interesima, govoriti o ljepotama Turske pod kontrolom AKP-a.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.