Nabrijani patrioti i plan za propast

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Toliko je toga oko čega se naši lideri ne slažu, ne snalaze i ne nalaze, da ljudi uopće više ne znaju niti žele znati što je kamen spoticanja u ovoj zemlji.

Famozni ANP, a to nije Antikoprupcijski nacionalni program niti Antikoprupcijski nadnacionalni program, zid je preko kojeg Bosna i Hercegovina već neko vrijeme ne želi prijeći.

Način je to da SDA dobije na vremenu, nabrije patriote i one što misle da jedino oni ispravno skaču za ljubav prema Bosni, i da naoštri sve pružene jezičine u BiH. A jezici se, svjedočimo tome, pružaju, sve oštriji i oštriji. Pa kad ga ne plaze lideri, onda to stranačka beljezgarija uradi najbolje i najprljavije što može, a i klimački mediji dadnu si oduška.

Način je to da još jednom dignemo ruke od ove zemlje dobivajući još jedno priznanje da s njima takvima i nama ovakvima ne možemo nigdje. Samo preko granice.

Dakle, famozni ANP je godišnji nacionalni program zbog kojeg smo, sad je sasvim sigurno, izgubili čitavu godinu dana i zbog kojeg se saplećemo iako u njemu trebamo napisati što ćemo na NATO-putu, o kojem nitko ne pita građane, učiniti u ovo dana do kraja rujna što nam je preostalo od tog plana. Jer famozni ANP je godišnji plan koji vrijedi od rujna 2018. do kraja rujna ove godine.

Dakle, svima je jasno da se koplja lome na stvari koja ne može ništa promijeniti u zemlji u tako malo vremena. No, može, a računaju na to oni što kuhaju i začinjavaju ovu čorbu, dugoročno posložiti malo drugačije stvari nego što su bile.

Opet je Milorad Dodik, zahvaljujući Bakiru Izetbegoviću i njegovom dvojcu u Predsjedništvu, postao jači i opet je hrvatsko biračko tijelo primorano da ih brani Dragan Čović, kojeg su nedavno gađali bocama. Doduše, plastičnim.

Nisu, dakle, ANP ni ucjena s Vijećem ministara pravi razlozi zbog kojih sve stoji u ovoj ukočenoj nakaradi od države. Činjenica je da će sveta trojka i njihovi sateliti, u svojim zamišljenim utvrdama postati još jači i da će šuplje priče umotane u galame još jednom svesti na to da se bez njih ne može. Ili da, tko misli bez njih može slobodni ići.

Bilo bi zanimljivo vidjeti što se to sve krije u tom paklenom planu od kojeg neki bježe a neki ga drže trenutno glavnom osovinom na kojem država počiva kao i to da se lideri svađaju o točkama tog plana. No, poznajući nas i naše planove kao i sve papire koje smo predali strancima, riječ je o još jednoj šupljoj priči koja se koristi za više ciljeve. (Do te mjere da i navijači, koje bi trebali zanimati transferi, golovi i blato na terenima, zadiru u dubokoumlje političkih lidera i plaše nas da se i na tribine seli priča koja uvijek užasno završi.)

Sjetit ćemo se Komšićeve kratke nogavice pred Europom, papira od pet rečenica koji je predstavljen kao najveći europski porez hrvatske politike u BiH i silnih uvjerenja bošnjačke politike da su, dok gledamo erdoganizaciju stranke i vladanja, spremni na veliki korak naprijed prema zapadu. Toliko smo se izblamirali prema vani da nas ne čude priče da svi oni kojima smo se umišljeno smijali sada mašu našoj nakaradi ostavljajući je da se guši u dogovorima onih koji samo znaju da se ne žele dogovoriti.

Propast velikana u Mostaru i potonuća rafinerijskog broda u Brodu kao i gubitak bošnjačkih strateških mjesta umotani su i skriveni u krizu neviđenih razmjera koja je na kušnju stavljena dokumentom s principima u kojem je, ispada, najvažniji i najostvarljiviji 12. princip koji kaže da je dogovor propao ako nema dogovora.

I takve su naše strategije i dokumenti koji će nam donijeti bolje sutra koje će sve manje ljudi doživjeti pod ovim i ovakvim nebom. Očito je da zemlja, koja nema Povelju Kulina bana niti Daytonski sporazum u svojim vitrinama ne zna rukovati papirima i da nije sposobna sada, kao što nije bila sposobna nikada, upravljati sama sobom i misliti svojom glavom. Jer, očito je, naše glave ne misle na nas. Misle na sebe i one koji jedini imaju strpljenja i koristi od njihovog praznog hoda i šuplje priče. A to su oni što kupuju sve što oni u svom nedogovaranju načmu da propadne.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.