Skraćenice krivnje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

(Nedavni) kaos sa smećem u Mostaru te pronađenim opasnim i ozbiljnim otrovima u pogonima pročistača otpadnih voda, pokazalo je sav nemar koji krasi one što sjede na dužnostima s kojih bi trebali brinuti o nama. Naime, jedna je visoka gradska dužnosnica grada koji nisko pada tada izjavila kako njima u laboratorijskim nalazima analize otpada nije bilo ništa sporno jer ne poznaju skraćenice i nisu baš najbolji s kemijom.

Riječ je o sumnji na vrlo opasne tvari koje službeno ne može dokazati niti jedan laboratorij u našoj zemlji ali i o još jednom pokazatelju kako se to kod nas odnosi prema poslu i kako se, što je još gore, oni na visokim pozicijama odnose prema životu.

Veza sa stvarnošću

Jasno nam je svima, a o tome su se ispisala mora slova, kako živimo u vremenu pogrešnih vrijednosti i kako su sve veće razlike među onima koji sjede visoko i onih što ih plaćaju. Mostarski slučaj smeća, otrova i skraćenica samo je pokazatelj kako raznorazni dužnosnici gube vezu sa stvarnošću i kako svijet u kojem oni žive nema veze sa svijetom u kojem se bore obični građani.

Upravljati nečijim životima, životnom sredinom i donositi odluke o kojima će ovisiti generacije, kod nas je shvaćeno prilično olako. Da nije tako, ne bi se na ozbiljne tvrdnje o tome kako se otkriva uzročnik velikog povećanja broja oboljelih od raka na područjima uz Neretvu, odgovorilo školski: Mi ne znamo kemijske skraćenice.

Naravno, svjesna je visoka gradska dužnosnica za svoje nepoznavanje skraćenica i svoje nemarno obraćanje građanima neće odgovarati kako što nitko u lancu upravljanja gradom neće biti kriv što je tamo negdje nešto krenulo po zlu. I to prilično velikom i ozbiljnom. Napravili smo, dakle, društvo u kojem će se život svesti na nedodirljivost neznalica u vlasti i nemoć onih što gutaju njihove, što stvarne što psihičke, otrove.

Porazno shvaćanje stvarnosti

Ako bi se dalo kakvim stručnjacima istraživati stanje u našoj zemlji – ne vjerujem da je i u drugima nešto bolje – dobili bismo zaključke o poraznom shvaćanju stvarnosti. Fotelja, to najsanjanije mjesto u zemlji i izraz za jedini spas i put do lagodnog života, nevjerojatno mijenja ljude i odvaja ih od stvarnosti do te mjere da oni koji zasjednu kao da žive u drugim svjetovima.

Slušamo svako dvije godine u predizbornim utrkama razna obećanja, tvrdnje o boljim životima, gledamo upiranja prstom u krivce a potom svjedočimo nevjerojatnom uzdizanju onih što po čudnim zaslugama zasjednu gdje zasjednu.

Niti jednom nismo vidjeli da je netko za nekom govornicom, ili pred nekim skupo plaćenim stolom donio ogledalo pa da je sve svoje govore sasuo sebi u lice i da je izanalizirao sebe. Uvijek se gleda u nekog drugog i uvijek se nekom drugome stavlja meta za krivnju po potrebi.

Postali smo tako društvo onih koji uporno preko balvana u svom oku gledaju naći trun u nečijem drugom, a svoj balvan zanemarivati i krivicu za sve prebaciti na druge. U jednom znanstvenom radu o osjećanju krivnje navodi se kako je za samo postojanje krivnje nužno pretpostaviti postojanje nekoga višega autoriteta. Očito je, dakle, da naši autoriteti misle da su na samome vrhu i da nemaju razloga za bilo kakve osjećaje osim uzvišenosti i nedodirljivosti.

Okrenute definicije

U Psihologijskom rječniku krivnja se definira kao ''neprijatan emocionalni doživljaj koji prati saznanje o kršenju ili narušavanju moralnih normi i pravila ponašanja''.

''Javlja se kada osoba prekrši usvojene norme koje čine njezinu savjest; to nije strah od kazni iz vanjskih izvora ili samo stid pred drugima, nego neprijatni doživljaj umanjene i ugrožene osobne vrijednosti. Osjećaj krivnje dovodi do pojave obrambenih mehanizama i reakcija usmjerenih na smanjivanje ili otklanjanje neprijatnog stanja'', navodi se u definiciji.

No, kao i sve, i ove smo definicije okrenuli naglavačke jer se očito nakon nemarnih izjava i izgubljene brige za sugrađane nije mogla vidjeti savjest, niti osjećaj da pada osobna vrijednost nespretnog i nesretnog govornika. Dužnosnica koja je izjavila kako ne poznaju skraćenice koje otkrivaju da se u otpadu nalaze opasne tvari očito je daleko od saznanja i spoznaje ''o kršenju ili narušavanju moralnih normi i pravila ponašanja''. Za nju, kao i za brojne druge, greške u vladavini nema.

No, valja i nama, koji ne sjedimo visoko, pogledati u svoj balvan i stati pred svoje ogledalo. Nismo ni mi, barem se tako ponašamo i tako pristajemo živjeti, oni koji žele naučiti skraćenice boljeg života. Pristali smo, bez puno borbe, živjeti u društvu u kojem će osjećaj krivnje i želja za ispravkom pogrešno napravljenog biti nepoznanica i zanemarit ćemo onu da se onomu tko prizna pola prašta.

Vrijeme bezbrojnih krivaca

Nećemo, baš kao ni visoka dužnosnica bez skraćenica, sami sebi priznati da ni mi ne poznajemo sve skraćenice koje nam utječu na život, da učimo sve oko sebe da treba ići linijom manjeg otpora, saginjati glavu i okretati se od stvarnih problema. Teško ćemo priznati da je i krivnja u našim rukama jer pristajemo da nam lažni moralisti lažnim brigama o nama i našim životima život okreću krivim vrijednostima i da na opasno srozavanje naših života samo odmahnu rukom.

No, i sami se, ''zabavljajući'' se njihovim krivnjama, okrećemo od sebe i ne želimo priznati sebi da smo i mi krivi za otrove, ali i za odmahivanje rukom. Začarani krug pojeftinjenja života, gubljenja vrijednost i cijenjenja pogrešnih stvari nacrtan je i našim rukama. U vremenu bezbroj krivaca, najlakše nam je krivnju prebaciti na drugog pa i za našu nemoć i mlohavost u borbi za živote, životne sredine i življenje okrivljujemo druge. Očito je da bježimo i od balvana i od ogledala, ali i od želje da život i življenje vratimo na mjesto koje im pripada. Na vrh.

* kolumna objavljena u mjesečniku Naša ognjišta

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.