Nacionalna matematika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada su ono prije pet-šest i više godina vođene žustre rasprave o fenomenu "dvije škole pod jednim krovom", krunski "argument" građanluka bila je matematika: "Je li matematika nacionalni predmet?! Može li matematika biti hrvatska, srpska ili bošnjačka!?" slavodobitno su poentirali pred televizijskim kamerama.

E, pa, na njihovu žalost - može. Zvuči nevjerojatno, ali matematika može biti i nacionalni predmet. To je na najbolji način demonstrirao nedavno Bakir Izetbegović u intervjuu "objektivnom" Faktoru gdje je govorio o postotnom računu. "Bošnjačko-bosanska strana, koja u BiH čini 60 posto, a u Federaciji BiH 80 posto stanovništva i glasačkog tijela, se osjeća zbijena u bošnjačku kvotu koja se najčešće svodi na 33 posto pozicija i utjecaja u vlasti", rekao je veliki bošnjački matematičar.

Hajde, nećemo ovdje cjepidlačiti kako je to po Bakirovoj računici 50 posto s prošlog popisa stanovništva odjednom naraslo na 60 posto. Vrlo je jednostavno: 50 posto Bošnjaka plus 10 posto Bosanaca. Na stranu to što Bakirove Bosance, odnosno bosanske katolike i pravoslavce, možete nabrojiti na prste jedne ruke:

"Željo, Slavo, Ivo... Čekaj! Šefike, ko je ono četvrti!?"

"Čekaj malo, da sračunam", reče Šefik.

"Nije bitno. Ko je ono Srbin? Čuj mene - Srbin! Bosanski pravoslavac?"

"Pa Dragan."

"A ja, Dragan." 

"Mogo si vala nać nekog jeftinijeg od Dragana. Poskup je."

"Nema veze. Eto, ti što sam ih nabrojo, po mom računu, brat bratu - deset posto?"

Ovo s matematikom nije slučajno. Na babu, rekli bi neki. Naime, kako piše Josip Vričko u kolumni za Hrvatski medijski servis, Bakirov otac Alija također je bio vrsni matematičar. On prenosi riječi sociologa Esada Čimića iz intervjua koji je dao za sarajevske Dane, koji prepričava jednu anegdotu iz 90-ih, kada se na jednom predizbornom skupu Sulejman Ugljanin zauzeo za "muslimansku državu".

"Ja se ne slažem s mojim prijateljem Ugljaninom", izjavio je tada Alija Izetbegović. "Ne slažem se da bude muslimanska država, mi hoćemo državu Bosnu i Hercegovinu svih naroda i narodnosti jer muslimana je još manje od 50%."

Dakle, Alija Izetbegović je za muslimansku državu, ali tek onda kad se za to stvore matematički uvjeti. Po Aliji Izetbegoviću, jedan kada se podijeli na tri može biti i jedan. Možemo ovu tvrdnju nazvati Velikim Alijinim teoremom, po uzoru na najčuveniji matematički problem u povijesti: Veliki Fermatov teorem. Veliki Alijin teorem bi po svemu trebao nadmašiti teorem čuvenog austrijskog matematičara Valentina Inzka koji kaže kako je 5:17≥1/3, koji su dokazali konjički i širokobriješki matematičari: Nermin Nikšić i Jerko Lijanović, a za nagradu su dobili povlasticu da četiri godine uređuju Federaciju BiH kako im prahne. Dakle, Veliki Alijin teorem glasi: "Dokaži da je 1:3=1!" Matematičari, bujrum!

Takozvani Veliki Fermatov teorem postavio je francuski matematičar i pravnik Pierre de Fermat  1637. godine. Na margini knjige "Aritmetika" Diofanta iz Aleksandrije, Fermat je zapisao da ne postoje prirodni brojevi x, y, z i broj n veći od 2 koji zadovoljavaju jednadžbu: +  Međutim, Fermat je bio veliki šaljivdžija, kao i Alija.

Za ovu jednostavnu tvrdnju nije ostavio nikakav dokaz. Napisao je tek: "Imam zaista sjajan dokaz ove tvrdnje, ali je margina za njega preuska." Ovaj problem mučio je više od 350 godina najveće matematičke umove, a neke je čak otjerao u ludilo i samoubojstvo. (Mučio je i genijalnu Lisbeth Salander, glavnu junakinju trilogije "Millenium" Stiega Larssona, koja ga cijelo vrijeme bezuspješno nastoji riješiti.) Jedino je veliki švicarski matematičar Leonhard Euler stotinjak godina kasnije dokazao Fermatovu tvrdnju za n=3 i n=4. Veliki Fermatov teorem riješio je engleski matematičar Andrew Wiles 1993., za što je dobio nagradu u iznosu od 50.000 dolara. "Taaa će oni!" rekli bi u Mostaru. Jerko i Nermin su za rješenje Inzkovog teorema dobili na raspolaganje budžet Federacije BiH u iznosu od milijardu dolara. "Čuj: 50.000 dolara!"

Gdje prestaje zdrav razum, tu počinje fikcija:

Zazvoni školsko zvonce i djeca kao mravi pokuljaju s dvorišta u učionice. Godina je sedamdeset i neka. Među djecom je i mali Bakir. Prvi sat - matematika, koju mali Bakir naprosto obožava. Učiteljica napiše na tabli naslov nove lekcije, "Razlomci", pa se onda okrene prema učenicima i kaže:

"Draga djeco, zna li mi iko reć kolko je jedan podijeljeno s tri?"

Mali Bakir odmah podigne ruku:

"Drugarice učiteljice, jedan podijeljeno na tri jest jednako jedna polovina."

"Čekaj malo, Bakire, probaj ponovo! Jedan podijeljeno s tri!"

"Jedna polovina", kaže Bakir.

"Bakire, sine, ako nešto, jedan, podijeliš na tri dijela, koliko dijelova dobiješ?"

"Dva", gruhne Bakir kao iz topa.

"Gledaj, Bakire! Ja ti dadnem jabuku, a ti je podijeliš na tri djela. Koliko komada dobiješ?" uporna je učiteljica.

"Pa dva, jebem te gluhu!" reče iznervirani Bakir.

"Kakav je to rječnik! Nek ti sutra dođe babo! Nek proviđaju nešto s tobom!" izdera se učiteljica.

Sutradan u školu dođe babo Alija.

"Nije mene uvrijedilo to što je Bakir bio bezobrazan. Al to što ne zna koliko je jedan podijeljeno s tri, to mi nikako ne ide u glavu", kaže mu učiteljica. "A onako pametno dijete."

"Šta je reko?" pita babo Alija.

"Jedna polovina."

"Jedna polovina!" začudi se babo i lupne se dlanom po čelu. "A stoput sam mu reko da jedan podijeljeno s tri jest jednako jedan."

Veliki Alijin teorem riješen je tri dana kasnije, na satu matematike. Riješio ga je najbolji učenik u razredu, Zlatko Lagumdžija. Do rješenja se došlo slučajno. Učiteljica je otvorila dnevnik i prozvala malog Željka da odgovara.

"Željo, sine, koliko je jedan podijeljeno na tri dijela?"

Željo se u nedoumici okreće oko sebe, matematika mu ne ide baš najbolje, gleda u Bakira, pa u Zlatka s kojim sjedi... Zlatko mu pokaže srednji prst.

"Jedan!" kaže zbunjeni Željko, misleći da mu Zlatko na taj način pokazuje odgovor.

"Konju jedan glupi! Poludiću s vama! Slavo, sine, ajde nađi tetu Hanifu, nek mi pošalje čašu vode i kocku šećera. Ne mogu više!"

Mali Slavo iziđe i ubrzo se vrati s čašom vode i kockom šećera. Učiteljica stavi kocku u usta, te je zalije vodom. Tek kada je kocka šećera počela djelovati, učiteljica se ponovo obrati Željku:

"Ajde mi objasni kako more bit jedan! Kolko je jedan, ponavljam - jedan, podijeljeno na tri - tri!?"

Mali Željko ponovo gleda u Zlatka i ovaj mu nešto šapće.

"Zlatko, ne šapći! Da čujem, Željko!"

"Jedan", kaže Željko.

"Drugarice učiteljice!" drekne učiteljica.

"Drugarice učiteljice - jedan", kaže Željko.

"Kako, bolan, jedan!?" izdera se učiteljica.

"Drugarice učiteljice, jedan pišeš... a dva pamtiš", kaže Željko, sve gledajući u Zlatka i čitajući mu s usana.

"Sjedi, glupane jedan! Kec ko kuća!"

Željko sjedne i udari Zlatka ispod stola u cjevanicu.

"Da znaš da se više neću s tobom družit. Odsada se družim samo s Bakirom i Fahrom."

"Tišina gore!" reče učiteljica. "Zlatko, sine, de mi ti reci koliko je jedan podijeljeno na tri?"

"Drugarice učiteljice, kako-kad!" reče Zlatko.

"Fala Bogu!" reče učiteljica. "Da barem neko zna!"

Tako je, po legendi, riješen Veliki Alijin teorem.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.