O šišmišima i ljudima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Priča je manje više poznata: koncem prosinca prošle godine Svjetska zdravstvena organizacija je upozorena na nekoliko slučajeva atipične upale pluća u kineskom gradu Wuhanu. Kineske vlasti su tjedan dana kasnije identificirale novi virus iz porodice korona virusa koji uzrokuju, ovisno o stupnju mutacije, bolesti u rasponu od blaže upale pluća pa do teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS), da bi Svjetska zdravstvena organizacija prošlog tjedna proglasila globalno izvanredno stanje. Kineske vlasti su na pogođenom području uspostavile učinkovitu karantenu u kojoj se u ovom trenutku nalazi preko pedeset milijuna ljudi, najveću u povijesti.

Bez obzira što su mjere koje su poduzele kineske vlasti od svih svjetskih zdravstvenih instanci okarakterizirane kao iznimno profesionalne i učinkovite s obzirom na okolnosti, širom svijeta su uslijedile manje ili više izražene paranoične reakcije. Tako su ruske vlasti odlučile zatvoriti rusko-kinesku granicu, a u Hrvatskoj su se na društvenim mrežama pojavile reakcije "zabrinutih građana" koji su očekivali pošiljke iz Kine, dok su neki pakete koje su dobili bacili u smeće, iako je više puta upozoreno da korona virus ne može preživjeti dugo van živog organizma.

Kineski znanstvenici su utvrdili da se novi korona virus razlikuje od svih drugih ljudskih korona virusa, da je prvi puta uopće identificiran kao uzročnik infekcije kod ljudi. Najvjerojatnije se radi o virusu koji je na ljude prešao s divljih životinja. Na internetu su se pojavile nepotvrđene informacije da je genom novog ljudskog korona virusa najsličniji onome kod zmija. Tada cijela priča oko zaraze kreće u jednom neočekivanom smjeru - prema "kulinarskim sklonostima" Kineza.

Ubrzo su internetski portali bili preplavljeni jednim bizarnim detaljem: (ne)postojećom juhom od šišmiša, s pratećom fotografijom (stvarnom ili fotošopiranom, koga briga) od koje se nama s ovih prostora prevrće želudac. Logika je sljedeća: zmije se hrane šišmišima, koji su također nosioci ovog tipa korona virusa, pa se zaraza odatle prenijela na ljude. Međutim, netko je, izgleda, odlučio pojednostaviti taj "prehrambeni lanac", želeći valjda sugerirati da se virus direktno sa šišmiša prenio na ljude.

Nedavno je na RTL Direktu, što je za svaku pohvalu, emitiran razgovor s vlasnicom, Kineskinjom, jednog od kineskih restorana u Zagrebu, koja je objasnila kako nikada nije čula za juhu od šišmiša kao dio tradicionalne kineske kuhinje, iako se već više desetljeća bavi kulinarstvom. Dakle, po svemu sudeći priča o šišmišima i ljudima je obična konstrukcija. Radi li se o jednoj od onih vijesti koje imaju za cilj isključivo  skupljanja lajkova, ili se radi o nečemu drugom, mnogo ozbiljnijem? O bolesnoj manipulaciji, koja je nastala tko zna gdje? Kakve su posljedice? U najkraćem: strah od Kineza, a samo je pitanje vremena kada će taj strah "fermentirati" u mržnju. Tako da sve pomalo podsjeća na paranoju oko virusa AIDS-a 90-ih koja je, između ostalog, stvorila odium prema gay populaciji.

Bolest je po tim interpretacijama Božja kazna, u oba slučaja: u slučaju AIDS-a za "protuprirodni blud", a u ovom najnovijem slučaju kazna za "žderanje svega što gmiže i leti po zemlji". Ovdje su u prvi plan izbile i određene civilizacijske predrasude koje se najčešće javljaju u vezi prehrambenih navika. Kada je 2002. održavano Svjetsko nogometno prvenstvo u nogometu u Japanu i Južnoj Koreji, južnokorejske vlasti su zabranile u vrijeme trajanja prvenstva konzumaciju psećeg mesa, odnosno juhe od pasa koja je tradicionalni specijalitet tog podneblja, upravo zbog te vrste predrasuda.

Koliko je kratak put od laži, manipulacije, pa do linča, što je u povijesti već toliko puta viđeno, pogotovo danas kada su mogućnosti manipulacije zbog interneta i društvenih mreža beskrajne, na najbolji način govori odiseja tridesetak kineskih turista iz grada Wuhana, epicentra epidemije korona virusa koji su iz Hrvatske prošli tjedan stigli u Bosnu i Hercegovinu.

Mediji su gotovo u realnom vremenu pratili kineske turiste na njihovom putu od Plitvičkih jezera do Neuma, pa dalje do Sarajeva, iako su oni stigli u Europu prije izbijanja epidemije. Sve to propraćeno je brojnim fotografijama na kojima je jedan detalj više nego zanimljiv: na svakoj je fotografiji lako prepoznati kineske turiste, jer svi na licima imaju zaštitne maske, čime su na neki način obilježeni.

Ne znam je li im taj postupak nametnut ili su sami napravili tako, iz neke vrste uljudnosti, jer su valjda svjesni straha kojeg šire oko sebe. Bez pretjerivanja, mene je to podsjetilo na trake oko ruku Židova u vrijeme nacizma. Međutim, u ovome svemu raduje jedna stvar, reakcije zdravstvenih službi, kako onih u Republici Hrvatskoj, tako i onih u Federaciji BiH, koji su najzaslužniji za to što je posjet kineskih turista prošao u najboljem redu.

"Oni su u Neumu gdje su bili i sinoć, i danas će tokom dana doći u Sarajevu gdje će prespavati i sutra idu dalje, odnosno napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Provodimo sve mjere koje se provode u drugim evropskim zemljama. Nema nikakve restrikcije u putovanjima, protok ljudi i roba je slobodan", izjavio je za N1 glasnogovornik Ministarstva Zlatan Perišić uoči dolaska kineskih turista u Sarajevo.

Za svako zlo, malo dobra. Moram priznati da nikada ranije nisam čuo za grad Wuhan koji se nalazi u središnjoj Kini, iako se radi o jednom od najvećih kineskih gradova, najvećoj luci na rijeci Jangce, o gradu koji broji više od deset milijuna stanovnika. Često smo skloni gunđati koliko drugi malo i površno znaju o nama, a da se nikada ne zapitamo koliko mi znamo o drugima. I ova priča o šišmišima i ljudima to na jedan način pokazuje, odnosno koliko su opasne predrasude koje nastaju isključivo iz neznanja ili loših namjera.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.