Najkraći loši vic o Mostarcima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''U slučaju da vladajuće stranke u Mostaru do kraja godine ne postignu dogovor o lokalnim izborima za Grad Mostar, Prva mostarska partija namjerava pozvati svoje pristalice, sve opozicione stranke i nevladina udruženja i organizacije, kao i ostale građane Mostara, na otvoreni građanski neposluh, poručeno je večeras sa 4. Skupštine Prve mostarske partije'', piše u Oslobođenju od srijede, 27. septembra.

U istom listu i u istom tekstu je citiran predsjednik Prve mostarske partije, Semir Drljević Lovac: ''Trenutno stanje u Mostaru ne trpi nikakve drugačije opcije i mi se nemamo namjeru miriti sa namjernim održavanjem političkog stanja status quo. Mostar i njegovi građani to ne zaslužuju''. Drljević je, također, pozvao na otpor ''pokušajima vladajućih stranaka koje sistematskim podgrijavanjem straha godinama drže Mostar u zagrljaju neodgovornih politika u kome je dobro samo onima koji su na vlasti''.

Mostar je, što jeste – jeste, zreo za građanski bunt: posljednjih lokalnih izbora u gradu sjeća se još samo Ljubo Bešlić, gradonačelnik sa mandatom koji se po dužini približava onom Titovom. U Mostaru, najvećem gradu Hercegovine, kružni tok – komad betona oko kojeg obilaze automobili - se otvara uz prigodan kulturno-umjetnički program i prateću zakusku. U istom tom Mostaru postoje javni parkinzi i na njima one mašine za naplatu, samo što nije bilo nikoga da izda upotrebnu dozvolu, pa dobronamjerni Mostarci moraju pristojnim turistima objašnjavati kako se parking ne plaća na mjestu predviđenom za plaćanje, odnosno da se ne plaća nikako. Mostar je mjesecima, ako nije i godinama, raskopan zbog postavljanja, sastavljanja, rastavljanja, čega li, kolektora, ali radovi idu brzinom kopanja tunela kašičicom od eurokrema.

Jedno od dva najpotentnija turistička mjesta u Hercegovini – prvo je, naravno, Međugorje – gostima, osim šetnje po Starom mostu, nudi raskošan izbor graviranih čahura svih kalibara i...dobro, i pitu i ćevape. Komunalne službe djeluju tako da se čini kako ih nema na mapi, dok u rubnim dijelovima deponije rastu brzo k'o tuđa djeca, a ona, zna svaki roditelj, rastu najbrže. Broj bitnih kulturnih događaja je oko dva, dok svaki pokušaj da se upriliči kakav ozbiljan festival, završi sa manjim brojem posjetitelja od gostiju. Oni što u Mostaru žive spisak bi, naravno, mogli dopisivati do unedogled.

Zreo je, da ponovimo, Mostar za građanski bunt, samo što je on moguć u mašti i to bogatoj. Teško je, baš teško, zamisliti kako nezadovoljne građane predvode Semir Drljević Lovac i, eto neka bude, Slaven Raguž, kako za njima, zajedno, idu Mostarci koji dijelove grada još uvijek nazivaju našom i njihovom ili, u kao boljem slučaju, ovom i onom stranom, pa kako – kao što su to u Istanbulu činili navijači tri tamošnja kluba, Bešiktaša, Galatasaraya i Fenerbahčea – Red Army i Ultrasi čine čvrsto jezgro pobune. Još je teže, gotovo nemoguće, zamisliti kako svi ti Mostarci, Bošnjaci, Hrvati i ono malo Srba, uspijevaju dogovoriti jedinstvene zahtjeve, artikulirati ih i pokazati zajedništvo i upornost dok se ne provede sve što već traže, a imaju za tražiti puno.

To što u mnogo čemu funkcionira kao jedinstven grad, ne znači i kako Mostar jeste, kažimo tako, dubinski nepodijeljen.

Odavno se i bez ikakvih problema prelaze nekadašnje linije razgraničenja, ide sa lijeve na desnu i sa desne na lijevu obalu, nije nikakvo čudo sresti nekoga ko je rat proveo u Armiji BiH tamo gdje je bio HVO i obrnuto. Kao i drugdje u Bosni i Hercegovini, život je sebi našao puta, ali ono što razlikuje Bošnjake, Hrvate i Srbe drugdje, razlikuje i u Mostaru, uz činjenicu da nigdje nisu bliže jedni drugima i da mogu funkcionirati samo ako o prošlosti šute, a o budućnosti nemaju volje razgovarati.

Manjina koja o stavovima i mišljenjima ne sudi na osnovu imena, prezima ili ratnog rasporeda onoga ko ih iznosi je, fakat, manjina, te u realnim okvirima može malo, ukoliko još uvijek, nakon dugogodišnje patnje, uopšte ima snage i volje za društvenim i političkim angažmanom.

Centar Hercegovine je, nema nikakve sumnje, zarobljenik SDA i HDZ-a ''koje sistematskim podgrijavanjem straha godinama drže Mostar u zagrljaju neodgovornih politika u kome je dobro samo onima koji su na vlasti''. Niko, međutim, reprezente ''neodgovornih politika'', još dok je izbora bilo, na vlast nije doveo silom. Svi su legitimno izabrani od građana Mostara!

Možemo se sada, krajnje je vrijeme, upitati da li bi ti isti građani, ukoliko se jednom, nekada, za ovog vijeka, u Mostaru dogode izbori, opet birali one što će uspostaviti sistem u kojem je ''dobro samo onima koji su na vlasti''. Odgovor je, na osnovu iskustva koje se ruga svakom optimizmu, lako, jako lako, ne pretpostaviti, već pogoditi. I zbog njega poziv na građanski bunt u Mostaru zvuči kao vic. Samo što baš i nije smiješan.